Autoimune bolesti su one bolesti koje izazivaju da naš imunološki sustav reagira protiv tkiva našeg tijela, a osim što okreću naš organizam protiv samog sebe, oni proizvode i antitijela koja napadaju tkiva.
Iako je za pretpostaviti kako takve bolesti oduvijek postoje, liječnici tvrde kako je moderno doba njihova era, a u zadnjih dvadesetak godina.
Veća učestalost autoimunih bolesti u Hrvatskoj, kao i u svijetu. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 3 do 8 posto populacije obolijeva od autoimunih bolesti, no vjerojatno je taj broj znatno veći - oko 10 posto. U nekim zemljama, međutim, kao u SAD-u, navodi se učestalosti i do 20 posto, piše Večernji.
Točan uzrok za povećanje oboljelih je nepoznat, a neka istraživanja ukazuju na njihovu povezanost sa sjedilačkim načinom života, manjkom vitamina D, prehranom sa smanjenim udjelom nutrijenata, tzv. infektivnim agensima poput virusa i bakterija koji mogu biti njihovi okidači, kao i stres te određena genetska predispozicija.
Žene dvostruko češće obolijevaju od autoimunih bolesti, iako se ni za to ne zna uzrok.
Među najčešće spadaju:
- Reumatoidni artritis
- Hashimoto bolest štitnjače
- Chronova bolest
- Celijakija
- Dijabetes tipa 1
- Multipla skleroza
- Lupus
- Skleroderma
Multipla skleroza
U svijetu od ove bolesti boluje oko 2,3 milijuna ljudi s tendencijom rasta te brojke, dok se u Hrvatskoj također bilježi povećanje - od 4000 ljudi u 2016., do 6000 ljudi s tom dijagnozom u 2017.
Jedan od problematičnih faktora je postavljanje dijagnoze, budući da od početnih simptoma do potvrde bolesti često prođu i godine.
Lijekove na vrijeme počinje dobivati tek oko 20 posto oboljelih, zbog zakonskog kriterija da mora doći do 2 pogoršanja bolesti kako bi se oni primjenjivali.
Multipla skleroza napada bijelu masu središnjeg živčanog sustava. Bolest je vrlo promjenljivog tijeka, javlja se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja, koja se smjenjuju s naglim poboljšanjima - remisijama.
Bolest zapadnog svijeta
Najugroženiji narodi i rase od multiple skleroze su europski narodi. Ugroženost je manja kod crnaca za 50 posto, dok je prisutnost MS najniža kod mongolskih naroda. Najveću prevalencu multiple skleroze na svijetu imaju stanovnici Škotske. Na pojavu multiple skleroze utječe godišnje doba u kome se osoba rodila. Zbog nedovoljne izloženosti suncu i oskudnog stvaranja i unosa vitamina D, pojava multiple skleroze je češća kod osoba rođenih u manje sunčanim mjesecima, a to ujedno objašnjava zašto je puno veći broj oboljelih na sjeveru Europe, nego primjerice kod ekvatora.
Kod bolesnika koji nemaju teške simptome ili znakove bolesti, stopa smrtnosti nije značajno povećana. Prosječan životni vijek bolesnika s multiplom sklerozom je šest do deset godina kraći nego kod zdravih osoba, i prvenstveno ovisi od dobi bolesnika u trenutku pojave prvih simptoma bolesti.
U posljednjih nekoliko desetak godina, na osnovu brojnih izvještaja iz brojnih zemalja svijeta, primijećen je značajan pad smrtnosti od multiple skleroze. Izuzetak čini tip bolesti primarno progresivna multipla skleroza, od koje boluje od 10 do 15 posto ljudi s multiplom te ima znatno mračniju prognozu.
Simptomi
Multipla skleroza se može pojaviti u svakom životnom dobu. Ipak, najčešće javlja između 20. i 40. godine života. Prvi simptomi najčešće prolaze nezapaženo, jer se čine benignima i često ih se povezuje s poremećajima kralježnice te živaca. Svode se na trnce, vrtoglavice, epizode zamućenog vida i bolova u udovima, koji su česti i kod drugih bolesti te poprilično općeniti simptomi.
Karakteristični klinički simptom je upala vidnog živca, tzv. optički neuritis sa slabljenjem vida na jednom, a rjeđe na oba oka.
Bolesnici to opisuju kao pojavu zavjese ili magle pred okom. Drugi česti simptom je osjet motoričke slabosti u udovima, poremećaj ravnoteže koji se očituje nestabilnošću u hodu i stajanju. Javlja se i nemogućnost duljeg odgađanja mokrenja ili stolice, ili nemogućnost započinjanja mokrenja. Konačna se dijagnoza postavlja tek nakon što se potvrde dva kriterija - postojanje lezija uočenih magnetskom rezonancom na mozgu i vratnoj kralježničnoj moždini. Drugi je važan parametar postojanje tzv. oligoklonalnih traka u likvoru.
Liječenje
Cilj liječenja multiple skleroze je skratiti akutna pogoršanja, smanjiti učestalost pogoršanja bolesti i ublažiti simptome. Najčešće se primjenjuju beta interferoni, imunosupresivi, lijekovi protiv grčenja te za opuštanje mišića, kao i da uklanjanje umora, a u terapiji je česta i suplementacija vitamina D koji je kod bolesnika česti vrlo nizak.
