Najveće sveučilište u Australiji, Sveučilište RMIT iz Melbourna, detaljno je analiziralo 26 komisija i niz istraga slučajeva zlostavljanja djece od katoličkih svećenika, zaključivši da su osnovni uzroci ovako čestog seksualnog zlostavljanja djece u Crkvi obavezni celibat u Rimokatoličkoj crkvi, te kultura tajnosti koju milenijima provode pape i biskupi. Australija je zemlja u kojoj je nastala studija s rezultatima na skoro 400 stranica, zato što upravo tamo posljednjih mjeseci traje najtemeljitiji progon svećenika zlostavljača.
Kakve je razmjere poprimio progon australskog pravosuđa nad svećenicima silovateljima djece pokazuje najnoviji slučaj u kojem se priprema optužnica za kardinala Georgea Pella, donedavno trećeg čovjeka u Vatikanu. Pell je u srpnju izjavio da nije kriv za prikrivanje seksualnih zločina kolega svećenika tijekom desetljeća, a doznalo se da mu optužnica navodno i osobno predbacuje seksualno zlostavljanje.
Pella je, inače, upoznala i Hrvatska prije dvije godine kad je držao misu u Zagrebu i bio gost Kaptola, te određenih vrlo konzervatinih katoličkih aktivista. Nedavno je u Australiji objavljeno da je više od 20 posto katoličkih klerika u nekom trenutku sudjelovalo ili sudjeluje u seksualnom zlostavljanju u crkvi.
Najnovije istraživanje RMIT-a navodi da je posljednjih godina seksualno zlostavljanje djece po katoličkim institucijama u Australiji bitno smanjeno, očito zbog progona zlostavljača i reakcije društva, ali da su djeca po katoličkim župama u ostalim državama diljem svijeta i dalje u opasnosti. Posebno u zemljama u razvoju po kojima Crkva u svom karitativnom radu drži oko 9000 sirotišta, od čega samo u Indiji 2600.
Nema kazni
Istraživanje dalje navodi da je višedesetljetno nekažnjavanje zlostavljanja u Crkvi posljedica patrijarhalne prirode Crkve, kao i to da na redovnice otpada samo manji dio zlostavljača. Krajevska komisija u Australiji nedavno je izišla s podatkom da oko 90 posto optuženih zlostavljača u crkvenim redovima čine muškarci, a samo desetinu žene. Od 1989. do 2015. prosječna dob žrtava kod djevojčica bila je u Australiji 10 godina, a kod dječaka 11.
RMIT sada navodi da je najviše zlostavljanja registrirano u onim institucijama u kojima su svećenici i laici koji su s njima tijesno surađivali, imali minimalan ili nikakav kontakt s ženama. Izvještaj procjenjuje da je u Australiji, Irskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Kanadi od 1950. do 2000. u zlostavljanjima sudjelovalo oko sedam posto svećenika.
"Njihov kontakt sa ženama tijekom obrazovanja za držanje nastave bio je temeljito ograničen, a jednom kad su bili raspoređeni, završavali su po školama isključivo za dječake gdje su vodili dječake i adolescente", stoji u izvještaju. Jedan od onih koji je radio na istraživanju RMIT-a je i katolički svećenik profesor Des Cahill. On zapravo supotpisuje glavni izvještaj s teologom dr. Peterom Wilkinskom.
Des Cahill je naveo da je dobar dio razloga zašto je krenuo u ovakvo istraživanje kad je otkrio da je godinama živio i radio okružen pojedinim svećenicima pedofilima. Posljednjih pet godina stoga je posvetio iskorijenjivanju zlostavljanja djece za koje kaže da je zatrovalo Crkvu. Cahill je pružanju potpore zlostavljanjima prionuo još u 70-ima.
Kao trenutak u kojem je zlostavljanje djece u katoličkom svijetu posebno eksplodiralo izvještaj RMIT-a detektira 1910. godinu kada je papa Pio X uveo da se djeca mogu početi ispovijedati već u dobi od sedam godina. Upravo je Cahill bio taj koji je u izvještaju inzistirao na primjerima iz povijesti Crkve kad se iznimno dopuštalo kršenje ispovijedne tajne.
Razlog za takav njegov postupak je to što je Kraljevska komisija u Australiji zatražila da se kazneno progone i svećenici koji su tijekom ispovijedi doznali za seksualno zlostavljanje djece, a to nisu prijavili policiji. Na to je tada žestoko reagirao nadbiskup u Melbournu Denis Kart. Branio je ispovijednu tajnu čak i u takvim slučajevima, te je rekao da bi on radije išao i u zatvor nego prekršio "svetu komunikaciju s Bogom tijekom ispovijedi".
Cahill je stava da bi svećenik koji od djeteta čuje da je zlostavljano, morao to prijaviti policiji pod pritiskom zakona, dok bi u slučajevima kad to tijekom ispovijedi kaže zlostavljač, bilo praktičnije da mu ispovijednik uskrati oprost tako dugo dok se sam ne prijavi policiji ili ne dopusti ispovijedniku da to učini.
Prvi zabilježeni slučaj 305. godine
Zaključci RMIT-ovog istraživanja inače su puni zanimljivih podataka; primjerice da prvo dokumentirano spominjanje svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece potječe još iz četvrtog stoljeća, odnosno sa Sinode u Elviri na jugu Španjolske iz godine 305. To znači, zaključuju, da je to već tada bio problem, a razlog zašto se stoljećima s time nije izlazilo u javnost je to što se u javnost nije niti moglo izlaziti.
U svakoj nadbiskupiji nadbiskup je bio taj koji je nadzirao tajne arhive u kojima su se dokumentirala kršenja morala. Praksa je često bila takva da su se dokumenti nakon nekog vremena, ovisno o smrti počinitelja ili 10 godina nakon proteka njegove kazne, uništavali.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
NE briši komentare,zvekan.
A zašto ih prije zaređenja ne kastriraju i problem riješen.