Kad osoba ode na put u neku udaljenu, egzotičnu zemlju, većina prijatelja će je nakon povratka pitati kako se provela i što je vidjela ondje.
No ako vaša destinacija bude Sjeverna Koreja, pripremite se na beskonačni rafal pitanja, jer svi žele čuti, iz prve ruke, o iskustvima iz te neobične države.
Tome je svjedočio i Erick Tseng, novinar Huffington Posta, koji je, kako bi si olakšao posao odgovaranja na uvijek iznova ista pitanja, odlučio napisati tekst o tome kako se proveo u Sjevernoj Koreji.
Za početak, rekao je da mu je najčudnije bilo to što ste, kao posjetitelj, pod 24-satnom paskom, nemate nimalo slobode i stalno ste napeti. Taj osjećaj se počne javljati neposredno nakon dolaska, kad vas upute u pravila kojih se morate pridržavati.
Naime, uvijek morate ostati u grupi (zaboravite na noćne izlaske ili samostalno istraživanje grada). Ne smijete fotografirati vojnike ili vojne površine, kao ni gradilišta ili ljude koji rade. Ako fotografirate bilo koga od Dragih vođa, morate 'uloviti' njihovu cijelu figuru.
Ako imate bilo kakve tiskovine na kojima su prikazani Drage vođe (novine, časopisi), ne smijete obrisati njihove slike. Također ih ne smijete baciti u smeće ili ih koristiti kao papir za zamatanje.
Kad god posjetite neki kip Dragog vođe, vaša grupa mora formirati red ispred njega i nakloniti se. Pritom vam ruke moraju biti uz tijelo, a ne u džepovima ili iza leđa.
Prva stvar koju ćete primijetiti nakon napuštanja zračne luke je propaganda. Ona je, doslovno, posvuda. Na svakom raskrižju, svakoj zgradi, svakoj stanici i podzemnom vlaku nalaze se portreti Dragog vođe nacije.
Ulicama se čak voze kombiji koji putem razglasa uzvikuju propagandne poruke, a u pola sedam ujutro probudit će vas propagandna glazba koja odzvanja svim ulicama.
Čak su i građani svojevrsni propagandni materijal, jer gotovo svi nose crvene značke s licima Kim Il-sunga ili Kim Jong-una, koje su zabranjene za strance, jer se 'zarađuju' odanim služenjem.
Sve tvornice i poslovne zgrade također su oblijepljene posterima Dragih vođa, kako izvana tako i iznutra. Naravno, isto vrijedi i u školama.
Život na visokoj nozi u Pjongjangu
Život u glavnom gradu ove zatvoreničke države djeluje poput onoga u Capitolu u 'Igrama gladi'. Samo je elitama dozvoljen ulaz. Ovdje je propaganda najglasnija, najstrastvenije se ljube Dragi vođe, te je život najbolji što može biti u Sjevernoj Koreji.
Ako živite u Pjongjangu, kao da pripadate onom jednom posto ljudi na samom vrhu. A s tim statusom dolaze i druge privilegije koje ne može naći nigdje drugdje u državi: dobit ćete besplatan smještaj u apartmanu u zamjenu za odanost i služenje domovini.
Isto tako ćete imati pristup prodavaonicama koje su pune Nutelle, Oreo keksa, Absolut votke i drugih čarolija koje se ne smiju fotografirati, a koje su zaštićene nizom sigurnosnih kamera.
U Pjongjangu se možete voziti sovjetskim podzemnim vlakovima, smijete koristiti pametni telefon, a možete čak posjećivati i zabavne parkove vikendom.
Sve u svemu, Pjongjang će mnoge iznenaditi svojom razvijenošću, iako odiše sovjetskim stilom. Grad kao da je slagan od Lego kockica, s tim da ćete brzo primijetiti i mnoštvo zaboravljenih gradilišta.
Bogataši su, uz to, zaljubljeni u rotirajuće restorane na vhu građevina, pa tako u jednom hotelu postoji njih čak pet. Da, pet restorana u jednom hotelu. I svi se vrte.
Ako mislite krenuti prema Južnoj Koreji, pripremite se na sate putovanja i policijskih provjera, te na to da na putu nećete naletjeti na druge ljude osim vojske. Sve u svemu stravično iskustvo, koje se preporučuje samo najodvažnijima.
Najljepša iskustva u Sjevernoj Koreji su ipak ljudi.
Iako se većina građana kloni drugih, pogotovo stranaca, te ćete eventualno uspostaviti kontakt samo s djecom ili tinejdžerima, znaju se dogoditi stvari poput ovog plesa u parku - kakvav je doživjeo Tseng, a zbog kojih tvrdi da se cijeli put i najviše isplatio.
