Na današnji dan 1941. Adolf Hitler naređuje da se sustavno ubijanje mentalno bolesnih i hendikepiranih ljudi zaustavi zbog prosvjeda unutar Njemačke.
Godine 1939. dr. Viktor Brack, šef Hitlerova odjela za eutanaziju, nadgledao je stvaranje programa T4, koji je započeo kao sustavno ubojstvo djece koju su smatrali "mentalno neispravnim". Djeca su bila dovožena iz cijele Njemačke u posebnu psihijatrijsku ustanovu za mladež i tamo su ubijana. Kasnije su uspostavljeni određeni kriteriji za ne-židovsku djecu.
Morali su biti "certificirani" psihički bolesnici, shizofreni, ili nesposobni za rad zbog bilo kakvih razloga. Židovska djeca već u mentalnim bolnicama, bez obzira na razlog ili bilo kakvu prognozu, automatski su bili podložni programu. Žrtvama su ubrizgavali smrtonosne kemikalije ili su bile dovedene do "tuševa" gdje su djeca sjedila dok bi ih gušio plin proveden kroz cijevi za vodu. Program je zatim proširen na odrasle.
Ministarstvo je koristilo razne prijevare kada je riječ o roditeljima ili starateljima, osobito u katoličkim područjima, gdje su roditelji uglavnom bili nekooperativni. Roditeljima je rečeno da se njihova djeca šalju na posebne odjele za djecu, gdje bi dobili bolji tretman. Djeca poslana u ove centre zadržana su za "procjenu" nekoliko tjedana, a zatim su ubijena injekcijom otrovnih kemikalija, tipično fenola. Njihove smrti bilježili su kao "upala pluća". Uobičajeno je izvedena i obdukcija, a uzorci mozga prebačeni su da se koriste za medicinska istraživanja.
To je vjerojatno smanjilo grižnju savjesti mnogih uključenih, budući da im je dao osjećaj da djeca nisu umrla uzalud i da je cijeli program imao istinsku medicinsku svrhu. Najpoznatija od tih institucija u Austriji bio je Am Spiegelgrund, gdje je od 1940. do 1945. ubijeno 789 djece smrtonosnom injekcijom, trovanjem plinom i tjelesnim zlostavljanjem. Njihov je mozak očuvan u formaldehidnim posudama i pohranjen u podrumu klinike i u privatnoj zbirci jednog od direktora institucije Heinrich Gross sve do 2001.
Nije trebalo dugo prije no što su se prosvjedi počeli dizati unutar Njemačke, osobito od strane liječnika i klera. Neki su imali hrabrosti pisati Hitleru izravno i opisati program T4 kao barbarski dok su drugi diskretnije promicali svoja mišljenja. Heinrich Himmler, šef SS-a i čovjek koji će usmjeriti čitav program sustavnog istrebljenja europskih Židova, imao je samo jedno žaljenje: da SS nije bio zadužen za cijelu operaciju.
"Znamo kako se ispravno nositi s njima, a da ne izazivamo beskorisne uzbune među ljudima".
Konačno, 1941., biskup grof Clemens von Galen je s propovjedaonice osudio program eutanazije. Hitleru nije trebao takav pritisak i naredio je obustavljanje programa, barem u Njemačkoj. Ali 50.000 ljudi umrlo, a program je nastavljen u okupiranoj Poljskoj, piše History.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komunisti su nakon rata takve zlotvore streljali .Međutim puno je zločinaca preko krvavog vatikana pobjeglo ruci pravde.
Jel to express piše o komunistima nakon drugog sv. rata ili to luđaci iz komunističko propalog medija opet izmišljaju odvratne ljevičarske bljuvotine!? Ovaj express je strava i sranje komunističko ljevičarsko. Zar nemate pametnijeg posla nego stalno čeprkati po zlu, svoje ne vidite!