Njene smaragdne oči i izuzetna ljepota lica, stasa i glasa proslavile su Sorayu Esfandiary Bakhtiari koja je cijelom svijetu postala poznata kao "princeza s tužnim očima", nesretna žena koju je sudbina proklela.
Bila je kćer iranskog plemića i veleposlanika u Njemačkoj Khalila, koji je njenu majku Evu Karl upoznao upravo u Njemačkoj. Odrastala je i školovala se po cijeloj Europi - od Velike Britanije i Francuske do Švicarske.
U međuvremenu je u Iranu posljednji iranski car Reza Pahlavi bio oženjen za princezu Fawziu, najstariju kćer egipatskog kralja Fuada I. I Fawzia je bila prekrasna žena koju su nazivali najljepšom ženom u Egiptu, a strani su je mediji nazivali "azijskom Venerom.
No, unatoč tome što se Fawzia, koja se za iranskog šaha udala 1939, dobro slagala sa svojim suprugom, nikad nije bila miljenica njegove majke, Taj Ol Moluk. Brak je ukupno trajao devet godina, a kao kamen spoticanja bila je činjenica da Fawzia nije rodila muškog nasljednika, već samo kćer Shahnaz. Pritisak svekrve i sve češće svađe sa suprugom su kulminirale te je uslijedio razvod 1948. godine. Ironično, Fawzia se kasnije udala za egipatskog ministra s kojim je imala dvoje djece, kćer Nadiu i sina Mohammada.
Šah si takvo kockanje s muškim nasljednikom nije mogao dopustiti - imao je mlađeg brata, Ali Rezu, koji je bio spreman preuzeti prijestolje ako Reza ne bude imao nasljednika. Zbog toga je imati sina bilo jedinstvena misija - osiguranje ostanka na prijestolju.
Iako vrlo dostojanstvena te nespremna komentirati svoj život na iranskom dvoru, Fawzia je prijateljicama govorila da je razvod najbolja stvar koja joj se dogodila u životu te je sada puno sretnija.
Šarmantan bogataš u potrazi za novom ženom
Nakon kraja svog prvog braka, misija šaha Reze bila je pronaći novu ženu. Iste godine kad se razveo, 1948., njegova ga je sestra princeza Shams upoznala s prekrasnom tinejdžericom, 16-godišnjom Sorayom koja joj je postala prijateljica. Soraya je upravo završila školovanje u Švicarskoj, a kad je ugledala šaha - dogodila joj se ljubav na prvi pogled. Isto se dogodilo i Rezi.
Već 24 sata nakon njihova susreta - par je bio zaručen. Ono što je privuklo Sorayu kod Reze bila je njegova mješavina tradicionalnih ali i modernih vrijednosti, što je savršeno odgovaralo njenom miješanom podrijetlu. Osim toga, Reza je bio pravi simbol suptilne ekstravagancije.
Premda je Iran bio poznat po najvećoj pojedinačnoj kolekciji kraljevskih dragulja na svijetu, koje je Reza Pahlavi upotrijebio pri svojoj krunidbi, ipak je on bio vladar prilično naklonjen Zapadu i često se družio s europskim i američkim državnicima, obučen potpuno u zapadnjačkom stilu. I on se poput Soraye školovao u Švicarskoj.
Reza je bio legendarno bogat zahvaljujući svome ocu koji je nagomilao bogatstvo, no čini se kako je Reza ipak imao istaknutu moralnu obavezu prema vlastitom narodu - vratio je posjed od navodno čak 2000 sela u Iranu koja je naslijedio od oca.
Jedina prava ljubav
Nedugo nakon zaruka, Soraya je oboljela od tifusa te je bila vezana za krevet nekoliko sljedećih tjedana. U to je vrijeme, šah zaljubljen do neba, svakog jutra dolazio u njenu sobi i na jastuk joj je stavio jedan dragulj kao simbol njegove ljubavi i odanosti. Par se naposljetku oženio 2. veljače 1951, a Soraya je bila toliko slaba da je ispod vjenčanice nosila vunenu haljinu te vunene čarape.
Morali su odsjeći osam metara od njenog 30 kilograma teškog vela vjenčanice Christian Dior kako bi Soraya mogla stajati tijekom ceremonije. Među darovima za vjenčanje, osim novca koji je Reza zamolio da se uplati u fond za iranske siromahe, bili su i Staljinova budna od nerca za Sorayu, kao i brojni dragulji kraljevskih obitelji diljem svijeta koji su bili zainteresirani za iransku naftu.
Ceremonija je bila ukrašena s oko 1,5 tona orhideja, tulipana i karanfila koji su bili poslani iz Nizozemske avionom, za zabavu su u goste pozvali cirkus iz Rima.
Nakon vjenčanja, Reza i Soraya su živjeli kao u bajci - no njihov je idiličan život počela ugrožavati činjenica da Soraya ne ostaje trudna. U listopadu 1954., kad je Soraya imala 22 godine, liječnik joj je rekao da bi mogle proći godine dok ne ostane trudna, ali i da postoji šansa da prijestolje nikad ne dobije nasljednika.
Dva dana nakon toga, šah je na svojoj rođendanskoj proslavi bio potpuno bijesan kad je saznao kako će njegov braz Ali Reza kasniti na zabavu jer se zabavlja negdje u blizini Kaspijskog mora. Sljedećeg je dana obitelj saznala da je princ doživio zrakoplovnu nesreću te poginuo, a iza njega je ostala kćer koju je dobio s nepoznatom Francuskinjom.
Pitanje nasljednika je počelo visjeti u zraku, s ogromnim pritiskom na bračni par. Unatoč pokušajima liječenja neplodnosti u Švicarskoj, pomaka nije bilo, a šahu se sve češće sugeriralo da oženi još jednu ženu.
Nije htjela biti druga
Reza je i sam počeo sve ozbiljnije razmatrati tu mogućnost, premda nije želio. Prema šerijatu, šah je mogao dovesti novu ženu u obitelj - ako na to pristane prva žena. Osim toga, preduvjeti su bili da ima dovoljno novca, što za bogatog Rezu nije bio problem, ali i fizičke kondicije da obje žene budu "zadovoljne".
Sa Sorayom se pokušalo pregovarati da pristane na takav aranžman, no ona je to apsolutno odbijala uz izjave kako brak treba biti svetinja, kao i njihova ljubav. No, ubrzo je stiglo priopćenje za javnost iz roditeljske kuće šaha, kojem je kumovala njegova majka. U njemu je pisalo:
"Njegovo Veličanstvo Mohammad Reza Shah Pahlavi smatra da nasljednik prijestolja mora biti izravnog porijekla po muškoj liniji iz generacije u generaciju. S najdubljim žaljenjem, a u interesu budućnosti države i dobrobiti njenih ljudi u skladu s željom Njegovog Veličanstva, žrtvovati svoju sreću i pristati na odvajanje od Njegovog carskog veličanstva."
Uvrijeđena i slomljena od tuge, ostala je dostojanstvena
Iako ga je fatalno voljela, Soraya nije mogla podnijeti ideju da njen suprug posjećuje nečiju tuđu ložnicu, koliko god joj šah tvrdio da bi to bio samo fizički čin. Odlučila se odreći svog voljenog supruga i prijestolja ne zato jer ga nije voljela, već jer ga je previše voljela da bi je dijelio. Uvrijeđena je odlučila otići iz zemlje uz posljednje riječi upućene svom suprugu "Bi li ti, iz ljubavi prema meni, tako mene dijelio?".
Razvod je postao služben 21. ožujka 1958. kada je to šah javno obznanio na državnoj televiziji, a u Francuskoj je Françoise Mallet-Joris napisala pjesmu "Želim plakati poput Soraye".
Šah joj na to nije imao što reći.
Soraya se vratila u Francusku te je nakon duge depresije pokušala započeti novi život. Utjehu je pronašla u poslu, nakratko se okušavši u poslu glumice. Slomljeno srce joj je liječio talijanski režiser Franco Indovina. No, ni u toj ljubavi nije imala sreće - nakon pet godina veze on je umro u zrakoplovnoj nesreći. Sa šahom, kao ni njegovom trećom suprugom nije nikad više komunicirala, a cijeli je život proživjela u borbi s tugom i depresijom. Umrla je 2001. te je pokopana u Njemačkoj, u grobnici svojih roditelja.
Šahova djeca nikad nisu došla na prijestolje
Pragmatičan Reza koji je odlučio žrtvovati svoju sreću zbog ostanka svoje obitelji na prijestolju po mnogima je time zapečatio svoju sudbinu. Ponovno se oženio za 21-godišnju Farah Dibu, koja mu je rodila sina. Nasljednik zbog kojeg je žrtvovao sve nikad nije postao car - 1979. je u iranskoj revoluciji ukinuta monarhija, a sam je Reza umro u prognanstvu.
