Nitko, baš nitko nije znao koliko je Hrvatska jaka. U ratno vrijeme hrvatski izbornici skupljali su momčad kako je tko mogao doći. Neke igrače nisu puštali predsjednici, neki nisu mogli doći... U Valenciji je u ožujku 1994. Hrvatska prvi put izašla u najboljem sastavu, momčad koja će obilježiti nadolazeće vrijeme te kao debitant na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. osvojiti broncu.
O prvoj utakmici Ćire Blaževića na klupi Hrvatske 24sata donosi tekst u kojem se akteri ovog susreta sjećaju pobjede (2-0) Hrvatske nad Španjolskom prije 30 godina. Dražen Ladić je 1994. godine u Valenciji zaustavljao mnoge pokušaje Španjolaca. I skinuo penal Txikiju Begiristainu. Za 24sata. je o utakmici rekao:
- U to vrijeme Španjolska je bila nogometni div, mi smo tek počeli graditi svoj put u svjetskom nogometu. Španjolska je bila etablirana reprezentacija, taj je rezultat ozbiljno odjeknuo u nogometnom svijetu. Nitko nije očekivao da nogometni Liliputanac može pobijediti Španjolsku u gostima - kaže nam Dražen Ladić pa nastavlja:
- Kad pogledate imena koja su tad igrala za Španjolsku, to je veliki respekt. Opet, to su bila druga vremena, kod nas je bio izraženiji taj domoljubni naboj, i uz svoju kvalitetu zasluženo smo stigli do velike pobjede. Odigrali smo odličnu utakmicu, možda malo iznenadili i sebe, pogotovo Španjolce.
Jeste u to vrijeme uopće znali koliko vrijedite, pitali su novinar Ladića:
- Ne. Mi smo doslovno bili nogometni početnici, nismo pali s neba, ali kad gledate današnji skauting, analize, pripreme..., mi ništa od toga nismo imali - rekao je Dražen Ladić.
Da, bili su to počeci. S druge strane, Španjolska je imala sve što je u to vrijeme moderna reprezentacija trebala imati.
Te večeri dobro se sjeća i Igor Štimac:
- Pratilo me iščekivanje kakav će biti taj susret s Blaževićem. Dolazim u hotel u Valenciji i u lobiju odmah naletim na njega, a on s toplim osmijehom kaže: 'Dobro došao, sine!'. Rukujemo se, a u jednom trenutku taj njegov stisak ruke se pojačava, a izraz lica postaje ozbiljniji. Unosi mi se u lice i veli: 'Kažu mi da si zajeban tip. Da te se pripazim'. Nisam znao kako reagirati, tražim odgovor, nemam ga, ali nije mi dao vremena da odgovorim. Sad nastavlja drukčijim tonom, gotovo tepajući i kaže: 'Bit ćeš ti moj Chicago, onaj moj pozitivni lider na terenu, kakvog ja trebam. Ili te neće biti!!!'. Točno deset sekundi trebalo mu je da me kupi, da me ima u potpunosti - prisjetio se Štimac.
O toj utakmici s posebnim emocijama uvijek je govorio i pokojni Ćiro Blažević.
- To je bila povijesna utakmica. Te večeri postali smo velesila, nikad neću zaboraviti suze igrača, stožera... Cijela Hrvatska stajala je iza nas - govorio je Ćiro Blažević, redatelj te povijesne pobjede.
- Kad smo se okupili u Zagrebu, pozvao sam igrače i rekao: 'Imate improvizaciju kao nitko drugi. To je Božji dar. Svakome možete stati na žulj. Kad ste spremni, nitko vam ne može ništa. Vidjet ćete kako će Španjolska proći. Hajmo sad, 'halali, Huso, materi', razbijte ih - pričao bi Ćiro o toj utakmici.
- I razbili smo ih. Prvi gol maestralno je zabio Robert Prosinečki, koji je uklizao na oštro dodavanje i fantastično utrpao loptu s ruba šesnaesterca prvim dodirom, a drugi je zabio Davor Šuker, koji je glavom zakucao loptu nakon Mornarova ubačaja. Nevjerica je vladala tad i među igračima. Izlazeći s terena, Slaven Bilić došapnuo je Aljoši Asanoviću:
- Ili su ovi možda igrali bolesni ili smo mi stvarno toliko jaki. Je**te, dobili smo ih 2-0.
I dok se cijeli svijet čudio, Ćiro se samosmješkao.
- Tjednima sam govorio da ćemo ih razbiti usred Španjolske. Kad smo pobijedili, u svlačionici mi je prišao Štimac i rekao: 'Šefe, svi smo vjerovali da ih možemo pobijediti. Imali smo pravo'. A ja sam mu rekao: 'Ne, laži, pi**a ti materina. Nisi imao pravo jer nisi vjerovao. Ne samo ti nego ni ostali. Ja sam vjerovao, rekao sam vam da ste najbolji' - otkrio je još jedan detalj Ćiro.
O utakmici je u 24sata govorio i Ante Miše, za Španjolsku su tad igrali Hierro, Pep Guardiola, Goikoetxea:
- Ma čudo! U to su vrijeme mnogi već bili poznati igrači, iz velikih klubova, a neki, poput Guardiole, postali su poznati tek poslije... Sjećam se da su Robi i Davor dali lijepe golove, da je Ladić obranio penal..., i da je Mornar završio na desnom beku i odigrao odličnu utakmicu. Bila je to naznaka jedne velike reprezentacije sa svijetlom budućnosti - kaže Miše.
