Na njihovu adresu tog 15. prosinca, stigla su dvojica djelatnika agencije za nekretnine. Živjeli su u modernoj, luksuznoj kući u sjevernom dijelu Toronta. Ljudi iz agencije doveli su bračni par koji je htio provjeriti kako bi mogao izgledati njihov budući dom. Agenti su ih uveli kroz ulazna vrata da bi ih proveli kroz 1.100 četvornih metara kuće na adresi Old Colony Road 50. Nedavno su ju oglasili i za nju tražili oko 5.000.000 USD. S pet spavaćih soba, devet kupaonica, fitness dvoranom, saunom, teniskim igralištem i podzemnom garažom za šest automobila i zatvorenim bazenom, bila je to doista impresivna nekretnina u ulici u kojoj su uglavnom takve kuće bile i u susjedstvu. Prodavao ju je Barry Sherman, 75-godišnji milijarder iz farmaceutske branše i njegova supruga, 70-godišnja Honey. Živjeli su tu više od 20 godina i sad su poželjeli izgraditi novu kuću bliže centru grada.
Shermanovi taj dan nisu uopće trebali biti kod kuće. Bilo je oko 10 ujutro i čistačica je, kao i obično, čistila kuću, dok je druga žena u vrtu zalijevala biljke. Obilazak kuće s potencijalnim kupcima počeo je u heksagonalnom foajeu s velikim lusterima i crnim mramornim podom, zatim s prostranom kuhinjom s velikim prozorima, obasjanom prirodnim svjetlom. U prizemlju agent je htio zadiviti kupce s još jednim izvrsnim arhitektonskim rješenjem - bazenom i saunom, što je vrlo praktično kad živiš u gradu u kojem se zima ponekad otegne sve do travnja.
U samo nekoliko sati smrt bračnog para Sherman postala je udarna priča u Kanadi. Barry Sherman bio je predsjednik Apotex Inc., privatne farmaceutske tvrtke za proizvodnju generičkih lijekova koju je osnovao sredinom 70-ih. U međuvremenu postao je vodeći u toj branši u Kanadi - na svakom petom receptu bilo je ispisano ime lijeka iz njegovog pogona. Ujedno, bio je to jedini kanadski proizvođač lijekova kojeg nisu progutali strani konkurenti. Bloombergov indeks milijardera procijenio je da je Sherman težak oko 3,6 milijardi USD i prema tome je bio 18. najbogatiji Kanađanin. Istovremeno, on i Honey bili su iznimno veliki filantropi, podržavali su kulturu, školstvo i znanost, pomagali organizacije za borbu protiv siromaštva i, unatoč tomu što su se izjašnjavali kao ateisti, imali su impresivnu kolekciju židovskog blaga.
Kanadsko visoko društvo nije preveliko i svi su bili jako dobri sa Shermanima, ne samo zato jer su bili tako izdašni u donacijama i sakupljanju novca za vodeću kanadsku Liberalnu stranku. Premijer Justin Trudeau bio je jedan među 6.000 ožalošćenih na njihovom sprovodu tjedan dana kasnije. Tijekom vrlo dugih govora u kojima su se miješali šok, nevjerica, ogorčenje, tuga i žalost, kao i sjećanja, neizbježno pitanje bilo je:"Tko bi to mogao ubiti ove 'beskrajno humane ljude" kako je to rekao gradonačelnik Toronta John Tory. Kako je moguće da je takav par s vrha društvene ljestvice, uz osiguranje kakvo uživaju bogataši, mogao završiti tako tragično?
Istovremeno, prizor sugerira da je to uradio stručnjak. S malo konkretnih informacija, prijatelji i kolege ispleli su hrpu ispraznih teorija, pa tako i o mogućim konkurentima, ljutitim bivšim zaposlenicima, pa čak i o rusko-izraelskoj mafiji.
Shermanovi su bili prisutni svuda i uvijek, kao i njihova tvrtka Apotex. Svaki muzej, kampus ili društveni centar imao je barem negdje natpis njihove tvrtke. Jednog dana, kad je Barry Sherman imao oko 10 godina, njegov otac Herbert uzeo ga je sa sobom u ured u tvornicu u središtu Toronta i ostavio ga da broji patentne zatvarače i stavlja ih po 20 u kutiju. Kad je to napravio, kako je jednom napisao u svojim nikad objavljenim memoarima, njegov se otac iznenadio brojem kutija koje sam uspio napuniti - bilo je to više od ljudi koje je plaćao da to rade." Kad je otac Herbert počeo provjeravati kutije, Barry je, kako je napisao, bio "iznimno uvrijeđen jer mi nije vjerovao da sam dobro izbrojio".
Bio je to prvi znak da je riječ o vrlo odlučnom i ponosnom čovjeku, što je bila i karakterna crta njegovog oca, koji je nedugo nakon toga umro od srčanog udara. Tijekom studija Barry je znao biti vrlo neugodan i bezdušan sugovornik, a volio je i voditi žestoke rasprave s kolegama o tome kako je besmisleno vjerovati u Boga. Bio je izvrstan student. Diplomirao je inženjersku fiziku na Sveučilištu u Torontu jer je, napisao je, "bio najteži."
Njegov prvi dodir s farmacijom bio je kad bi preko ljeta radio kao vozač kod svog ujaka Louisa Wintera, koji je imao medicinski laboratorij i bio distributer generičkih lijekova u Empire Laboratories. Pored ostalog, Shermanov posao bio je da sakuplja uzorke urina za testove trudnoće. Pohađao je doktorski studij inženjerstva na MIT-u, a saznao je da mu je ujak iznenada umro kad je bio u Cambridgeu. Odmah je pomislio da bi mogao nastaviti ujakov posao. Nedugo nakon toga oženio se za Honey, kćerku Židova koji su preživjeli holokaust i koja je bila rođena u izbjegličkom kampu prije no što je obitelj došla u Kanadu. Nekoliko godina kasnje prodao je i Empire Laboratories, a novac od prodaje odmah je uložio u pokretanje vlastite tvrtke - Apotex.
Generički posao temelji se na jednostavnoj pretpostavci: kad se proizvede novi lijek on je preskup za široku upotrebu, no zato se proizvede kemijski identična zamjena koja je jeftinija i koju si pacijenti mogu priuštiti. Do 80-ih godina proizvodnju generičkih lijekova regulirao je strogi zakon o patentima koji ih je štitio od konkurencije. No, nakon toga u SAD-u je donesen novi zakon koji je značajno izmijenio pravila igre.
Do sredine 90-ih Sherman je već bio jedan od najprominentnijih kanadskih biznismena, a prvi je put ušao na Forbesovu listu milijardera u 2000. godini. Istovremeno morao se oslanjati na svoju suprugu kad su u pitanju bile humanitarne akcije i društveni kontakti jer nije bio previše zabavna osoba. U neobaveznim situacijama se nije znao opustiti i činilo se kao da je stalno u grču zbog posla. Priča se da kad bi djecu poveo vikendima na skijanje, on bi sve vrijeme proveo u sobi okružen poslovnim papirima.
Obitelj je dobro živjela, a znalo se da bi bez problema slao čekove svojim zaposlenicima ako bi se našli u financijskim problemima. Istovremeno, prema sebi je bio vrlo štedljiv. Vozio je prastari Ford Mustang sve dok se nije počeo raspadati, pa su se čak i prijatelji zabrinuli da bi se u njemu mogao ugušiti od ugljičnog dioksida koji je probijao u kabinu.
Konkurencija ga je mrzila skoro jednako kao i ugledne farmaceutske tvrtke koje su proizvodile originalne lijekove i zbog toga je Sherman imao mnogo neprijatelja koji su ga htjeli uništiti jer je bio nelojalna konkurencija. Osim toga Sheman se ponekad znao povezati s ne previše uglednim ljudima, i voditi čudne poslove koji nisu spadali u njegov osnovni biznis. Tako je postao najveći dioničar 'Nutrition for Life' - vitaminskih dodataka koji su se prodavali po principu multilevel marketinga čije je zaštitno lice bio Kevin Trudeau (nije ništa u rodu s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom) koji je dva puta bio osuđen zbog optužbi za obmanu u poslovanju. Naime, prodavao je knjige u kojima je ljude 'savjetovao' o rješavanju poslovnih problema, a u drugoj knjizi o lijeku za brzo mršavljenje uvjeravao je publiku da dnevno maksimalno unose u organizam 500 kalorija.
Ubacio se bio neuspješno i u biznis s charter-jahtama, no ubrzo se pokazalo da nema nikakvih jahti, nego samo tvrtke koje su se bavile drugim prljavim poslovima. Krenuo je i u biznis s Frankom D'Angelom, sumnjivim producentom B-filmova.
Krajem svog života, Sherman je bio povezan s još jednim osuđenim prevarantom, Shaunom Rootenbergom, koji je radio na razvoju internetske igre. Sherman je pristao uložiti, a zatim je na sudu navodio da mu je novac ukraden. Prema pravnim podnescima, Sherman se povezao s Rootenbergom preko Myron Gottlieb, suosnivača Liventa, kazališne produkcijske tvrtke koja se morala ugasiti nakon jedne od najspektakularnijih računovodstvenih prijevara u Kanadi. I Gottlieb i Rootenberg završili su u zatvoru.
Kolege su ga upozoravale da bude oprezan ali ih nije htio slušati. Sherman kao da je uživao u ljudima koji su htjeli dio njegovog bogatstva. "Uvijek je vidio samo najbolje u ljudima", rekao je dugogodišnji prijatelj. S jedne strane je bio dobrohotan prema slabijima, ali zato vrlo okrutan prema jačima i htio kazniti one koji bi ga nadmudrili i pretekli. Ponekad je istovremeno vodio i po 50 sudskih procesa.
Jedan takav započeo je sredinom 1990-ih, kada je hematologinja sa Sveučilišta u Torontu po imenu Nancy Olivieri vodila klinička ispitivanja za Apotex, lijek osmišljen kako bi liječio talasemiju (bolest koja je dijagnosticirana i premijeru Andreju Plenkoviću). Dok su probe napredovale, shvatila je da bi lijek mogao biti neučinkovit i nesiguran za pacijente. Sherman i njegov Apotex zaprijetili su joj tužbom ukoliko objavi svoje spoznaje. Diskusija o najvećoj donaciji ikad koju je Apotex baš tada donirao sveučilištu - brzo je utišana, navodi se u izvješću, a Olivieri je uklonjena s položaja direktorice kliničkog ispitivanja ovog lijeka. Lijek je u konačnici bio odobren u SAD-u i Kanadi. Naknadno je dokazano da je Olivieri postupila po pravilima struke i pravna bitka između nje i Apotexa je okončana.
Honey Sherman posljednji je put došla u sjedište Apotexa, u nisku zgradu obloženu zeleno-plavim staklenim plohama, nedaleko autoputa koji vodi iz Toronta, kasno popodne 13. prosinca 2017. godine. Planirala je otputovati rodbini na Floridu. Barry joj se trebao pridružiti nešto kasnije. Razlog njezinog dolaska u Apotex nije bio suprug, nego razgovor s građevinarima koji su trebali početi s gradnjom nove kuće u Forest Hillu, kvartu u kojem živi samo kanadska elita. Barry nije bio toliko zagrijan za tu ideju, ali Honey je htjela ostvariti svoj san i stići bliže društvenim događanjima. Kuća koja je prije bila izgrađena na trokutastoj parceli bila je srušena i radovi su mogli početi.
Honey je otišla kući prije Barryja koji je ostao u uredu do navečer. Kolege su dobile tu večer od njega redovni mail o nekom lijeku koji je čekao da krene s proizvodnjom. Nitko iz kompanije se nije kasnije čuo sa Shermanom, što je prilično čudno jer je obično loše spavao. A nije se ni idućeg jutra pojavio u uredu. Bio je četvrtak i to nije bilo baš normalno, a možda i razlog za alarm. No, on nikad nije imao običaj nikome, pa čak ni sekretarici, ni vozaču,govoriti o svojim planovima i kretanju. Slično je bilo i s Honey koju isto tog dana nitko nije vidio.
Policija u Torontu zaprimila je poziv preo 911 u 11:44. Samo im je javljeno da je nađeno dvoje mrtvih ljudi. Novinarima koji su se okupili oko kuće i čekali u snijegu, da nema znakova provale i da nisu očekivali da će im se to dogoditi. U subotu kanadski mediji izvijestili su da je moguće Barry počinio ubojstvo i samoubojstvo.
Njihova djeca - Lauren, 43, Jonathon 35, Alexandra 32, i Kaelen 27, bili su zgroženi ovom sumnjom. Kasnije tog dana objavili su demantij u kojem je pisalo da se njihovi roditelji nikako ne uklapaju u sliku kakvu šalju mediji. Zatražili su od policije da provede temeljitu, intenzivnu i objektivnu istragu. Spominjanje Shermana kao mogućeg ubojicu izgledalo im je potpuno nemoguće i zbog fizičkih predispozicija. Neki su tvrdili da ako je već došlo do ubojstva i samoubojstva, onda je to prije učinila Honey.
Shermanova djeca uzela su odvjetnika Briana Greenspana, uglednog odvjetnika, stručnjaka za kazneno pravo, čovjeka koji je prije njih zastupao Justina Biebera, Naomi Campbell. Greenspan je odmah angažirao tim iskusnih umirovljenih policijskih detektiva da provedu odvojene istrage i počnu javnost uvjeravati kako to što nema znakova provale ne znači da ih nije ubio netko treći. Postojali su i drugi načini da se uđe u kuću. Imala je devet ulaza i nikad nisu otvarali prednja vrata ukoliko bi na njih pozvonio neznanac. Također postojao je i vanjski sef s odjeljkom za ključeve kako bi agenti mogli pokazivati nekretninu dok nikog nema kod kuće. Postojala je i nadzorna kamera na bazenu ali ona nije bila već godinama uključena.
Obitelj je angažirala i patologa koji je obavio i drugu autopsiju tijela. Ono što je najviše čudilo istražitelje su tanki tragovi oko zapešća oboje supružnika što bi moglo značiti da su prethodno bili vezani. I Barryjeve noge koje su ostale jedna preko druge u gležnjevima bile su doista neobična poza i sugeriraju da nije riječ o samoubojstvu.
U nalazu privatnih istražitelja doista se tvrdi da ubojstvo i samoubojstvo nisu točno objašnjenje. Nakon više od mjesec dana nakon ubojstva policija je prihvatila ovu tvrdnju. Susan Gomes, stručnjakinja za ubojstva rekla je 26. siječnja novinarima da policija slučaj tretira kao dvostruko ubojstvo u kojem su mete bili i Honey i Barry. Na novinarsko pitanje na temelju čega su promijenili mišljenje, rekla je 'na temelju dokaza i revidiranja slučaja', ali nije dalje objašnjavala. I tako je ostalo do danas.
Stoga je i mnogo mogućih sumnjivaca. Tijekom 40 godina u industriji generičkih lijekova, Sherman se mnogima zamjerio, konkurenciji je uzeo milijarde dolara, a tu su i Wintersi - njegovi bratići koji su ga tužili. No, mnogo je izglednije da su ga glave koštali njegovi čudni i nepotrebni financijski poslovi s čudnim ljudima.
