Osim toga, postala je popularna i neka vrsta "divljeg braka". Vojnici su imali stalne djevojke, a neki su ih posjedovali zajedno s kućicom u kojoj su živjele.
Čak 85 posto anketiranih američkih vojnika je 1965. godine izjavilo je da su imali neke odnose s nekom od prostitutki oko baza.
Na taj način, naselja oko vojnih baza postala su značajan dio južnokorejske ekonomije koja se pokušavala oporaviti nakon ratnih razaranja. Dokumenti južnokorejske vlade pokazuju kako su visoki dužnosnici razvili strategiju ohrabrivanja američkih vojnika da u slobodno vrijeme troše novac na žene u Koreji, a ne u Japanu. S druge strane, ženama su plaćali tečajeve engleskog jezika kako bi se mogle što više uključiti u njihov svakodnevni život u bazi.
"Apelirali su na nas da se što više prodajemo Amerikancima i nazivali nas 'patriotkinjama koje zarađuju novac'. Naša vlada je bila praktički makro za američku vojsku", prisjetila se bivša prostitutka Aeran Kim.
U izvještaju iz 2002. godine američki State Department potvrdio je da je Južna Koreja odredište krijumčarenog bijelog roblja, a 2007. godine tri istražitelja su zaključila da su američke baze u Južnoj Koreji postale 'centar za transfer žena' krijumčarenih iz azijske regije u Južnu Koreju i SAD.
Prostitucija u okolini američkih baza u Južnoj Koreji nailazi na sve oštriju osudu javnosti. Feministice, crkvene organizacije i članovi Kongresa tražili su promjene. Vlada Južne Koreje poduzela je mjere protiv prostitucije, a Pentagon je brzo najavio politiku 'nulte tolerancije' za seksualnu trgovinu.
2004. godine vlada Južne Koreje zabranila je prostituciju, a godinu dana kasnije bivši američki predsjednik George Bush potpisao je dekret kojim je prostitucija postala ilegalna. Vojska je počela strože kontrolirati barove i klubove u naseljima oko baza, a oni za koje je sumnjala da su upleteni u trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije završavali su na crnim listama ljudi kojima je zabranjeno raditi za vojsku.
Vojni veterani, međutim, kažu da te liste zapravo ne znače ništa. Umjesto da se prostitucija zaustavi, barovi i klubovi jednostavno uvode nove načine kako bi prikrili čime se zaista bave.
U barovima u kojima se navodno prodaju samo bezalkoholna pića vojnici mogu kupiti sokove s dodatkom alkohola s kojima časte djevojke koje rade u baru, a za koje se zna da su uglavnom prokrijumčarene s Filipina i iz Rusije.
Pravila su slična u svim barovima – vojnik mora kupiti dovoljno sokova kako bi mogao jednu od djevojaka odvesti u krevet. U samom baru se ništa eksplicitno ne smije događati niti se događa.
U blizini vojne baze Stanley, koja se nalazi u južnokorejskom gradiću Uijeongbu bivša 'mamasan' Kim objasnila je kako funkcionira taj sistem. Kako je rekla, ako si muškarac, ženi moraš kupiti piće koje košta između 20 i 40 dolara, a u nekim barovima i po sto dolara.
"Jedno piće – 20 minuta", kaže ona.
Nakon 20 minuta dolazi 'mamasan' i nagovara vojnika da kupi još pića.
