Istok je i dalje bitno nerazvijeniji, nezaposlenost je puno veća... Mnogi će reći zato što se događalo da, primjerice, brodogradilište sa zapada kupi brodogradilište s istoka, pokupi subvencije, a onda prvom prilikom kad smije, zatvori istočno brodogradilište i tako ubije konkurenciju. Kohl naprosto nije razmišljao što radi. Posljedica je bila da 2004., godinama i prije financijske krize i vala ilegalnih i legalnih useljenika u Njemačku, u Saskoj na izborima pronacistički NPD, koji jedva da imalo krije svoje političke osjećaje, osvojio je 9,2 posto.
Do danas glasovi NPD-u preselili su se AfD-u, stranci koja se ne prikazuje otvoreno neonacistički, nego kao njemačka verzija američkog Tea partyja. U toj stranci/ pokretu nude se od alt-right desničara do onih koji se izjašnjavaju da su i socijalisti i nacionalisti. Danas AfD u istočnoj Njemačkoj drži 35,5 posto glasova i jako ozbiljno prijeti sasvim razbiti politički prostor u cijeloj Njemačkoj naprosto svojim udjelom glasova u Bundestagu.
Na kraju naravno da se zapadni Nijemci pitaju zar je moguće da niti onih 2000 milijardi eura niti preseljenje glavnog grada u Berlin, što znači svu silu drugih investicija, nisu uspjeli upristojiti prostor sa samo 17 milijuna građana. Tu je Hawes pogodio u sredinu. Prvi mainstream medij kojem je pukao film bio je Die Welt. On je u veljači 2016. objavio, i to na naslovnici, da nisu useljenici ti koji imaju problema s integracijom u njemačku kulturu nego su to Sasi. Hawes objašnjava da je to nevjerojatno točno.
Ta područja nisu niti u primisli bila njemačka sve do 1147., kada ih, uvelike poput engleskog prodora posvuda oko sebe i konačno poput kolonijalizma, Nijemci doslovno pokoravaju. I to u stilu križarskog pohoda. Hoyerswerda se, primjerice, nalazi usred područja koje je bilo i ostalo kulturna domovina Lužičkih Srba (zapadnoslavenska etnička skupina koja osim naziva nema nikakve veze s južnoslavenskim Srbima).
Slijedilo je 800 godina borbe između germanskih i slavenskih naroda za prevlast nad područjem čak i većem od bivšeg DDR-a. Kako si zvao svoj rodni grad, njemački ili slavenski, takva ti je bila sudbina, ovisno o ovakvom ili onakvom političkom trenutku, poput sjevernoirskih sukoba, poput američkih postrobovlasničkih trvenja, sukoba u Alžiru pod Francuskom.
I kao što je bio slučaj s radikalizacijom svih "bijelih" na tim mjestima sukoba, tako su i ovdje "siromašni bijeli" izgradili način za graditi svoj osjećaj vrijednosti na tome da polažu pravo za "biti svoji na svome" i silom gušiti pobune onih čiji su preci tamo bili puno duže nego njihovi. Hawes konačno dolazi do onog glavnog; velika tragedija moderne povijesti Njemačke, a time i Europe, jest to što je Prusija bila ta koja je od 1866. do 1871. uspjela poraziti i anektirati cijelu tu zemlju, a onda to proglasiti "ujedinjenjem".
Zgodan izgovor za okupaciju. Ali niti najmanje originalan. Na taj način, ističe Hawes, bilo je moguće da skoro 100 godina, od 1866. do 1945., Prusija koristi i bogatstvo i moć i kompletnu snagu zapadnih Nijemaca za svoje vlastite interese i po svojoj vlastitoj logici. Zato, upozorava on, Njemačka danas više nego ikad mora razumjeti vlastitu povijest, da se mora osloboditi tog nacionalnog straha da se militarizam i autoritarnost samo kriju ispod ugodnog, liberalnog lica Nijemaca, te da vreba priliku čim uleti prva prijetnja.
A istina je, zapravo, da je takav duh oduvijek bila pruska priča, ne njemačka. Ima u Hawesovom rezoniranju izrazitog smisla. Bavarci, primjerice, čak i oni vrlo tradicionalni, konzervativni odani glasači CSU-a, odmalena su naučili psovati sve po spisku Prusima, očito zbog određenog prenošenja s generacije na generaciju nekih povijesnih iskustava njihovih predaka. O njemačkoj tradiciji sindikata, socijalista, čak komunista, a tek o čudesnoj multikulturalnosti Berlina, prije nego što je to Hitler sve razorio i odveo u rat, da se ne govori.
"Prusije više nema. Njemačka se više ne treba plašiti sama sebe i nitko drugi se ne treba plašiti nje. Njemačka treba skupiti vjeru u sebe, ne smije dopustiti da istočnonjemačka politika još jednom deformira cijelu zemlju, nego mora iskoristiti svu silu zapadne pravne države, Rechtsstaat, kako bi osigurala da više nikada ne vidimo ono što smo gledali pretprošlog vikenda u Chemnitzu. To je zbilja jedini jezik koji ti tipovi tamo razumiju", na kraju je oderao ekstremnu desnicu do kraja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Švabe su u zadnjih više od 1200 godina bile genocidan narod. Zašto bi se sada mjenjale.