Ratnička vještina imena "Dambe" predominantno se povezuje sa Hausa narodima, jednoj od najvećih etničkih skupina u Africi, a sam se "sport" ponajviše prakticira u Nigeriji, afričkoj državi od 190 milijuna ljudi.
S obzirom da i tamo vlada svojevrsni kastinski sistem Dambeom ili Kokawom (drugi naziv koji se referira na hrvačke elemente sporta koji je popularan i u Senegalu, Nigeru i Burkini Faso) bave se muškarci koji pripadaju kasti zemljoradnika i uzgajivača stoke.
Borba s jednom povezanom rukom koja nalikuje na hrvanje na ulici, iako su pravila zapravo vrlo definirana, razvila se od klanova i cehova stočara koji su putovali od jednog sela u drugo za vrijeme žetve, i onda su se na taj način, takvim obračunima, zabavljali i privlačili pažnju. Nekada su se na taj način, popraćeni nizom ceremonija i bubnjanja, pripremali i za rat.
Nigerijski fotograf August Udoh je fotograf zvijezda. U svojoj rodnoj državi fotografira lokalne superzvijezde, glumce, i glazbenike, ali upravo su teme s "ruba društva", piše CNN, njegova najveća strast. Napravio je tako seriju crno-bijelih fotografija imena "Dambe" u kojima se bavi ratnicima koji, kako kaže, "u slobodno vrijeme imaju obične poslove kao što je vozač kamiona, ili mehaničar, a ostatak vremena novac pokušavaju zaraditi boreći se" u tajnošću obavijenom podzemnom svijetu Dambe ratnika.
Forma je to boksa gdje se dva muškarca bore tri runde s jednom povezanom rukom koja se tradicionalno naziva koplje, a informacija o borbama prenosi se isključivo usmenim putem. Na taj je način i sam Udoh prvi puta saznao o tome.
"Jedan mi je zaštitar sa sjevera rekao o tome i pokazao video koji je podignut na YouTube. Onda sam shvatio kako je to nešto što apsolutno želim dokumentirati", rekao je Udoh koji je do tada većinu vremena proveo u studiju fotografirajući manekenke, frizure, te radeći modne editorijale.
Sjeo se u automobil te krenuo tražiti borbe. U automobilu je i spavao jer se kretao krajevima gdje nema druge vrste smještaja. Dambe je sport siromaha, i svi su borci, gotovo bez iznimke muškarci koji vrlo malo, i teškim radom, zarađuju. Zahvaljujući fotografskoj dokumentaciji vidljivo je da se u borbe upuštaju i stariji muškarci, kao i mala djeca. Iako ne postoje kategorije kao u klasičnom boksu, uvijek se u borbama pokušava spariti osobe iste ili slične tjelesne mase kako bi obračun bio što pošteniji.
Ruka koja je jača i s kojom borac zadaje udarce povezana je tkaninom i preko toga užetom, tako da gotovo pa izgleda kao toljaga. Druga, nepovezana ruka, služi za pokušaje obrane od napada protivnika. Dozvoljen je čitav niz udaraca, pa i udarci nogama, a pobjednik je onaj koji drugoga udarcem sruši na pod, što se naziva "ubojstvom".
Nekada se tkanina namakala u smoli i oblagala komadićima stakla kako bi udarci bili krvavi i rezali kožu na licu, no to je, s vremenom, zabranjeno. U nekim "civiliziranim" regijama umjesto tradicionalnog načina povezivanja uvedena je i boksačka rukavica, no mnogi kažu da je to kršenje svih pravila o tradicionalnoj borbi. Ponekada se i "jaka" noga omata lancima kako bi udarci bili što brutalniji.
Za sve ratnike svaka je borba prilika da zarade mnogo novaca, s obzirom da se "ulaznice" za meč prodaju za 500 naira ili oko 1.38 dolar po osobi. Organizator zaradi oko 137 dolara na dan, a pobjednik može zaraditi od 20 do 500 dolara, što je ozbiljno velik prihod za tu osobu i njegovu obitelj. Najveći se turniri, na koje mogu dolaziti i ratnici iz susjednih država, često "miješaju" i s tradicionalnim hrvačkim borbama.
Iako je to zabranjeno mnogi borci i dalje nose "čarobne amajlije" koje, smatraju, im donose sreću i uspješnost, a mnogi prije borbe ritualno puše marihuanu ili neko drugo bilje.
"Šampioni poprilično zarađuju, a najveća ste "faca" ako si napravite ime na način da možete privući gomilu, to onda čak znači da će vas obožavatelji obasipati poklonima", kaže Udoh koji je tjedan dana proveo putujući po najsiromašnijim regijama gdje su borbe najčešće.
Njegov rad posredno i ilustrira kako su sve veće i izraženije nejednakosti između regija unutar Nigerije. Udoh za CNN objašnjava kako "većina iz bogatijih država na jugu nema pojma o tome kako žive sugrađani sa sjevera, i na koji se način bore za to da prežive".
"Imam prijatelja koji nisu izašli iz Lagosa otkada su se rodili, oni ne znaju što se zbiva van granica grada. Isto sam to primijetio i kada sam 2012. na sjeveru fotografirao poplave kada je više od 600.000 ljudi raseljeno, a sugrađani iz najvećeg grada Lagosa i glavnog grada Abuje nisu niti znali što se događa", rekao je Udoh.
Dugo zaboravljen, barem "na površini", Dambe je sada hit i izvan granica Nigerije zahvaljujući YouTube kanalu imena "Dambe Warriors", koji je pokrenut prošle godine i sakupio preko 57.000 pretplatnika i 15 milijuna pregleda.
