U večernjim satima, 3. srpnja 1999. godine, oko 22.30 sati, poznati bankar Ibrahim Dedić (52) izlazio je iz svoje zgrade na zagrebačkim Sveticama. Susjedi su rekli da su čuli jedan hitac, a onda dva. Napadači, kojih je prema nekim navodima bilo troje, pobjegli su u crnom BMW-u.
Dedić je ubijen u klasičnoj sačekuši ispred zgrade u kojoj je živio i imao poslovnicu svoje Promdei banke.
Policija blokirala Zagreb
Susjedi koji su čuli hice, izašli su na balkon, no kako je bila noć nisu ništa vidjeli. Dvojica su se spustila liftom i zatekla pred zgradom čovjeka u lokvi krvi. Isprva nisu shvatili da je riječ o kontroverznom bankaru. Da je ubijen Dedić otkrili su po dolasku policije.
Nakon ubojstva, u kasnim noćnim satima policija je blokirala zagrebačke ulice. Duge cijevi čuvale su izlaze iz grada, a agenti u civilu su obilazili kafiće u centru. Legitimirali su gotovo svakoga. Kodno ime za blokadu grada koja je trajala cijelu noć bilo je 'Rampa'. Slična situacija nastavila se i idućih dana tijekom kojih je grad bio pun policije.
Izrešetan s preko 20 metaka?
Iako su susjedi čuli samo tri hica, u javnost je procurila informacija da je doslovno izrešetan s preko 20 hitaca, kao i da je prije ubojstva bio u društvu misteriozne plavuše, navodno ruske prostitutke.
O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku.
Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik.
On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu.
Otvorio prvu privatnu banku u Hrvatskoj
Poznat je po otvaranju prve privatne banke u Hrvatskoj 1989. godine. Promdei banku osnovao je u vrlo jadnom prostoru kraj stana u kojem je živio, a u najboljim vremenima imala je 43 poslovnice po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Kako je rasla banka, rasle su i nevolje. Samo u jesen 1990. godine u banci je obavljeno čak 486 revizija i kontrola, a u studenom 1992. u poslovnici u Kopru pronađeni su krivotvoreni tolari. Slovenska policija uhitila je Dedića i u zatvoru je proveo osam mjeseci. To je samo dio kontroverznih situacija koje su se vezale uz poslovanje ovog poduzetnika.
I u vrijeme devizne suše, za vrijeme Domovinskog rata, kod njega su se mogle nabaviti čak i valute iz egzotičnih zemalja. Naravno provizije su bile visoke. Dostupni su bili i krediti, a njih su pratile visoke kamate i upis na hipoteku. Pravilo je vrijedilo za sve kredite pa i one minorne od tek nekoliko tisuća maraka.
U medijima je dobivao veliku pozornost i jer je za vrijeme rata muslimanske izbjeglice opskrbljivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja.
Preživio sedam atentata?
Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je poginuo, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva milijuna dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim susjedima za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega.
Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove o njemu.
Mutni poslovi s Abdićem
Među imenima koja su se spominjala kao potencijalni krivci za ubojstvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić surađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu 'Autonomna pokrajina Zapadna Bosna' i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove.
Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubojstva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u suradnji s hrvatskim vlastima.
Nakon objave te informacije, Jutarnjem listu javio se muškarac tvrdeći da je član organizacije 'Mudžahedin Zenica' i da su oni ubili Dedića, a kao razlog su naveli činjenicu da je opljačkao narod Bosne i Hercegovine.
Ipak, Dedićevi ubojice najvjerojatnije su bili članovi zagrebačkog podzemlja. Policija je sat vremena nakon ubojstva upala u zagrebački casino 'Joker', čiji je vlasnik bio ubijeni Zlatko Bagarić, a onda ga je preuzeo Nikica Jelavić. Pretpostavljalo se da ucjena od dva milijuna dolara koju je Dedić spominjao dolazi upravo iz Bagarićevog kruga. S obzirom na to da unatoč svemu Dedić nije bio poznat kao opasni kriminalac, moguće je da je zbog 'igre' s opasnijima od sebe završio upucan na ulazu u svoju zgradu.
