Godine 1963. govor o djelomičnoj zabrani nuklearnih pokusa zabranio je sva testiranja nuklearnog oružja na tlu, u atmosferi, pod vodom, i u svemiru. Podzemne detonacije nisu bile zabranjene, pa su sve zemlje testiranja mogle provoditi duboko ispod površine.
Ugovor je bio rezultat rastuće nervoze oko moguće nuklearne krize. Tijekom 50-ih., točnije u razdoblju od 1951. do 1958. godine oko 270 testiranja provedeno je u SAD-u, Sovjetskom savezu, Velikoj Britaniji, a samo njih 22 provedena su ispod zemlje. Sve su se detonacije izvodile na udaljenim područjima na kojima nema ljudi, no ostavile su značajnu štetu na okolišu, pa i ljudima koji su radili ili živjeli u blizini tih mjesta za testiranje.
Zloglasna operacija Dvorac Bravo u kojoj se najjača detonacija u seriji dogodila 28. veljače 1954. godine, bila je najjača američka nuklearna eksplozija svih vremena, s detonacijom od 15 megatona. Znanstvenici koji su provodili ispitivanje nisu očekivali da će proizvesti najveću radioaktivnu katastrofu u povijesti SAD-. Nakon eksplozije smrtonosna radioaktivna prašina proširila se površinom od više od 4.000 četvornih kilometara oko atola Bikini i uzrokovali su trovanje posade japanskog ribarskog broda, Lucky Dragon. Takvi incidenti, zajedno sa strahom od nuklearne kataklizme, potaknuli su vlade da se pridržavaju pravila Ugovora o djelomičnoj zabrani nuklearnih testova.
Iste godine SAD je lansirao dva satelita kao dio Vela programa koji su trebali nadzirati bilo kakvu ilegalnu nuklearnu aktivnost. Uz niz sofisticiranih senzora koji su mogli mjeriti i detektirati detonacije diljem svijeta, sateliti su bili opremljeni sa moćnim instrumentima koji su trebali proučavati različite ekstragalaktičke fenomene. Vela sateliti zaslužni su za prvo otkrivanje i mjerenje gama zračenja u svemiru.
22. rujna 1979. godine jedan od tih satelita, Vela Hotel 5B, detektirao je bljesak koji je bio karakterističan za nuklearnu eksploziju. Bljesak je detektiran u blizini otoka Princa Edwarda u blizini Antarktike. Amerikanci su odmah pomislili kako je neka nevaljala vlada ignorirala potpisani Ugovor i izabrala taj nenaseljeni dio za tajnu nuklearno testiranje. Američke zračne snage poslale je eskadrilu Boeing WC-135, posebno dizajnirani za detekciju radioaktivnih otpadaka, na lokaciju.
Lokaciju su promatrali nekoliko dana, no nisu pronašli nikakve dokaze moguće detonacije. No detaljni podaci njihovog ispitivanja lokacije su povjerljivi, možda i s namjerom da se sakriju od očiju javnosti. Neki istraživači podržavaju teoriju kako bljeskovi potječu od tajnog nuklearnog testiranja koje su provele zajedničke snage Južne Afrike i Izraela. Neki će naglasiti kako je Sovjetski savez najvjerojatnije bio zemlja koja se nije pridržavala sporazuma.
U to vrijeme Carterova administracija je umanjila značenje tog incidenta kako bi spriječila pojavu masovne histerije. Tako su rekli kako su bljeskovi rezultat kvara u senzorima jednog od satelita koji je nastao nakon što se mali meteori sudario sa letjelicom. S obzirom kako je satelit Vela Hotel 5B do tog trenutka bio u orbiti 16 godina, moguće je su njegovi instrumenti jednostavno bili zastarjeli do te mjere da su i podaci bili nepouzdani.
Dok se oznaka povjerljivosti ne skine s tih dokumenata, priča će i dalje biti inspiracija mnogim teoretičarima zavjera.
