Zabio joj je šaku ravno u lice svom snagom, opisala je u svojoj prvoj kompletnoj ispovijesti u pola stoljeća. Bila je 1968. i praktično čim je Windy Bucklee bivšem osuđeniku i skitnici koji su se slučajno zvao Charles Manson, otvorila vrata kuće na jugu Los Angelesa, ovaj ju je zviznuo šakom u glavu i poslao na svježe ulašteni kuhinjski pod, odmah pored cimera koji se tresao s nožem u ruci. Sva u krvi, dok joj je pred očima iskrilo, Bucklee je otrčala do stepenica, odjurila u spavaću sobu i zgrabila pištolj Luger koji je držala na komodi.
Njen rođak Rusty joj ga je dao na povratku iz Europe: "Budi pažljiva, napunjen je." S pištoljem u ruci odjurila je opet u prizemlje, misleći: "Izbušit ću tog kurvinog sina..." Našla ga je, naciljala tamo dolje gdje boli i povukla okidač i – ništa se nije dogodilo. Djevojka odrasla na farmi, vična priručnoj artiljeriji svake vrste, naprosto je zaboravila otkočiti Luger. Manson se smrznuo od straha. Kratko je dobacio: "Nije ovo još gotovo, kujo!" i pobjegao.
Niti pola stoljeća poslije Bucklee se ne može pomiriti s time što tada nije uspjela isprazniti cijeli spremnik Lugera u čovjeka koji danas guli doživotni kaznu samo zato što je smrtna na koju je izvorno osuđen ukinuta. Nije da nije pokušala, ali naprosto se dogodilo. A ne sumnja da bi svijet u tom slučaju bio donekle bolje mjesto. Danas 82-godišnji Manson nedavno se vratio iz zatvorske bolnice gdje su ga hitno morali krpati jer je imao teško gastrointestinalno krvarenje.
Vratio se blijed, još ispijeniji, na neki način izgledajući još zlokobnije, u svakom slučaju poremećeno već time što si je prije puno godina dao istetovirati kukasti križ na čelu. Njegov munjeni kult smrti pobio je 1969. devetero ljudi, od kojih je najpoznatija bila glumica Sharon Tate, a sve zbog šašavih, drogiranih ideja o apokaliptičnim rasnom ratu, o pjesmi Beatlesa "Helter Skelter", sve tako nekim stvarima.
Bucklee je bila jedna od onih koja je svjedočila na sušenju Mansonu i njegovom sljedbeniku Stevenu Groganu. U vrijeme kad je Mansonu pao na pamet "Helter Skelter", Bucklee je radila na ranču u blizini kojega se smjesila Mansonova "obitelj". I bili su OK prema njima. Dali su im, čak, nemajući pojma o kako je zbunjenoj skupini riječ, Mansonu dao dva pištolja kojima je ovaj poslije ubijao. A posljednja žrtva serije ubojstava bio je Buckleen rođak Donald Shea.
Vanceovo pravo ime, ispostavilo se, bilo je David Lee Hamic. Bio je bivši osuđenik zbog krivotvorenja i sad je živio u Ulici Gresham, nekoliko metara od Bucklee, u kući koju će kronike Mansonovih zločina samo malo poslije zabilježiti kao "Yellow submarine", opet u skladu s Mansonovim planovima i fiksacijama na Beatlese. Čim je shvatila za što je Vance koristio njen kamionet, odjurila je po ključeve od vozila koji su bili kod njega. Bila je, kaže, luda kao šišmiš od gnjeva.
"Znam da si to bio ti. Daj mi proklete ključeve! Ugrozio si mi dijete! Tko će paziti na nju, ako me strpaju u zatvor? Osim mene nema nikog", vrištala je na njega i dobila ključeve. Vratila se kući svojoj petogodišnjoj kćeri, da bi ubrzo na stražnja vrata stigao, kako ga je opisala, "taj zakržljali gad". "Ja sam Charles Manson i želim nazad te ključeve", kazao joj je. "Živo me boli k... tko si. Gubi se iz moje kuće!", odbrusila mu je. Na to je sijevnula Mansonova šaka.
Tri dana poslije otpustili su je iz bolnice slomljene vilice povezane žicom. Cimer joj je ispričao što se u međuvremenu dogodilo njenom rođaku Shea, poznatom pod nadimkom Kratki. Kratki je bio visok 185 centimetara, imao je preko 100 kila, bio je dobričina, ali na Bucklee nije dao. I tako je, čim je čuo da ju je Manson napao, potražio ga i ubio boga u njemu. Do tada već je bilo problema s Mansonovom sljedbom. Ispočetka ih je u okolicu ranča došlo samo petero.
Primili su ih, pa ih je dolazilo još, i sve je bilo dobro dok mladići i djevojke nisu stali uokolo bauljati drogirani, polugoli, dok se nisu stali ševiti usred dana na otvorenom. Lako ih se moglo zamijeniti za hipije, pravih problema zapravo još nije bilo, koliko god je Manson povremeno nagovarao Bucklee da im se pridruži. Koliko god je sama potekla iz siromašne, raspale obitelji, nije se dala nagovoriti. Ali zato jest Steven Grogan, tinejdžer kojega je obitelj ostavila da na ranču radi.
Samo, nakon Mansonovih uvjeravanja, mladić se pretvorio u drogiranog ubojicu. "Ja više nisam Steven, sada sam Clem Roo", rekao je jednog dana Bucklee. Ona objašnjava da je sve te mlade Manson novačio u svoj kult naprosto zato što je bila riječ o mladim ljudima koji su čeznuli da ih netko zagrli, kaže im da vrijede, da ih netko voli. Istodobno, Manson se pokazivao kao nasilni luđak, sklon, primjerice, mrcvarenju životinja iubijanju iz čiste obijesti.
18-godišnjeg Stevena Parenta naprosto su izrešetali. I sve tome slično. U to vrijeme Mansonova obitelj na ranču popela se na 40 ljudi sluđenih svakodnevnim gutanjem LSD-a. I tako se dolazi do trenutka s Sheaom, koji je tada bio u vezi s jednom crnom djevojkom. Dan nakon što je Mansonom pobrisao ulicu, policija je upala na ranč i pohapsila Mansona i još 25 drugih zbog krađe automobila. Manson je bio čvrsto uvjeren da im je Shea smjestio.
I dok su se opet našli na slobodi, vlasnici su Shea angažirali da svu tu bandu drži podalje od ranča. Prvom prilikom Manson je s još nekolicinom napao Kratkog. Izboli su ga noževima, prerezali mu grlo i ostavili da iskrvari. Za šaku koja je nedostajala na tijelu mrtvozornik je kasnije rekao da smata da su je najvjerojatnije pojele životinje. Ali nije bio sasvim siguran. To što su za mnoštvo užasnih zločina koje su počinili, članovi Mansonove sljedbe mahom potrpani u zatvor, Windy Bucklee nije neka utjeha.
Prvo zato što se ne može osloboditi misli da je onog dana baš mogla otkočiti pištolj na vrijeme. Drugo, svakog dana već pola stoljeća progoni ju strah da bi joj se zbog svjedočenja na sudu mogao na vratima pojaviti kakav zaostali Mansonov manijak. "Ja spavam s pištoljem pod jastukom, a u ormaru imam pušku", kaže ona. Ovaj put ne sumnja da bi bila smrtonosno učinkovita.
Ako se kome to čini previše, onda bi trebao znati da ju je 2011., malo prije nego što će u Državnom zatvoru Corcoran Mansonu pronaći mobitel, netko nazvao s nepoznatog broja. Usred noći. A za glas nije bilo sumnje o kome je riječ. "Charlie ovdje, Windy. Charlie je." "Koji Charlie? Ne poznajem nikakvog Charlijea", kazala je, a ovaj joj je odgovorio: "O, znaš. To sam ja."
