Veliki dio rezerve zlata obitelji Romanov i cara Nikolaja II navodno je tajanstveno nestalo tijekom Ruske revolucije prije 100 godina. Iako dio literature tvrdi kako je sve blago ostalo zajedno, i ništa nije nedostajalo, Rusi tvrde suprotno, a narodom kolaju legende o tome gdje bi moglo biti.
Prije Prvog svjetskog rata Rusija je imala treću najveću rezervu zlata na svijetu, "jače" su bile samo SAD i Francuska. Kada je izbio rat, monarhisti su prebacili gotovo 500 tona zlata iz glavnog grada Sankt Petersburga u istočniji Kazan (640 kilometara istočno od Moskve). Boljševička Crvena armija, koju vodi Vladimir Lenjin i njegov drug Lav Trocki, opsjeli su Kazan kako bi preoteli blago, jer onaj tko je u posjedu blaga ima novaca za platiti vojnike, i pobijediti će u revoluciji.
Na ljeto 1918., nakon žestoke bitke s monarhistima, Trocki i Boljševici su zauzeli Kazan. No, kada su vojnici Crvene armije trijumfalno umarširali u banku u Kazanu, sefovi su bili prazni. Blago je već bilo na putu za Sibir, kojeg još nije kontrolirao revolucionarni režim. Trocki je okupio vojnike, uzeo vlastiti vlak i krenuo put Sibira.
Nekoliko mjeseci kasnije, s obzirom da je putovanje trajalo i trajalo u to doba, vlak s blagom pao je u ruke Alexandera Kolchaka. Trocki mu je bio za petama i Kolchak je naredio da vlak ide što istočnije, što dalje od neprijatelja. Vlak je doveo sve do Irkutska, trgovačkog grada blizu Bajkalskog jezera.
Upravo su u Irkutsku češki bataljuni, koje je Rusija platila da se bore uz njih u Prvom svjetskom ratu, zapeli nakon što su Boljševici zauzeli zapadni dio Rusije i presjekli sve puteve prema Europi. Česi su se htjeli vratiti kući, pa kada je vlak došao u Irkutsk, zarobili su Kolchaka i blago te ih predali Boljševicima u zamjenu za dopuštenje da isplove iz Vladivostoka na ruskom krajnjem istoku.
Plan je upalio. Boljševici su uzeli blago, pustili Čehe da krenu i ustrijelili Kolchaka koji je sljedećih 70 godina prikazivan kao neprijatelj naroda (iako sada u Irkutsku ima kip ispod kojeg piše da je važna politička figura).
Kolchakova priča kulminirala je u Irkutsku, ali putovanje blaga nije stalo. Boljševici su blago utrpali na novi vlak i poslali ga natrag u Kazan, ali dio je nedostajao - čak 200 tona, ako ne i više. Lokalci danas tvrde da su to sebi uzeli Česi, dok drugi tvrde kako nema šanse da su takvu količinu zlatnih poluga uspjeli unijeti na brod gdje su im se vagale torbe.
Još jedna teorija kaže da dio Čeha nije išao brodom, već vlakom, preko Sajanskih planina, koje stoje okomito na jezero Bajkal. Na tom zavojitom putu vlak je izgubio kontrolu i strmoglavio se u Bajkalsko jezero.
Gdje je na kraju završilo carsko blago, ne zna se niti danas. Diljem sibirske rute "blaga" danas obitelji pričaju priče o djedovima i pradjedima koji su, navodno, negdje u šumi zakopali poluge kojih su se dočepali, a i podmornica je pregledala dno Bajkalskog jezera. Navodno su u najdubljim dijelovima vidjeli zlatne odsjaje, ali je to bilo preduboko čak i za njih.
