Dio tog novca od arkada dala je sinu i miljeniku Patricku kao džeparac na proputovanju po svijetu. Na skorom kraju tog putovanja u Bangkoku, Patrick je poginuo pa su mnogi komentirali da je to osveta mrtvih Nikolića Gabrieli. Bez pardona i dlake na jeziku, tada 69-godišnja Gabriele von der Mühll poručila je predsjedniku Franji Tuđmanu 1991. godine: “Možeš ostati na Pantovčaku.
Ali samo uz stanarinu od 50.000 maraka. I to mjesečno! Ili mi sve vrati!” Gabriele je tada već imala hrvatsko državljanstvo, njezin je otac bio unuk cara Franje Josipa, a mama Dagmar bila je kći baruna Vladimira Nikolića i odrasla je na golemu imanju koje se protezalo obroncima Prekižja i Pantovčaka. Sve su im to komunisti oduzeli poslije rata, a Tito je na mjestu tog posjeda dao sagraditi svoje dvore, svoju Vilu Zagorje...
No čitava priča o posjedu i njegovu povratu još nije okončana, a pravna se bitka za Pantovčak, daleko od očiju javnost i bez upućenosti političkog vrha, i dalje vodi! Gabriela je ‘90-tih godina tražila i da joj vrate šest nekretnina u strogom središtu Zagreba. Ali i to da zagrebačka Komisija za imenovanje ulica vrati Teslinoj ulici ime njezina slavnog pretka Nikole Nikolića, po kojem je nekad nosila ime.
Vera Nikolić je umrla 1972, a njezina nećakinja Gabriela sredinom devedesetih godina. Iza nje su ostala djeca, te unuke Muriel i Natascha s habsburškom krvi u sebi, koji su još ranije najavljivali da će tražiti vraćanje svoje djedovine. Za života, devedesetih, Gabriela je procijenila da čitav Pantovčak i šest nekretnina u Zagrebu vrijede 100 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Neprocjenjiva vrijednost
O tržišnoj procjeni te nekretnine danas je teško nagađati i ozbiljnim agentima, ali se čini da je mnogo lakše procijeniti političku vrijednost Pantovčaka. A upravo to čine aktualna Vlada, Kolinda Grabar Kitarović i Karamarko kada se nadmudruju oko selidbe s Pantovčaka. Ta priča o Visokoj i Pantovčaku doista predstavlja do sad neviđenu zagonetku. Predsjednica je, naime, tu zamisao isticala na svim nastupima tijekom kampanje.
Vilu u Visokoj opisivala je kao “savršenu” za Ured predsjednice a nitko od sigurnosnih stučnjaka iz njezine blizine - a takvima se mogu smatrati Karamarko, Milijan Brkić, Miroslav Tuđman, i niz drugih jer je vrh HDZ-a sastavljen u velikoj mjeri od pripadnika obavještajne zajednice - nije niti jednom spomenuo da tu postoji mogući sigurnosni problem.
U raskošnom titovskom kompleksu moguće je držati znatno veću “posadu” nego u Visokoj, koja predsjednika limitira sa svojih 8 apartmana - na 40- ak ljudi. Pantovčak može izdržati i 150 zaposlenika. Iako je to vezano uz proračun, jasno je da je riječ i o distribuciji moći - ako u Uredu možete angažirati više ljudi, možete lakše i proširiti sferu svoga utjecaja jer savjetnici, ionako, ne služe da savjetuju nego da održavaju kontakte s ciljanim skupinama.
Čini se da se iza ove zagonetke pomalja i druga - naime, različita viđenja uloge predsjednika države. Tomislav Karamarko, dok je držao HDZ i vladu, priznao je da misli kako bi izbor predsjednika republike u Saboru “bio racionalan”. Nekoliko puta tu je opciju zagovarao i Zoran Milanović. Selidba s Pantovčaka u Visoku bila bi, dakle, znak da predsjednik države postaje manja i slabija figura, a to može onda imati golem utjecaj na politički sustav.
