To je i glavni razlog zašto je preko trećine zemalja svijeta radije pregazio kao pustolov, nego kao turist. Nemalo smo se iznenadili kad nam je priznao da još nikad nije bio ni u Indiji ni u Kini. Istini za volju, nikad nije bio ni na Antarktici. "Pokušao sam prošle godine na Južni pol, ali nisam uspio skupiti dovoljno novca." Kad ga se danas upita što mu u svim takvim putovanjima najteže pada od materijalnih dobara civilizacije iz koje ipak potječe, nakon kraćeg razmišljanja kaže:
"Zapravo, čovjek nauči da mu ništa materijalno ne nedostaje. Ako mi nešto doista jest nedostajalo to je bio dobar, udoban krevet. Primjerice, prije nego što smo počeli snimati 'Gol na napuštenom otoku', mislio sam da će to biti doista gadno. Ostave te doista golog ili s tek onim što imaš na sebi. A onda, što se više oslanjaš na prirodne resurse, hranu iz prirode, sve ti je jasnije da ti sav taj komfor i nije tako neophodan.
Čak i kad se poslije toga vratiš kući, vesele te jednostavne stvari, najjednostavnije. Uživao sam opet ležati uz suprugu, biti uz svojeg dječačića, malome su sad tri mjeseca. Nisam sanjao o nikakvoj luksuznoj večeri, skupoj hrani, ni o čemu takvom. Samo o tome da ponovno vidim obitelj."
Naravno da smo ga potom upitali za nekoliko savjeta za preživljavanje. Primjerice, ako se izgubite u divljini, prva stvar koju biste trebali učiniti nije ni popeti se na stablo i provjeriti kakva je okolina, niti se naspavati, niti pokušati se vratiti vlastitim tragovima. Prva stvar je - sjesti, smiriti se i sabrati misli. Najvažnija stvar za preživjeti u divljini svakako je voda, bez nje se može preživjeti samo tri ili četiri dana, a još je i to optimistično u divljini.
Važnija je i od hrane, i od društva, i od skloništa. Sklonište je prvo što ćete napraviti kako biste se pripremili za preživljavanje noću. Bez toga nema smisla ni spremati si jelo niti ložiti vatru. Određivanje strana svijeta, kako na sjevernoj, tako i na južnoj Zemljinoj hemisferi apsolutna je abeceda preživljavanja, bez obzira na to koje je doba dana. Ako se susretnete s medvjedom, nipošto ne vjerujte bilo čemu što ste čuli, poput bježanja, veranja na stablo ili vrištanja kako biste ga preplašili.
Tako dugo dok vam ne prilazi polako i oprezno hodajte unatrag. Ako se kojim slučajem nađete u sitaciji da ste apsolutno pregladnjeli i brzo vam treba najbolja namirnica kako biste povratili snagu, zaboravite bobice, lišće ili takve stvari. Rješenje su kukci i crvi. Nešto od svega toga naučio je kroz literaturu, nešto od ljudi koje je sretao po terenima, no puno toga je naučio na vlastitoj koži. Čak i puno prije nego što se uopće počeo upuštati u survival avanture.
Ovaj 42-godišnjak u dvadesetim godinama bio je prvo na vojnoj akademiji, a potom sve do 2002. godine u britanskoj vojsci. Neko vrijeme vodio je skupine volontera koje su kretale u humanitarne ekspedicije ili pak ekološke i prirodoslovne aktiviste po Belizeu, Gvatemali i Borneu. A onda je došlo vrijeme da se okuša u Afganistanu nakon što su SAD i NATO-saveznici vojno intervenirali u toj zemlji.
Angažirao ga je UN kako bi UN-ovce učio preživljavanju, sigurnosti, logistici i takvim stvarima tijekom organiziranja izbora. Bio je u gradu Heratu na zapadu zemlje. Preživio je i raketni napad terorista na izborni centar te minobacački napad na njihov logor kraj aerodroma.
Jedna improvizirana granata tad ga je za dlaku promašila u automobilu, a njihovu bazu gnjevna gomila je spalila i sravnila sa zemljom, zapravo jurišajući na lokalne vlasti tadašnjeg ratnog lorda Ishmaela Kahna. Nakon toga bilo mu je dovoljno rata. Okrenuo se ekspedicijama koje su kretale prvo na Patagoniju na samom jugu Argentine te u Čile. Godine 2007. ga je BBC angažirao za Natural History i pripremu baze za snimanje filma "Izgubljena zemlja jaguara".
Devet tjedana trebalo mu je dok je uz pomoć 35 lokalnih frajera sve pripremio, a kad je i to uspio, uslijedila je Amazona. Trebalo mu je 860 dana dok se probio, čime je oborio Guinnessov rekord probijanja kroz džunglu. Postao je prvi koji se ikad probio cijelom tom rutom pješice. Time je apsolutno ušao u povijest. Bio je to i prijelomni trenutak u njegovu životu jer više nije vodio druge, nego je organizirao vlastite ekspedicije i počeo snimati poučne dokumentarce.
