Dva desetljeća su prošla od emitiranja prvog nastavka jedne od najpoznatijih serija svih vremena - Seksa i grada. Od nekih obožavana, kod drugih omražena Seks i grad bila je, nesumnjivo, revolucija u televizijskom formatu, kao i teme i način na koji se njima bavila.
U šest sezona (i dva grozna filma koja i obožavatelji pokušavaju potisnuti) Seks i Grad je postao uzor mnogim (tada) mladim i urbanim ženama, a direktno je inspirirala i čitav niz drugih serija koje su kroz godine postale uzori mlađim generacijama. Današnji milenijalci priče o četiri neovisne i vrlo različite žene u najuzbudljivijem gradu na svijetu gledaju kroz prizmu jednog, ipak, drugačijeg vremena.
Dvadeset godina ipak nije malo, između "nas" i "njih" su, između ostalog, financijski krah, razvoj tehnologije i MeToo pokret. Mane Samanthe, Carrie, Charlotte i Mirande danas su možda vidljivije no ikad no to ne znači da treba zaboraviti koja su sve vrata otvorile - svojim postupcima, razgovorima i preispitivanjem.
Jednu po jednu razbijale su predrasude o "single" ženama, problemima žena na radnom mjestu, razgovoru o seksu te stvarima koje nas čine sretnima uz zdravu i realističnu dozu sumnje u vlastita uvjerenja i postupke.
Vrijeme je to kada nije bilo niti jedne serije posvećene ženama i njihovim odnosima ili problemima, tek su kasnije došle "Girls", "Skins" i mnoga druga ostvarenja. Mnoge žene danas (a i tada) tvrde kako Seks i grad nije "spojiv" s istinskim feminizmom, što je donekle i točno iako se djevojke, ruku na srce, nikada nisu niti predstavljale kao četiri Glorije Steinem. No, priznanje treba dati tamo gdje je zasluženo.
"To je serija s fiktivnim ljudima koji se ne kreću u skladu sa vremenima, i pitanje je koliko je pošteno starija ostvarenja prosuđivati prema današnjim kriterijima. Nema sumnje da poludjeli materijalizam koji raste sa svakom sezonom nema veze sa današnjim generacijama koje imaju dobre poslove ali i dalje si ništa ne mogu priuštiti. Sigurno je i kako u seriji nisu dovoljno zastupljene različitosti kao i to da ponekada poseže za, danas neprihvatljivim, stereotipima. No, htjeli mi to priznati ili ne Carrie i njezina ekipa za feminizam i oslobađanje napravile su jednako (a možda i više) od nekih "ozbiljnih" feminističkih ikona", piše Grazia u svojoj analizi.
Posebno likovi Mirande i Samanthe (iako je ona u filmovima dovedena na rub suludosti), slažu se kritičari i feministkinje, ostaju radikalne do kraja. Dok je Carrie često potpuno uživljena samo u muškarce, a Charlotte nakon epizode prvog braka s Treyjem postaje "Stepfordska supruga" Miranda se vrlo često bavi problemima žena na radnom mjestu okruženih moćnim muškarcima, te probijanjem "staklenog plafona". Nakon što dobije dijete susreće se sa još okrutnijom stvarnošću gdje je ženama koje ne žele zapustiti karijeru i biti "majke i kućanice" društvo de facto poručuje - zašto ste onda imale djecu?
Cinična i uspješna Miranda završi sa "običnim barmenom" Steveom koji ju, na kraju, nauči što je to ljubav, odanost i obitelj, a Samantha nam pokaže da je najvažnije voljeti sebe, i iako voli svog partnera zna da ga ne voli dovoljno da se uz njega trajno veže i da u tome nema ničeg lošeg.
Mnogi kažu da se serija "bavi samo muškarcima i modom", što nije točno. Kroz počesto briljantne dijaloge (posebno u prve četiri sezone) između žena se odvijaju diskusije o moralu, osjećajima, obitelji, raku i bolestima, smrti, imanju ili ne imanju djece, politici, šovinizmu, trendovima, vjeri, očekivanjima društva i mnogim drugim stvarima, a u centar se svega stavlja - razgovor. Treba napomenuti kako je riječ o seriji koja je višestruko prošla Bechdel test - test u kojem u nekom djelu fikcije postoje scene u kojima međusobno razgovaraju dvije (ili više) žena i to ne o muškarcima.
"Uz na svaki način necenzurirani razgovor djevojke se dotiču svega - od politike do veličine dilda. U Seksu i gradu taj je čin razgovaranja ne samo inspiracija za svaku Carrienu kolumnu već je često i važniji od događaja. Iako su neki motivi zastarjeli, pa je gotovo teško gledati da se Miranda ozbiljno brine jer je čula da "neke žene kada pređu 41. godinu više ne mogu naći spoj, dobivaju otkaze te odlaze roditeljima" postoji određena doza hrabrosti u tome da se to prizna i - kaže na glas. Također, koliko god su se vremena (naizgled) promijenila bila bi laž reći da se mnoge neovisne i emancipirane žene i dalje ne boje iste stvari", piše Refinery29 o kontekstualiziranju 20 godina stare serije.
Iako zvuči banalno, revolucionaran je bio i način na koji su djevojke (različito) pristupale i pričale o seksu. Kroz naizgled nebitne crtice i debate o tome "znači li analni seks gubitak poštovanja", ili "kada je pravo vrijeme za prvi seks" do "što bi trebala raditi u predigri iako mi smeta i ne sviđa mi se" pomalo su se otvarala vrata i rušili tabui. Obožavateljice (i obožavatelji) serije kažu da i najzagriženije feministkinje vode takve razgovore.
Čak je i sindrom njihove pomahnitale "šopingmanije" bio simbol ne samo vremena već i alat "oslobođenja". Riječ je o ženama koje su mnogo radile i imale su pravo, slala je serija poruku, svoj novac potrošiti na što god su i kako god su htjele pa makar to značilo i glupe pogreške (poput onog kad Carrie nema za polog za stan jer se sve potrošila na cipele).
"Vi tri ste ljubavi njezinog života, frajer je sretnik ako uleti četvrti", kaže zloglasni Mr. Big djevojkama moljakajući ih da mu kažu gdje je Carrie kako bi je (napokon) otišao osvojiti. Mala je to, ali važna, rečenica koja implicira nevjerojatnu važnost prijateljstva te šalje poruku da (tradicionalne) veze i muškarci ne moraju i ne trebaju biti jedini cilj i vrijednost u životu, te da postoji niz stvari, ostvarenja i ljudi koji ženskim životima mogu dati smisao.
U isto vrijeme serija je bila realistična, i nije se libila preispitati prirodu prijateljskih svađa, neslaganja, osuđivanja i problema. Od svađe Carrie i Mirande jer joj Miranda iskreno kaže kako je život u Parizu s najnovijim ljubavnikom i otkazivanje stana "greška i napuštanje sebe", do toga da se Carrie ozbiljno naljuti na Charlotte jer joj wasp-ovka nije htjela posuditi novac za polog za stan jer ne vjeruje u miješanje "financija i prijateljstva".
Filmovi su, za razliku od serije, čisti katalog brendova i pornografija konzumerizma te radi toga i nepodnošljivi mnogima.
Serija također, naravno, ima mane i u mnogim je stvarima "loše ostarjela". Za početak, kako piše Harper's Bazaar, iako se sve zbiva u multikulturalnoj prijestolnici serija je "neopisivo bijela" u svakom smislu, i gotovo se nikada ne bavi temama predrasuda, rasa i etniciteta naprosto zato jer toga u seriji gotovo pa i - nema.
Gayjevi su također stereotipizirani do besvijesti. Dva najbolja prijatelja djevojaka, Anthony i Stanford, su nakupine predrasuda kakve danas gotovo nigdje na televiziji ne bi mogli proći. Histerični, opsjednuti modom i interijerima, jedan od njih "mekan i feminiziran" drugi "kompenzira nabrijanošću". Lezbijki jedva da ima i jedino Samantha u jednom trenutku "koketira" sa aferom sa ženom.
Materijalizam koji je u prvim sezonama simbol uspjeha i slobode sve više "divlja" kako se bližimo kraju serije i filmovima. Haljina je više, veće su i skuplje, a na kraju se Carrie odluči na život sa Mr. Bigom jer joj "je obećao napraviti najveći ormar". Naravno da je ta fraza zapravo metafora odnosa i ne treba ju se uzimati previše ozbiljno no ona nas dovodi do najvećeg problema i razočaranja - a to je kraj serije.
O ukusima se, naravno, ne raspravlja, no kritičari i obožavatelji se često slažu kako je kraj, tj. odnos između Carrie i Mr. Biga, te njihovo romantično i dramatično "spajanje" bilo krivo i potpuno u kontrastu s onim što je serija propagirala, a to je da je mnogo bolje (ljepše i zdravije) biti sam negoli sa krivom osobom.
Dok Miranda kroz sezone proživi nevjerojatan rast i razvoj, Samantha ostane vjerna sebi, pa čak i tradicionalna Charlotte kroz uspone i padove dođe do (realističnog) kraja, protagonistkinja Carrie ne samo da završi sa muškarcem s kojim se mučila godinama, s kojim se međusobno emocionalno gazila, već se taj turbulentni i nezdravi odnos prikazuje kao nešto - idilično.
Bilo je jasno da Carrie, koja nije niti laka niti jednostavna, te kroz cijelu seriju vodi bitke sama sa sobom i svojim željama i očekivanjima (te je time publici u isto vrijeme antipatična, ali i nevjerojatno zanimljiva) neće završiti sa dobrim, ali dosadnim Aidanom, niti sa nekim nesigurnim tipom poput Bergera koji je, ustrašen od njezinog uspjeha, ostavi preko post-ita (simbol nekog drugog vremena, danas je to nemoguće, samo bi ju "ghostao" na društvenim platformama) . No, nadali smo se kako će upravo ona biti simbol onoga što serija propagira - da je u redu "završiti" sam sa sobom.
"Usprkos Carrienoj samostalnosti i uspjehu ovaj razdražljivi, tašti i emocionalno okljaštreni muškarac (Mr. Big) spašava je iz Pariza u kojem je završila sa još jednim samozaljubljenim dosadnjakovićem, Aleksandrom Petrovskym. A ako zađemo u filmove, onda vidimo Mirandu koju se okrivi za muževljevu nevjeru jer puno radi, ili vrhunac ljubavi, kada Big sagradi Carrie veliki ormar na kojem bi, valjda, trebala biti beskrajno zahvalna", napisao je o kraju Harper's Bazaar.
"Izdaju" krajem prokomentirala je vrlo iskreno i glumica koja utjelovljuje Mirandu, Cynthia Nixon.
"Činilo mi se kroz sve te godine kako je serija bila o ženskoj moći, donošenju izbora koji sa sobom nose uspone i padove i samostalnom uspjehu te ne pristajanju na manje. U tom me kontekstu ta scena (i taj kraj) shrvala jer mislim da su iznevjereni ideali serije", rekla je glumica.
Neke su stvari, posebno 20 godina kasnije vrlo neusklađene sa stvarnošću. Jasno je bilo već tada da Carrie sa svojim kolumnističkim honorarima nema šanse da živi bogato i luksuzno kako živi. Zanimljivo je razmišljati kako bi "tekovine novog doba" možda transformirale junakinje. Bi li Charlotte ili Samantha harale Tinderom, kako bi društvene mreže promijenile prirodu njihovih veza i odnosa, bi li se neke scene i postupci tretirali kao seksualno harasiranje u doba MeToo pokreta, i bi li scenaristi imali hrabrosti jednu od njih pretvoriti u gender-fluid osobu ili pak panseksualku. Bi li Carrie bila nepodnošljiva na Instagramu i kako bi Charlotte preživjela kada u post-kriznom New Yorku ne bi dobila stan na Petoj aveniji od bivšeg supruga, pita se Independent.
U doba Candace Bushnell, žene čije su kolumne te kasnije knjiga izrodile Seks i grad New York je bio drugačije mjesto. Pozivnice za partyje dolazile su poštom, raspored izlazaka radio se u rokovniku ili, eventualno, na računalu. Izlaziti van je bilo mnogo važnije no danas jer je to bio jedini način da nekoga upoznate. Nije bilo mobitela, nije se "visilo" na društvenim mrežama. Neki su dijelovi New Yorka bili opasni, a u klubu ste mogli sresti Naomi Campbell, Bryjana Ferryja i novinare Voguea. Kokain je bio kralj, a i Candace je sama živjela na krekerima i sardinama jer je svoje plaće trošila na - izlaske i cipele.
Iz današnje perspektive, čisto protjekom vremena, postoji niz scena koje ne bi bile snimljene. "Pojeli" bi ih ili promijenjeni društveni trendovi ili pak načini komunikacije. Tako Berger nikada ne bi odradio zloglasno napucavanje post-itom. Charlotteino mahnito trošenje povodom vjenčanja bi vjerojatno također bilo "downsizeano" jer više niti najbogatiji ne troše kao nekada.
Mnogi "teoretičari" i Big vs. Aidan debatanti tvrde da Carrie i Aidan ne bi izdržali niti ono malo (i turbulentno) što jesu jer bi ga kolumnistica opsjednuta određenom vrstom lifestylea ubila u pojam sa fotografiranjem za Instagram dok bi on samo htio tesati svoj namještaj.
Bilo bi, vjerojatno, mnogo više jasnih referenci na feminizam, uništavanje patrijarhata i svijet u post MeToo i Time'sUp eri, a manje scena "ljigavog" upucavanja ili jadikovki oko muškaraca i tradicionalnih očekivanja. Miranda, kaže Independent, u takvom svijetu sasvim sigurno ne bi dopustila da je zlostavlja hodajući hot-dog.
U eri (možda i pretjerane) političke korektnosti upravo je njihov "što na umu to na drumu" pristup iz današnje perspektive realističan i možda čak - osvježavajuć. Stereotipi su i dalje na snazi, mnoge žene zaista žele da ih "muškarac spasi", mnoge seks koriste kao valutu ili flertaju kako bi nešto postigle (čak i na poslu), neke su i dalje konzervativne i pune predrasuda, toleriraju (i priželjkuju) društvene uloge, ne vjeruju u biseksualnost i misle da je "u redu ako se muškarac agresivno upucava". Ako o tim stvarima, po novome, na televiziji i filmu više ne smijemo pričati to ne znači da toga zaista i nema (ili da će nestati).
Seks i grad je, ne treba zaboraviti, na kraju krajeva "utro" put svim ostalim sličnim (i s vremenom naprednijim) serijama. On je div na čijim ramenima, svim manama i plićinama usprkos, svi oni stoje. To su serije poput "Girls" Lene Dunham, "Yunger", "Insecure"; "Entourage", "Grey's Anatomy", "Girlfriends" koje, na ovaj ili onaj način, više ili manje, svoje "formule" i uspjeh duguju Seksu i gradu.
Serija je to koja je, znaju to i oni koji je vole, šareni konzumeristički bombon zapakiran u sjajni lifestyle celofan koji bježi od nekih mračnijih tema, ponekada se koristi klišejima i niti ne pretendira da je uvijek "jako duboka". No taj je polusatni televizijski proizvod ipak napravio mnogo za modernu ženu, i kao sa svime u životu, ne trebate se slagati sa svakom idejom, voljeti svaku scenu i ne priznati (ponekada i velike) mane da bi uvidjeli, i za sebe iz serije odabrali, sve ono što mislite da je važno, napredno, zanimljivo i revolucionarno.
I dvadeset godina kasnije, lošem i nedostojnom kraju usprkos, Seks i grad je stvorio četiri heroine koje su moderne i suvremene, a možda i svevremene.
"Kao što pričanje s prijateljicama o životu nikada neće biti zastarjelo, tako neće biti niti Seks i grad", piše u svom zaključku Refinery29.
