Reportaža Daily Beasta opisala je kako je moguće da je užas seksualnog izrabljivanja i ropstva u Nigeriji toliko raširen da Nigerijke ne odustaju od bijega u EU, unatoč tome što znaju da će ih 80 posto, jednom kad se domognu EU-a, završiti u prostituciji. Sarah, piše Beast, ima 17 godina i stanuje u šatoru u logoru za izbjegle Nigerijce u predgrađu grada Maidugurija.
Maiduguri je glavni grad nigerijske pokrajine Borno, ratom izmrcvarenog dijela zemlje kojim divlja pobuna Boko Harama, terorističkog pokreta odanog ISIL-u. Sarah nije naivna. To što joj je ona žena rekla da će joj pomoći da se domogne Italije, jasno joj je da najvjerojatnije znači prostituciju. "Stalno mi govori da sam fina djevojka, da djevojci poput mene neće biti nikakav problem pronaći posao", rekla je Sarah.
Pakao je za Sarah počeo 2015. kada je Boko Haram upao u njeno mjesto u Bami i oteo je. Džihadisti su je odvukli u šumu Sambisa, da bi je tamo stalno i iznova silovali. Uspjela im je pobjeći tek nakon nekoliko tjedana, jedne noći u kojoj su čuvari slučajno zaspali. Tako se i dovukla do mjesta gdje sad živi. Izbjeglički logor u Maiduguriju teško da se može nazvati utočištem. Hrane jedva da dostaje, a i onime što ima, žene se opet prisiljava na prostituciju.
"Tražila sam novac za prehraniti se ili si kupiti lijek ako bih se razboljela. A muškarci vam neće dati novac ako prije toga s njima ne spavate", objasnila je. Prošlog rujna nigerijski NOI Polls objavio je rezultate ankete po kojoj 90 posto izbjeglih pred Boko Haramom nema dovoljno hrane. Kao i to da su posljedično mnoge žene prisiljene prostituirati se za puku hranu i slobodu ulaska i izlaska iz izbjegličkog logora.
Ispitanici su državne službenike optužili da kradu hranu koja stigne kao humanitarna pomoć, da siluju i seksualno iskorištavaju žene i djevojke u logoru. Čak 66 posto od 400 ispitanih kazalo je da je to naprosto činjenica. Human Rights Watch je istraživanjem iz srpnja prošle godine otkrio 43 slučaja iskorištavanja žena i djevojaka u tom logoru. Sarah je samo jedna od takvih. Nju je na seks u zamjenu za hranu prisilio jedan od gradskih službenika koji je dijelio hranu.
Tako je krenulo, tako se nastavilo, ona je u prostituiranju zalazila sve dublje prema centru Maidugurija, gdje ju je konačno spazila žena koja joj je ponudila da joj organizira put u Italiju. "Vidjela me je kako ulazim u mali restoran kako bih si kupila hranu, te je pošla za mnom. Rekla je da me je već neko vrijeme promatrala da dolazim u tu četvrt", kazala je. Nigerijke u pravilu u takvu priču zavedu obećanjima o dobrim poslovima koje će im pronaći u Europi.
A kad se jednom tamo zateknu, od njih traže da im prostitucijom isplate između 25.000 i čak 100.000 dolara navodnih troškova puta. A to znači godine prostitucije. Ako se Sarah domogne Italije, bit će jedna od 11.000 žena koje su prešle Mediteran u proteklih 13 mjeseci. Putovanje je užasno i počinje maltretiranjem na motociklima, u minikombijima, kamionima preko 4500 kilometara subsaharskog područja i Sahare.
Mnogi zaglave u zatočeništvu službenika Libije, zemlje koja je već skoro šest godina razbijena suludim kaosom i bezvlašćem. Nedavno je više od 100 migrantica iz Nigerije odlučilo svojevoljno se vratiti u Nigeriju nakon nekoliko mjeseci zatočeništva kod libijskih pograničnih vlasti. "Većina mladih žena silovali su libijski službenici u logorima. Za one koje su odbile seks, život je postajao pakao", kazala je Bridget Akeama, koja se iz Libije vratila u četvrtom mjesecu trudnoće.
Do sada su imigrantice uglavnom potjecale iz južnih, pretežno kršćanskih pokrajina. No, Sarahin slučaj pokazuje da je sve češće riječ i o onima sa sjeveroistoka. Krijumčari su uspostavili još jednu početnu točku. Nigerija ni prije nije bila nešto sretno mjesto, a onda je prije osam godina eksplodirala pobuna Boko Harama koji je ubrzo ovladao površinom poput Belgije. Stotine tisuća ljudi je izbjeglo i postalo metom krijumčara i sociopata svake vrste.
Međunarodni centar za istraživačko izvještavanje 2015. je objavio da su stotine mladih djevojaka prokrijumčarene iz izbjegličkih logora. Anonimna medicinska sestra je fsvjedočila o silovanjoj djeci koju su im dovodili u bolnicu. Izbjeglice su prodavali kao radne robove, učestalo silovane, nekad i spaljivanje ili izbodene noževima.
Jedna 15-godišnjakinja je posvjedočila o vladinim službenicima koji je nju i mnoge druge mlade djevojke praktično oteo iz logora. Nju konkretno odveo je svom bratu koji ju je silovao. Zato se u paklu Nigerije sva bijeda i patnja prostitucije po Europi više i ne čini kao najgora stvar na svijetu.
