Na samom sjeveru Finske, u regiji imena Lapland nalazi se grad Rovaniemi. On je, u svakom smislu, obilježen Djedom Božićnjakom i sobovima. Upravo će vas maskota soba pozdraviti kada sletite. Ne pretjerano daleko od "službenog aerodroma Djeca Božićnjaka" je i njegovo službeno selo, ili zabavni park s vilenjacima, pravim sobovima, haskijima te brojnim dućanima i restoranima koji privlači više od 600.000 posjetitelja svake godine na mjesto koje je, po svim kriterijima, vrlo izolirano.
Sobovi su svugdje u Rovaniemiju, piše Guardian. Ljudi koji su odjeveni kao oni su na aerodromu, pravi vuku saonice u selu Djeda Božićnjaka, a grad je premrežen skulpturama istih.
No najveći je sob onaj kojeg turisti niti ne primijete - glava soba dio je matrice prema kojoj je građen grad, a to je sve plod genijalnosti najvećeg finskog arhitekta Alvar Aalta, koji je glavni grad Laplanda uzdigao iz pepela nakon što je razoren kada se iz njega povlačila njemačka vojska tijekom Drugog svjetskog rata.
Nijemci su napravili i bazu u Rovaniemiju, te time poduplali stanovništvo. Luftwaffe je sagradio i pistu, danas dio "službenog aerodroma Djeca Božićnjaka" - i barake koje će s vremenom nastati Selo Djeda Božićnjaka.
Kada se rat okrenuo protiv sila osovine, Rusija je Fincima rekla da izbace Nijemce, a kako je njemačka vojska počela odlaziti u listopadu 1944. spalili su Rovaniemi do temelja. Građani su već bili evakuirani, mnogi u Švedsku. Tijekom tog procesa umrlo je barem 279 osoba. Još 200 ih je umrlo na putu natrag u Rovaniemi, ubijeni minama koje su postavili Nijemci.
Oni su pak doslovno 90 posto grada sravnili sa zemljom. Ostalo je stajati nekoliko metalnih dimnjaka. Pekka Ojala, koja vodi B&B i saunu blizu centra grada i dalje u vrtu pronalazi čađavo drvo i metal. Izvan Rovaniemija je groblje za njemačke vojnike gdje je pokopano oko 2.500 vojnika.
Alvar Aalto na takav je teren došao kada je prihvatio projekt rekonstrukcije 1945. godine.
Dizanje grada iz pepela započeo je gradnjom jedinica za stanovanje napravljenih posebno za klimu u Laplandu - fasade i prozori su minimalno izloženi sjeveru, a maksimalno izloženi suncu i jugo-zapadu. Pedesetih se taj tip gradnje "proširio" na čitavu regiju.
Aalto je računao i na hidroelektrane koje se trebaju sagraditi na velikim rijekama Laplanda, i naručio je studiju da vidi koji će biti efekt na okoliš, narod Sami koji se bave uzgojem sobova, vodu i mikroklimu.
"Nitko na svijetu nikada nije napravio takav plan", kaže Rautsi. "Imao je sve nivoe - regionalni, gradove, djelove gradova, kvartove, periferiju, energetiku, utjecaj na okoliš. Sve."
S obzirom da su Finci bili kolaboracionisti Nijemaca, Rovaniemi nije mogao dobiti financijsku pomoć iz Marshallovog plana kao drugi europski gradovi. Uz to, morali su plaćati reparacije Rusiji. No, nešto financijske pomoći došlo je iz smjera EU-a i Eleanor Roosevelt.
Na ljeto 1950. godine Rooseveltovi su htjeli posjetiti arktički krug, pa su Finci sagradili drvenu kuću kraj Rovaniemija u tjedan dana, i uredili je namještajem kojeg je također dizajnirao Aalto. Eleanor su rekli da je unutar kruga, iako je, ipak, bila malo južnije. Predsjedniku Trumanu je poslala pismo u kojem kaže kako je ona "prva dama koja je posjetila ovakav sjever". Kućica je s vremenom postala turistička atrakcija, a posjetili su je, između ostalog, Brežnjev i Golda Meir.
Kako je turizam rastao, Rovaniemi je ponovno izgrađen. Cijeli Aaltov plan, o različitim područjima za trgovinu, stanovanje i administraciju, unutar linija soba - nikada nije do kraja zaživio. No, on je projektirao i tri glavne zgrade u samom centru grada - koncertnu dvoranu, gradsku vijećnicu i knjižnicu. Napravio je i, po uzoru na Frank Lloyd Wrighta, čitave kvartove privatnih domova, i neke kvartove, u predgrađima (poput Korkalorinne) inspirirane britanskim načinom života.
"To je bilo pametno i pristupačno stanovanje. Aalto se vodio idejom koja je jednostavna, ljudi na hladnom sjeveru trebaju više kvadrata za život od onih na sunčanom jugu", kaže Rautsi.
Već sredinom osamdesetih Concorde je dovodio posjetitelje u Rovaniemi da iskuse "pravi sjever". Tada je stvoreno "Selo Djeda Božićnjaka". Prema finskom mitu, dolazi iz Korvatunturija, kamena oblika uha kako bi čuo želju svakog djeteta na svijetu. No Korvatunturi je puno više na sjeveru, i bez aerodroma.
Ruralno drveno selo napravljeno je oko kolibe Eleanor Roosevelt. Nudi dućane, vožnje u sanjkama, poštu da možete poslati pismo iz djedičinog sela - upravo tu godišnje stigne preko 700.000 pisama sa željama.
Do devedesetih čitav je mit o Djedu Božićnjaku uzeo zamaha. On je svugdje, pa i u nekada vojnim bunkerima ispod zemlje gdje je napravljen tematski park. Turisti, posebno oni iz Kine, Izraela i Velike Britanije, koji sačinjavaju većinu klijentele, obožavaju finskog Djeda Božićnjaka.
