Lako je moguće da je današnje vodstvo Njemačke biskupske konferencije (DBK) napokon imalo i dobre namjere u vezi seksualnog zlostavljanja u katoličkoj crkvi, posebno djece. Prvo što je surađivala u četverogodišnjem istraživanju Središnjeg instituta za duševno zdravlje iz Mannheima, drugo što je DBK namjeravala sudjelovati u predstavljanju rezultata istraživanja tima stručnjaka oko Prof. Dr. Haralda Dreßinga, što je bilo zakazano za 25. rujna.
No, onda je nekome, iz nekog razloga, palo na pamet da bi javnost valjalo i prije toga upozoriti na rezultate istraživanja koliko je bilo seksualnog zlostavljanja djece u 27 biskupija u Njemačkoj od 1946. do 2014., da su naposljetku Der Spiegel i Die Welt skoro dva tjedna ranije objavili da je katolički kler u toj zemlji u tih 68 godina seksualno maltretirao najmanje 3677 djece. I to najmanje 1670 klerika.
Stručnjaci koji su istraživali dokumente pritom su naišli na mnoštvo tragova uništavanja dokumenata, pa i krivotvorenja, nisu dobivali originalne dokumente od nadležnih lokalnih crkvenih tijela, te je jedan od zaključaka da je ta brojka skoro sigurno izrazito manja od stvarnog broja. Augsburger Allgemeine tim povodom citirao je reformski pokret "Mi smo Crkva": "Rezultati istraživanja su nečuveni, ali čak i to je još uvijek samo vrh ledenog brijega."
Razlog za ovako oštar ton organiziranih njemačkih katoličkih svećenika i laika koji su čvrsto riješili obračunati se sa seksualnim zlostavljanjima u Crkvi, posebno nad djecom, u prvom redu je to što su istražitelji obrađivali samo one slučajeve koje su nadležna Crkvena tijela protokolirala, nisu mogli istraživati slučajeve iza kojih nije ostao papirnati trag.
Čak i ovako obradili su 38.000 dokumenata, preko kojih su došli do toga da je čak 4,4 posto njemačkih svećenika u tih 68 godina dokumentirano da su seksualno zlostavljali, ako ne i silovali djecu. Svako drugo zlostavljano dijete bilo je u dobi od 13 godina ili mlađe, u svakom šestom slučaju koji je zaveden u dokumentaciju i koji je opstao unatoč nekim očitim uklanjanjima dokaza, bila je riječ o silovanju u punom smislu riječi.
"U pojedinim slučajevima uočene su jasne naznake da je bilo manipulacije dokumentima", stoji u rezultatima istraživanja, te se navodi da su najmanje dvije njemačke biskupije uništavale svoje dokumente.
Nadalje, autori studije nisu imali pristup originalnim dokumentima. Sve arhive i podatke pretraživali su umjesto njih crkveni službenici, ne autori. O tome je govorio i povjerenik njemačke savezne vlade zadužen za problem zlostavljanja Johannes-Wilhelm Rörig koji je ranije optužio Crkvu da nisu sve biskupije otvorile svoje arhive. Biskup iz Triera Stephan Ackermann, koji je inače pri DKB zadužen za pitanja zlostavljanja, na takvu optužbu uzvratio je da to nije istina.
Činjenica jest da, makar u određenoj mjeri, sudeći prema izvještaju istraživanja, većina biskupija jest surađivala, ali je isto tako indikativno da su s optužbama protiv dijela biskupija da su čak i sada išle zataškavati zločine, izišli i povjerenik vlade Angele Merkel i sami istražitelji studije s kojima je istraživanje dogovorila sama DBK. Da ne bude zabune, biskup Ackermann ne dvoji oko nužnosti istraživanja seksualnih zločina u katoličkoj crkvi u Njemačkoj.
"Mi smo svjesni dokazanih razmjera seksualnog zlostavljanja i to je po nas potresno i posramljuje nas. Prije četiri godine mi smo naručili studiju kako bismo se mi, biskupi danas suočili s rezultatima. Cilj je studije, na kojoj je surađivalo svih 27 biskupija u Njemačkoj, rasvijetliti i otkriti ove mračne stranice u našoj Crkvi, i to koliko zbog zlostavljanih, toliko kako bismo i mi sami uvidjeli pogreške kako se one više nikada ne bi ponovile... Još jednom ponavljam: Studija je mjera što smo je bili dužni poduzeti ne samo pred Crkvom, nego prije svega pred zlostavljanima", napisao je biskup Ackermann.
No, zbog ovako preuranjene objave, on je rekao da je DKB zbog toga "ljutita", jer je studija izišla u javnost prije nego što su njene rezultate uopće stigli pročitati članovi DKB-a.
Studija je obradila i što se događalo sa zlostavljačima u slučajevima koji su uopće ostali zabilježeni u dokumentima. Najveći broj uhvaćenih i još uvijek zabilježenih svećenika naprosto je iz jedne župe premješten u drugu, i to bez da je itko vjernicima u novom mjestu na koje je svećenik zlostavljač raspoređen, rekao o kakvom čovjeku se radi. Samo jedna trećina zlostavljača izvedena je pred crkvena sudbena tijela.
A i u tim slučajevima, ako već ne bi bili oslobođeni u postupku, u pravilu su im izricane minimalne kazne. Stručnjaci su prijestupnike uspjeli klasificirati u tri skupine prema uzrocima patološkog ponašanja: oni sa fiksacijama, narcističko-sociopatski, te regresivno nezreli. Ispalo je da je bilo presudno emocionalno ili psihičko stanje pojedinog svećenika, za što stručnjaci iz psihijatrije zaključuju da je vjerojatno u uvjetima svećeničkog poziva dodatno bilo zaoštreno obaveznim celibatom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Gdje je Goli otok kad je toliko poterban??????