Dragiša Blanuša danas ima 72 godine i nakon 16 godina oslobođen je optužbi za zloporabu položaja i otmicu Slobodana Miloševića. Naravno kad je on bio onaj koji je sudbonosnog 31. ožujka 2001. bio upravitelj Okružnog zatvora iz kojega je Milošević otpremljen u Haag na suđenje. Kurir donosi njegovu ispovijest koja počinje od dana kad mu je slučajno bio rođendan.
"Netko od mojh suradnika je ušao u kancelariju. "Hapse ga, krenuli su", rekao je. Sišao sam do kapije u trenutku kada su džipovima upali u dvorište zatvora. Izlazi Sloba, priča na mobilni. Ruke mu nisu vezane. Čuo sam samo kako govori: "Halo. Miro?", prisjeća se Blanuša. Milošević je pritom bio okružen ljudima; odvjetnik, tužitelj, sudac istrage, među svima i tip kojega su zvali Legija...
"Prilazi mi Čeda i pita: "Pa, gdje si ga mislio smjestiti?" Tim pitanjem ga je zatekao, o tome nije niti razmišljao. "Nemam pojma, u prvu praznu ćeliju", odgovorio je. "Ej, gledaj da je neka dobra, ipak je on predsjednik", odgovorio je Čeda. Odlučio se za dio zatvora koji zovu "Hyatt", naluksuzniji dio hotela. Slijedilo je oduzimanje remena, vezica na cipelama, pretres i pregled.
"Ujutro sam ušao u ćeliju. Na stolu pored kreveta uobičajeni doručak: dva kuhana jajeta, kruh, marmelada, čaj netaknuti.Na gornjem krevetu kofer, na vješalici plavi mantil, sapun. U krevetu leži Milošević: pokriven je do nosa izbledjelim pokrivačem, viri mu samo kosa. Nadrealna situacija. Gledam ga dok spava i mislim se: "Da li sam stvarno ovdje? Da li ovaj čovjek stvarno ovdje leži, ovaj bog koji hoda zemljom? I onda sam promrmljao: 'E, moj čovječe, šta te snađe...' Upoznali smo se sutradan", ispričao je Blanuša.
Do kraja svog boravka u zatvoru Milošević je upravitelja zatvora zvao po funkciji, upravniče. "Do kraja me je zvao upravniče. Htio je održati distancu. Niti je izvoljevao, niti išta tražio. Šetao je sam, donosili su mu hranu iz restorana izvan zatvora, svaki dan mu je netko dolazio u posjet. Jedan od susreta bio je posebno upečatljiv. Baš je završio dug razgovor sa tužiteljem i sucem istrage, kad smo se sudarili na hodniku. 'Upravniče', rekao mi je, 'možemo li nešto popiti?' Umjesto da mu kažem da je to zabranjeno, pitao sam ga: 'A što volite piti? Burbon?' Odgovorio mi je: 'Ma, pijem sve.' Kupio sam burbon, ponio i zapitao se, što meni ovo treba u životu?", pričao je Blanuša.
Blanuša je rekao i to da je prisustvovao jednom prijemu koji je organizirao premijer Zoran Đinđić, na kojem mu je neki strani novinar nudio 500.000 eura za fotografiju Miloševića u zatvoru koju mu je Blanuša očito pokazao. Odbio je, rekao je, jer kaže da "nije htio krasti od mrtvog čovjeka". On tu fotografiju ima dandanas, ali odbija otkriti tko je slikao.
