Life
15371 prikaza

Za svaki gol klekne, moli se Alahu, a stadion zamukne

Mo Salah
1/23
Press Association/PIXSELL
Mohamed Salah je golgeter kao s drugog svijeta, navijači ga štuju kao boga i duboko poštuju njegovu vjeru

Slava 25-godišnjeg egipatskog golgetera Mohameda Salaha pročula se sve do SAD-a. I to ne jednom. Ovaj put nije riječ niti o 33 gola iz 57 utakmica za reprezentaciju, niti o čak 43 gola iz 49 utakmica za Liverpool. Riječ je o načinu na koji Salah proslavlja golove, zapravo još i više o načinu na koji njegovi fanovi, navijači Liverpoola, slave i njega i njegove golove i njegovo proslavljanje. Kako to ide opisao je New York Times.

U općim crtama to ide ovako: Salah po tko zna koji put raspara protivničku mrežu, 54.000 gledatelja na Anfieldu proključa u oduševljenju, Salah otrči do najbližih navijača raširenih ruku, sustižu ga suigrači i nakon grljenja ostavljaju ga na miru, a on raširi ruke, potom klekne, pokloni se čelom do tla i zahvali Bogu na još jednom predivnom trenutku u životu. Salah je vrlo predani musliman i dok se nekoliko kratkih trenutaka klanja, huk na stadionu se djelomično stišava kako ga ne bi ometali.

Mo Salah | Author: REUTERS REUTERS
A čim ustane, stadion opet proključa od oduševljenja. Ove sezone to se dogodilo već 43 puta. Salah je ove godine vodio Liverpool do prvog finala Lige prvaka nakon više od 10 godina. Nikakvo čudo što je proglašen igračem godine u Engleskoj. No, najveći uspjeh, mnogi će reći, jest to što je taj nogometaš uspio to da ga u Velikoj Britaniji apsolutno obožavaju skupa s njegovim vjerskim ritualom u dobu u kojem je ovom zemljom nezabilježeno narasla islamofobija. Njegov doprinos društvu je ogroman, jer Britanija ga obožava, naprosto ga štuje.

„On je junak svog kluba. Liverpool se oko njega okuplja na posebno pozitivan način. On nije rješenje za islamofobiju, ali može odigrati važnu ulogu“, kazao je Miqdaad Versi pomoćnik glavnog tajnika za Muslimansko vijeće Britanije. Salah je ikona i u svojoj zemlji. U Egiptu ga smatraju nacionalnim blagom u punom smislu riječi otkako je u listopadu u posljednjoj minuti utakmice protiv Konga pokazao čelične živce kad je izvodio penal o kojem je ovisilo hoće li Egipat ići na Svjetsko prvenstvo u Rusiji ili ne, prvo još od 1990. I pogodio je.

Njegovim licem iscrtani su zidovi po Kairu, po gradovima diljem Egipta. Mjestimično su naslikani i murali. Po tržnicama se prodaju od posteljine do svjetiljki s njegovim likom. U ožujku je zabilježeno čak to da su glasači na predsjedničkim izborima masovno ispisivali njegovo ime na glasačkim listićima unatoč tome što, naravno, nije bio kandidat. A kad Liverpool igra utakmicu, onda se prijenos gleda po tisućama kafića diljem Egipta. Ahmed Atta primijetio je da do danas niti jednom Egipćaninu nije uspjelo postići ono što je uspio Salah.

„Sada u Egiptu svi gledaju Premier ligu. Društvene mreže su prepune njegovih slika“, kazao je. I nije riječ samo o tome da je Salah genijalan nogometaš u životnoj formi. On je, kako i priliči predanom muslimanu, veliki dobročinitelj, filantrop. „On neprestano donira novac dobrotvornim organizacijama i svom rodnom gradu“, kazao je Said Elshishiny, trener koji je otkrio njegov talent u gradiću Nagrigu, zapetljanom u rukavce u delti Nila. „Već i to je dovoljno da ga obožavaju“, kazao je.

Primjerice, Salah je donirao aparat za dijalizu lokalnoj bolnici, platio je zemljište za izgradnju pročistača otpadnih voda, renovirao je javni sportski centar, školu i džamiju. Dao je novac u investicijski fond za poticanje egipatske ekonomije. U travnju je nastupio u videu egipatske vlade u borbi protiv ovisnosti o drogama. U roku od tri dana od prvog prikazivanja broj ljudi koji su tražili liječenje od ovisnosti učetverostručio se. A to što ne skriva svoju vjeru, i to još na Zapadu, njegovu popularnost raspalilo je do krajnjih granica.

„Ljudi vole to što se on ne ustručava kleknuti pred svima u nemuslimanskoj zemlji u doba rastuće islamofobije. To je za njega poput pobjede“, kaže Atta. A nije riječ o šali. Posljednjih nekoliko godina policijske statistike pokazuju da su po cijeloj zemlji jako porasli zločini protiv muslimana, posebno nakon terorističkih napada ISIL-a u Parizu 2015., u Londonu 2016. i 2017., u Manchesteru 2017. Samo prošle godine broj napada na muslimane u Velikoj Britaniji porastao je za 47 posto.

Mo Salah | Author: Press Association/PIXSELL Press Association/PIXSELL
„Nije samo problem u tome što je to u porastu, nego što je postali sve normalnije. Postalo je prihvatljivo izražavati islamofobne stavove u mainstream krugovima. Ljudi se osjećaju sve komotnijima u ispoljavanju svog fanatizma“, kaže Versi. Problem nije zaobišao niti Liverpool, samo što je ovdje ipak riječ o puno gostoljubivijem gradu, gradu autsajdera, anti-establishmentskom središtu. U tom gradu je najstarija muslimanska zajednica u zemlji, tu je izgrađena i prva džamija, muslimani se tu osjećaju sigurnima i dobro im je. Načelno.

I ovdje je policija pojurila osiguravati džamije nakon napada al Kaide na New York 11. rujna 2001. A i nakon terorističkog napada na London iz 2005. vandalizirana je džamija u Birkenheadu, s druge strane rijeke Mersey. Od 2012. do 2016. zabilježen je porast zločina iz mržnje od 75 posto. U takvoj atmosferi Salah je pomogao ublažavanju stanja. Navijači nose zastave s njegovom slikom, nerijetko u nekakvoj faraonskoj kombinaciji.

Gdje god ode salijeću ga za autograme i za slikanje s njim; bilo da ode na benzinsku crpku ili po pečenu ribu s krumpirićima. „On je tih i skroman klinac koji oblači Liverpoolov dres i postaje superjunak, utjelovljenje svakog navijačkog sna“, kazao je James McKenna iz navijačke skupine Spirot of Shankly. „Svaki musliman je ponosan na njega“, kaže Ali Aden, prodavač živežnih namirnica pred džamijom Al Rahma i ističe da je Salah izvor velikog ponosa za ljude koji se ponekad osjećaju kao građani drugog reda.

Mo Salah | Author: REUTERS REUTERS
A navijači su mu čak spjevali ovakvu pjesmu: „...If he scores another few, then I’ll be Muslim, too“, „ako pogodi još koji put, i ja ću postati musliman“. Neki su išli cijepiti dlaku, pa su u tome pronašli elemente za kritiku. No Anwar Uddin, bivši nogometaš, danas zaposlen u programu različitosti Federacije za podupiranje nogometa, kaže da su namjere samo dobre. „Stvari poput ove ruše barijere. On može pomoći muslimanskoj zajednici da se poveže s ostatkom grada. On može pokazati ljudima da smo bliže Salahu nego što smo ekstremistima“, kazao je Uddin.

Nogometnim fanovima je spektakularno i to što se ovako trijumfalno vratio u Englesku četiri godine nakon što je u Chelseaju bio cijelu jednu sezonu prikovan za klupu. Reporter NY Timesa na kraju je za razgovor o Salahu uhvatio i Abdula Aziza i Mohameda Yaffea dok su žurili na molitvu u džamiju Al Rahma. Yaffe je bio sretan što može dati izjavu o Salahu. Aziz baš i ne. Yaffe ga je pogledao sažaljivo i objasnio novinaru: „On je navijač Evertona.“ Everton je tradicionalni gradski rival Liverpoolu i logično ljuti sportski protivnik. „Tako dugo dok Salah ne zabija golove Evertonu, ja sam sretan zbog njega i zbog onoga što čini za zajednicu“, rekao je Aziz.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.