Ubojstvo koje je zgrozilo Hrvatsku: Tko je riješio Dedića?

U večernjim satima, 3. srpnja 1999. godine, oko 22.30 sati, poznati bankar Ibrahim Dedić (52) izlazio je iz svoje zgrade na zagrebačkim Sveticama. Susjedi su rekli da su čuli jedan hitac, a onda dva. Napadači, kojih je prema nekim navodima bilo troje, pobjegli su u crnom BMW-u.

Dedić je ubijen u klasičnoj sačekuši ispred zgrade u kojoj je živio i imao poslovnicu svoje Promdei banke. 

Policija blokirala Zagreb

Susjedi koji su čuli hice, izašli su na balkon, no kako je bila noć nisu ništa vidjeli. Dvojica su se spustila liftom i zatekla pred zgradom čovjeka u lokvi krvi. Isprva nisu shvatili da je riječ o kontroverznom bankaru. Da je ubijen Dedić otkrili su po dolasku policije. 

Nakon ubojstva, u kasnim noćnim satima policija je blokirala zagrebačke ulice. Duge cijevi čuvale su izlaze iz grada, a agenti u civilu su obilazili kafiće u centru. Legitimirali su gotovo svakoga. Kodno ime za blokadu grada koja je trajala cijelu noć bilo je 'Rampa'. Slična situacija nastavila se i idućih dana tijekom kojih je grad bio pun policije. 

Izrešetan s preko 20 metaka?

Iako su susjedi čuli samo tri hica, u javnost je procurila informacija da je doslovno izrešetan s preko 20 hitaca, kao i da je prije ubojstva bio u društvu misteriozne plavuše, navodno ruske prostitutke. 

O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku.

Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik. 

On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu. 

Otvorio prvu privatnu banku u Hrvatskoj

Poznat je po otvaranju prve privatne banke u Hrvatskoj 1989. godine. Promdei banku osnovao je u vrlo jadnom prostoru kraj stana u kojem je živio, a u najboljim vremenima imala je 43 poslovnice po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 

Kako je rasla banka, rasle su i nevolje. Samo u jesen 1990. godine u banci je obavljeno čak 486 revizija i kontrola, a u studenom 1992. u poslovnici u Kopru pronađeni su krivotvoreni tolari. Slovenska policija uhitila je Dedića i u zatvoru je proveo osam mjeseci. To je samo dio kontroverznih situacija koje su se vezale uz poslovanje ovog poduzetnika. 

I u vrijeme devizne suše, za vrijeme Domovinskog rata, kod njega su se mogle nabaviti čak i valute iz egzotičnih zemalja. Naravno provizije su bile visoke. Dostupni su bili i krediti, a njih su pratile visoke kamate i upis na hipoteku. Pravilo je vrijedilo za sve kredite pa i one minorne od tek nekoliko tisuća maraka. 

U medijima je dobivao veliku pozornost i jer je za vrijeme rata muslimanske izbjeglice opskrbljivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja. 

Preživio sedam atentata?

Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je poginuo, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva milijuna dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim susjedima za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega. 

Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove o njemu. 

Ubojstvo Ibrahima Dedića šokiralo je hrvatsku javnost, jer nije pripadao klasičnoj mafiji koja po gradu hodala s pištoljem u džepu i za koju se znalo da će im jednog dana presuditi metak. Dedić je bio javna osoba, bezbroj je puta gostovao u najelitnijim informativnim emisijama Hrvatske televizije, a jedno je vrijeme čak i figurirao kao izraziti miljenik hrvatskog režima. 

Pored toga, hrvatska policija ima se razloga i sama osjećati krivom zbog Dedićeve smrti: na bankara je u roku od godinu dana dva puta izvršen atentat, a MUP je ignorirao njegove zahtjeve za policijskom zaštitom. Kad je u prosincu godinu dana prije ubojstva Dedić ranjen jednim od deset hitaca iz pištolja, jedan od šefova zagrebačke policije Zdravko Seničnjak otprilike je ovo rekao novinarima: "Da je Dedić bio tamo gdje mu je mjesto i gdje je trebao biti, a to je zatvor, ne bi mu se to dogodilo. Policiji je u interesu da osude Dedića, pa da se mi s njim više ne moramo zajebavati."

Mutni poslovi s Abdićem

Među imenima koja su se spominjala kao potencijalni krivci za ubojstvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić surađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu 'Autonomna pokrajina Zapadna Bosna' i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove.

Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubojstva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u suradnji s hrvatskim vlastima.

Nakon objave te informacije, Jutarnjem listu javio se muškarac tvrdeći da je član organizacije 'Mudžahedin Zenica' i da su oni ubili Dedića, a kao razlog su naveli činjenicu da je opljačkao narod Bosne i Hercegovine. 

Ipak, Dedićevi ubojice najvjerojatnije su bili članovi zagrebačkog podzemlja. Policija je sat vremena nakon ubojstva upala u zagrebački casino 'Joker', čiji je vlasnik bio ubijeni Zlatko Bagarić, a onda ga je preuzeo Nikica Jelavić. Pretpostavljalo se da ucjena od dva milijuna dolara koju je Dedić spominjao dolazi upravo iz Bagarićevog kruga. S obzirom na to da unatoč svemu Dedić nije bio poznat kao opasni kriminalac, moguće je da je zbog 'igre' s opasnijima od sebe završio upucan na ulazu u svoju zgradu.