Političari, sportaši, glumci i pjevači otvorili su dušu i otkrili nam dosad nepoznate detalje iz svojeg života, tek se Vladimir Šeks kune da je njegov život kao otvorena knjiga: "Vjerujte mi, nemam baš nikakve tajne."
Potpredsjednik Sabora uvjeravao nas je da je kod njega sve transparentno, ali male privatne pikanterije otkrili su drugi. Jadranka Kosor najčešće se otkači dok posprema kuću. Odvrne Shakiru “do daske” i pleše. I to dok glanca podove! Nakon plesanja bivša hrvatska premijerka voli se opustiti uz filmske klasike “Zameo ih vjetar”, “Lovac na jelene” i “Neki to vole vruće”. Kaže da ih je pogledala beskonačno mnogo puta.
Sportaši također kriju mnogo malih tajni, a Zlatko Kranjčar i Blanka Vlašić dijele jednu zajedničku. Oboje su u mladosti neuobičajeno dugo, čak do osnovne škole, sisali palac. Blanka je zbog toga morala nositi aparatić za zube, a Kranjčara su jednostavno prozvali - Cico.
Nova teniska nada Borna Ćorić ima ritual koji ponavlja iz tjedna u tjedan. Ako prvog dana pojede primjerice sendvič, krafnu, pa kavu i nakon toga pobijedi, ponavljat će to do kraja turnira. I mnogi su mu poželjeli mnogo sendviča, krafni i ispijenih kava na budućim teniskim turnirima.
Ivan Rakitić prije svake utakmice ponavlja jedan te isti ritual, a Lino Červar otkriva kako do pete godine gotovo pa uopće nije ni govorio.
Oliver Dragojević je kao dječak bio žrtva neslane očeve šale pa je “svirao” na srdele. Naime, otac mu je bio ribar pa je s malim svirkom srdelu pretvorio u “usnu harmoniku”. Siroti Oliver je nakon toga doista povjerovao da se može svirati na srdele, pa je uporno puhao iz jedne u drugu, ali uzalud...
Evo što su još odali:
Mladen Grdović:
"U šestom razredu pao sam razred. Kako sam do tada prolazio s odličnim i u glazbenoj i osnovnoj školi, nisam imao hrabrosti to priznati roditeljima. Dva mjeseca sam govorio roditeljima da idem u školu, ali sam zapravo igrao s prijateljima pikule. Kad je otac Josip to saznao, istukao me je kao psa. Ja sam iz revolta prema profesoru iz engleskog, koji me je srušio, razbio četiri prozora na školi."
Sanja Doležal:
"Trenirala sam borilačke vještine i došla sam do smeđeg pojasa. Na jednom natjecanju sam kao 17-godišnjakinja od jednog dečka iz Dubrave dobila takve batine da tjedan dana nisam izašla iz kuće. Imala sam golemu šljivu pod okom s kojom se nisam željela nigdje pojaviti."
Halid Bešlić:
"U vrijeme mojeg djetinjstva nije bilo nikakvih slatkiša. I voće se rijetko nalazilo doma. Znalo se dogoditi da smo kao društvo uzeli nekoliko čokoladica iz dućana, a kad bi rodile trešnje, nismo se štedjeli. Popeli bismo se na stablo i jeli. Znate kako to s djecom ide - da nije zabranjeno, ne bi bilo ni upola tako slatko."
Vanda Winter:
"U ovih 30 godina nisam doručkovala ništa osim Čokolina!"
Špiro Guberina:
"Zaspao sam na premijeri! Nikad nikome nisam to priznao. Bilo je to početkom osamdesetih u ITD-u. Igrao sam s Fabijanom Šovagovićem i Bobijem Marottijem. Da, spavao sam na pozornici!"
Oliver Dragojević:
"Kao mali svirao sam na srdele. Pitate se sigurno kako? Otac mi je bio ribar. Jednom je podmetnuo jednoj srdeli u usta svirak. Kako je puhnuo u tu srdelu, ona je ‘zasvirala’ i ja sam, naravno, poželio isto. Uzimao sam ribu za ribom i puhao u njih."
Damir Kajin:
"Obožavam svježi kruh i banane u kombinaciji. To mi je doista delicija kakve nema. Ovu kombinaciju sam sam otkrio. Ni sam ne znam kako mi je to palo na pamet ali je stvarno ukusno, smije se Damir Kajin te dodaje kako si ovaj svoj specijalitet pripremi kad god mu se pruži prilika i da ga se još dosad nije zasitio."
Nikica Gabrić:
"Oduvijek sam htio biti astronaut. To je moja neostvarena želja, moja srednjoškolska ljubav. Cijeli život me fascinira svemir. Posjetio sam sve muzeje na Floridi i impresioniralo me kako je kapsula Apolo zapravo mala. Ljubav prema svemiru otkrio sam čitajući djela Isaaca Asimova."
Dubravka Šuica:
"Lovim ribu na vršu i na udicu, a sad je sezona pa lovim i lignje, ali zezaju me “hearinzi”, tzv. razgovori za posao budućih europskih povjerenika, pa i nemam baš puno vremena za otići na more."
Jadranka Kosor:
"Beskonačno mnogo puta sam pogledala filmove ‘Zameo ih vjetar’, ‘Lovac na jelene’ i ‘Neki to vole vruće’. Genijalni su. Najčešće u njima uživam sama. Uz to, ne volim jesti čokoladu, a obožavam plesati na Shakirine pjesme dok glancam podove!"
Andro Vlahušić:
"Dva puta sam se vraćao studirati nuklearnu fiziku. Prvo sam je upisao kad i medicinu. Opet sam je upisao na trećoj godini medicine i studirao šest, sedam mjeseci te položio nekoliko kolokvija. Dugo sam dvojio - biti nuklearni fizičar ili liječnik. Ipak, ne žalim nimalo, medicina mi je sve pružila. Puno rada na terenu, ministar zdravlja s 41 godinom, dva puta ravnatelj. Danas uživam u čitanju časopisa o fizici. Poznavanje fizike pomaže mi i u političkom radu te donošenju odluka. Uvijek ima zašto i uvijek ima odgovor."
Petar Baranović:
"Postoji jedno mjesto na koje odem kad mi je teško, kad trebam sabrati misli, kad moram donijeti odluku i želim biti sam. To se mjesto, naravno, nalazi uz more, na zidinama Tvrđave sv. Nikole u Šibeniku. Sjednem na jedan topovski otvor te gledam pučinu i otoke. Tu se saberem. Dođe mi kao resetiranje."
Ivan Rakitić:
"Imam ritual prije svake utakmice. Uvijek bandažiram prvo lijevu nogu, uvijek prvo lijeva čarapa, lijevi štitnik, lijeva štucna, pa lijeva kopačka. Kad izađem na travnjak, uvijek je prvi korak desnom nogom, pa se prekrižim. Uvijek sve ide tim redom."
Blanka Vlašić:
"Sisala sam palac do prvog osnovne! Da. Zbog toga sam poslije morala nositi aparatić za zube. Uz to, nisam mogla zaspati bez omiljene gaze (one najobičnije). Prava bi panika nastala kad bi mi je mama oprala jer nisam voljela da miriše na omekšivač. Tih sam se navika riješila doslovno preko noći. Jedan dan sam samo zaspala bez svega toga i nikad se više nisam vratila na staro."
Lino Červar:
"Malo ljudi zna da sam u ranom djetinjstvu bio vrlo povučen i samozatajan, a do pete godine gotovo da i nisam govorio. Ne znam zašto, ali jednostavno nisam imao potrebu za pričanjem. Stvarno sam rijetko ‘pustio glas’. Ne znam koliko je to mojim roditeljima bilo čudno, no nisu me forsirali. A ja sam uporno šutio." Bivši izbornik hrvatskih rukometaša progovorio je od straha kad se izgubio u vinogradu: "Tada kao da je nešto ‘puklo’ u meni i više se ne gasim. Od onda mi prigovaraju da previše pričam, da ne znam stati. Pa moram nadoknaditi te prve godine nepričanja!"
Borna Ćorić:
"Kad dođem na neki turnir, ako prvi dan npr. pojedem krafnu i sendvič, popijem kavu i poslije pobijedim, onda to ponavljam do kraja turnira."
