Lenjingrad, današnji Sankt Petersburg, bio je jedan od gradova koji su najduže u povijesti izdržali neprijateljsku opsadu. Trajala je od 8. rujna 1941. do 27. siječnja 1944. te bila simbol otpora nacistima, no i 900 dana pravog pravcatog horora.
Nijemci su grad odsjekli od bilo kakve kopnene veze sa Sovjetskim Savezom 8. rujna, a bombardiranje grada artiljerijom počelo je 4. rujna. Hitler je naredio da se grad drži pod opsadom i da mu se onemogući svaka opskrba zalihama s ciljem da se slomi volja branitelja smatrajući to boljim rješenjem za njemačku vojsku koja bi inače pretrpjela teške gubitke da je izravno napala dobro utvrđeni grad.
Rezultat? U okruženju se našlo oko dva i pol milijuna stanovnika Lenjingrada, sto tisuća izbjeglica i više od 300.000 stanovnika iz okolnih naselja. Hrane je bilo za samo 35 dana, a dopremanje namirnica bilo je krajnje otežano. Umrlo je više od 800 tisuća ljudi.
Očajničko gladovanje
Profesor Alexis Peri sa Sveučilišta Boston otkrio je tajne dnevnike iz Lenjingrada tijekom svog istraživanja u ruskim arhivima, a oni pružaju nevjerojatan uvid u patnju i očajničke mjere kojima su neki pribjegli da bi preživjeli opsadu.
Dr. Peri prikupio je dnevnike te ih objavio u svojoj knjizi The War Within: Diaries From the Siege of Leningrad.
Jedan od prvih znakova izgladnjivanja kod dječaka i djevojčica bio je rast dlaka na licu. Odrasli su također doživjeli fiziološke promjene - muškarci su postali impotentni, žene ušle u preuranjenu menopauzu... Kartice "racionalizacije" koje im je izdala sovjetska vlada ponudile su im minimalne zalihe, prisiljavajući brojne roditelje da napuste svoju djecu i kradu od mrtvih...
Na tisuće njih postali kanibali
Jedna je djevojčica zapisala da je njen otac bio tako gladan da je pojeo psa. No, nije sve stalo samo na životinjama - oko 1500 stanovnika Lenjingrada uhićeno je zbog kanibalizma.
Prema povjesničaru Guyu Waltersu, ruski jezik razlikuje dvije vrste kanibalizma - jedan se odnosi na jedenje mesa već umrlog, a drugi se odnosi na ubijanje nekog kako bi se prehranilo njegovim tijelom. Ne samo da su oba tipa bila prisutna u Lenjingradu, već su postojali roditelji koji su svojoj djeci davali ljudsko meso.
Prema dnevniku Alexandre Mironove obitelj Kaganovs upustili su se u kanibalizam. Iako je ona pokušala uzeti djecu te ih odvesti u sirotište, ona "nisu željela ostaviti svoje nekuhano meso".
Dr. Petri je otkrio kako su se i pothranjeni muškarci i žene počeli baviti prostitucijom doslovno za "koricu kruha", prodajući svoje tijelo za hranu.
