"Nema dovoljnog broja odgajatelja, a većina njihovih problema proizlazi upravo odatle", kazao je.
Vail je rekao da su, zbog premalo loše educiranih stražara, zatvorenici bili primorani štititi se od nasilja ručno izrađenim noževima i drugim oružjem, pa su tako potaknuli lanac nasilja. Zbog premalo liječnika i medicinskog osoblja, bolesnici s duševnim bolestima također su vjerojatno postupali nasilno.
Državni odvjetnici pak tvrde da su zatvori i zamišljeni kao neprirodna i doista teška okolina, pa da East Mississippi ništa lošiji od većine drugih zatvora.
"Jednostavno možemo reći da je objekt siguran, čist i dobro vođen", izjavio je Issa Arnita, glasnogovornik tvrtke, u priopćenju objavljenom tijekom suđenja.
"Od upravitelja na dolje, naše osoblje je osposobljeno da se brine za zatvorenike s dostojanstvom i poštovanjem. Naša je misija pomoći tim ljudima u zatvoru, ali i nakon što budu pušteni, što će dovesti do njihovog uspješnijeg socijaliziranja."
Sudsko svjedočenje pokazalo je sasvim drugačiju sliku.
Gospodin Shaw, upravitelj u East Mississippiju, koji radi u odjelu za upravljanje i obuku, prima poticaje ukoliko posluje unutar proračuna, ali ga se ne kažnjava ukoliko mu zatvorenici umru u upitnim okolnostima ili ako požar ošteti zatvor. U njegovom su zatvoru ove godine umrla četvorica zatvorenika.
Naoružani zatvorenici
Zapovjednik je rekao da nije bio svjestan slučajeva u kojima su zatvorenici bili toliko pretučeni da zahtijevaju hospitalizaciju i da nije disciplinski kaznila stražare koji nisu uspjeli osigurati ćelije i spriječiti da zatvorenici otključaju vrata i napuste ćelije.
Kad su pitali Shawa o improviziranom oružju koje potajno izrađuju zatvorenici i koje koriste u međusobnim obračunima, rekao je: "Zatvorenici imaju oružje. To je naprosto činjenica, ali to je zatvorski život."
Shaw je prethodno bio upravitelj u jednom zatvorskom zatvoru u Arizoni, gdje je došlo do pobune 2015. godine. Uznemirujuće državno izvješće utvrdilo je da je pobunu potaknula 'neorganiziranost, nezalaganje i zanemarivanje', te ' nepoštivanje temeljnih načela sigurnosti i upravljanja'.
U istočnom Mississippiju, zatvoru kojeg je država odredila za držanje mentalno bolesnih zatvorenika, bilo je više nego očito da je riječ o nedostatku nadzora. Čak četvorica od pet takvih zatvorenika primaju terapiju, no ustanova nije imala psihijatra od studenog.
Ravnatelj državnog zavoda za mentalno zdravlje nije specijalist, već obiteljski liječnik. Gloria Perry, koja je 2008. godine postala šefica medicinskog osoblja zatvorskog sustava, izjavila je da nikad nije bila u zatvoru u Istočnom Mississippiju.
Pelicia E. Hall, povjerenica državnog zatvorskog sustava, svjedočila je da možda nije bila svjesna brojnih problema u objektu jer nije čitala tjedne izvještaje o radu koje je dobivala u digitalnom obliku, mailom.
U sudnicu su izvještaji dostavljeni osobno: zatvorenik je svjedočio u suzama kako ga je stražarica ismijavala kad joj se požalio da su ga u siječnju u ćeliji silovali. Stražarica nikad svoje nadređene nije obavijestila o tom incidentu.
U nekoliko napada video nadzorom je snimljeno da je zatvorenik pretučen od strane drugih zatočenika, a stražarima je trebalo 14 minuta da dođu do njega.
Niti privatni ni državni zatvori nisu osporili točnost ovih snimaka, samo su državni odvjetnici rekli da bi svjedočenja zatvorenika trebalo uzeti sa skepsom.
Jedan od zatvorenika je opisao napad koji se dogodio ove godine. Rekao je kako su ga, dok su ga stražari provodili u ćeliju, druga dvojica zatvorenika napala nožem i metalnom šipkom, a umjesto da ga obrane, stražari su se razbježali.
Zatvorenik je rekao da je u trenutku napada bio vezan lancima za ruke, struk i noge. Procijenio je da je od trenutka napada prošlo čak tri minute prije no što su došli ostali stražari i spasili ga od torture.
"Nasmijali su se i rekli mu da to više ne radim", rekao je zatvorenik, dodavši da ga je isti napadač već jednom istukao sa šipkom mjesec dana ranije.
U zatvorskoj ambulanti, kazao je, medicinsko osoblje je njegove rane ispralo destiliranom vodom i poslalo ga natrag u ćeliju.
"Trpio sam užasne bolove", rekao je.
U bolnicu su ga odveli tek tri dana kasnije, kad je pod u ćeliji već bio prepun krvi. Tek su mu tamo sanirali povrede, a to su bile četiri ubodne rane i slomljena noga.
Zatvorenik je želio svjedočiti anonimno jer se bojao odmazde od zatvorenika i stražara. Tim više jer kad se vratio iz bolnice, smjestili su ga u ćeliju tik do napadača, piše The New York Times.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zanimljivo, kriminalci izloženi nasilju kriminalaca. što je u svemu tome loše?