Ako vam muškarac uputi komentar koji je, valjda, trebao biti kompliment, ali ga vi ne dočekate s velikim osmijehom i blagonaklono, nego mu odbrusite ili ga bar pogledate s neodobravanjem, velike su šanse da će vam reći da ste pretjerano osjetljivi i da bi se trebali malo opustiti. Ako budete "imali sreće".
Moguće je da ćete se svaki put iznova naježiti kad čujete te riječi. A znajte da niste jedina.
S druge strane, većina muškaraca neće imati pojma što se odvija u vašoj glavi. Oni neće znati da minimalizirate štetu koja vam je nanesena i da su upravo bili tihi suučesnici u vašoj nagomilanoj patnji koju svaki put iznova morate "izravnati".
No ne možete se ljutiti na muškarce koji neće ispravno odgovoriti (jer nisu upućeni u to što se događa), budući da često ni vi sami nećete osvijestiti što se zbiva u vama.
Naime, žene su naučile, instinktivno ili zahvaljujući prethodnim greškama, da trebaju minimalizirati situacije u kojima se osjećaju neugodno.
Ne smijemo naljutiti muškarca niti ga ohrabriti, moramo ignorirati uvredljive komentare ili im se nasmijati zaleđenog izraza lica. Nema žene koja nije ponekad progutala jad i gorčinu nakon što bi joj se obratio neki neuviđavni ili bezobrazan muškarac.
I to nije nimalo lijep osjećaj. A žene to čine jer strahuju od toga što bi se moglo dogoditi ako odgovore. Bi li mogle bite napadnute (fizički), ostati bez posla ili biti ismijane?! I zato to nastavljaju činiti svakoga dana. I ne pričaju ni partnerima ni prijateljima o tome. Bar ne svaki put...
Učestala praksa od puberteta
To je toliko česta pojava koja se događa u svim područjima života žene, da mnoge kao da je i ne zamjećuju nego se samo "nose" s tim. Iako ne bi trebale.
Nije nimalo ugodno kad djevojčice na pragu puberteta shvate da odrasli muškarci proučavaju njihovo tijelo, i to često vrlo otvoreno, a one taj neugodan osjećaj prikriju tako što se prave da ništa ne primjećuju.
Isto tako nije ugodno kad, nekoliko godina kasnije, nakon što odbijete nečiji poziv na kavu/da vam plati piće/ili da popričate (iako je riječ o potpunom strancu na ulici), morate trpiti dok vam šalje ljutite poruke, ili vas "pljuje" na društvenim mrežama ili dovikuje za vama. A strah vas je odgovoriti mu u lice, jer ne znate za što je sposoban. Pa sve primate mirno i dostojanstveno, kako se naravno i priliči mladoj dami.
Naposljetku, neugodno ćete se osjetiti i kad vas profesor ili šef pozove na kavu ili pripito na božićnom domjenku primi za guzu, a vi ne znate kako reagirati jer ne želite ostati bez posla ili pasti ispit, unatoč tome što ste se trudili duplo više od kolege koji je već dobio povišicu iako je počeo raditi tri mjeseca nakon vas.
Cijelo to vrijeme dok ćete se vi osjećati neugodno, i rijetko kad se potužiti bližnjima na to što svakodnevno prolazite, vama bliski (i dobri) muškarci neće imati pojma kakva je situacija na terenu.
I zato će oni, kad se u medijima pojavi žena koja će se obrušiti na situaciju u društvu, reći da je riječ o "još jednoj ženi u PMS-u koja dramatizira", potpuno nesvjesni da isto mišljenje dijeli i njihova partnerica, majka, sestra i kćer (ako je imaju).
Zadatak njima bliskih žena je stoga da te dobre muškarce upozore da ne, ta žena ne dramatizira bespotrebno i da im svaki put otvoreno kažu što se događa, jer jedino tako će se svi dovoljno osvijestiti i bit će moguće promjene.
Dakle, muškarci, kad vam vaša prijetaljica, sestra, djevojka ili žena počne prepričavati što joj se dogodilo, vi je poslušajte, a nemojte tek klimati glavom. Slušajte je zato što u stvarnosti ona poznaje nekoga tko proživljava zlostavljanje, napade ili je silovan. A možda je i sama to prošla.
Slušajte je jer možda ona pokušava stvoriti svijet u kojem njezina ili vaša kćer neće morati proživljavati to isto. I, na kraju, slušajte je jer nikad nije ništa loše proizašlo iz slušanja.
Ovaj tekst je dio bloga Gretchen Kelly, koju možete pratiti na Upworthy.
