Andrej Sivak je uvjereni i predani pacifist. Za Independent je opisao kako je doznao da ga vlada smatra opasnim ekstremistom. Išao je promijeniti nekakav novac, kad... "Blagajnik je odjednom podigao pogled prema meni s licem prepunim straha", kazao je. Ime mu se pojavilo na ekranu, označeno u sustavu u istoj kategoriji kao i pripadnici al Kaide, ISIL-a i ostalih terorističkih skupina.
A zapravo je jedina skupina kojoj taj 43-godišnji otac troje djece pripada, Jehovini svjedoci. Oni Bibliju tumače doslovno, a posebno zapovijed "ne ubij". Njih su u Sovjetskom savezu progonili KGB-ovci kao špijune i nezadovoljnike. Nešto slično događa im se i sada, u kampanji kojom se potiskuju vjerske skupine koje bi konkurirale Ruskoj pravoslavnoj crkvi i koje se ne uklapaju u napore predsjednika Vladimira Putina da zemlju usmjeruje prema tradicionalnim i često militarističkim patriotskim vrijednostima.
U četvrtak je ministarstvo pravosuđa odlučilo da se Jehovini svjedoci u Rusiji imaju smatrati zabranjenima "zbog veza s ekstremističkim aktivnostima". Još prošlog mjeseca ministarstvo je uputilo zahtjev Vrhovnom sudu da proglasi nezakonitom tu vjersku organizaciju i zabrani njenim 170.000 članova da dalje raspačavaju "ekstremističke tekstove". Nekoliko studenata koji su prosvjedovali u Tomsku, sada su pod istragom posobne antiekstremističke jedinice.
U slučaju Jehovinih svjedoka, čini se da se do kategorizacije kao ekstremista došlo putem njihovog apsolutnog protivljenja nasilju, što je nerviralo još i Sovjete, a sada ne nailazi na lijepe reakcije niti u Rusiji, čija je vlast sklona vojnim proslavama, najviše nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, u posljednje vrijeme i nad pobunjenicima u Siriji. Jehovini svjedoci pojavili su se u SAD-u u 19. stoljeću.
U Rusiji su aktivni dulje od jednog stoljeća, odbijaju vojnu službu, ne glasaju i Boga smatraju jedinim vođom. Domoljubne proslave izbjegavaju, pa tako i one Kremljina na godišnjicu pobjede u ratu 1945. ili sad aneksiju Krima iz ožujka 2014. Sivak kaže da je zbog vjere izgubio posao učitelja fizičke kulture, te da je 2000. glasao za Putina, tri godine prije nego što se obratio. Posljedično je, kaže, privukao pažnju FSB-a, nasljednice KGB-a, posebno kao jedan od vjerskih starješina.
"Iz perspektive ruske države, Jehovini svjedoci su potpuno odvojeni", kaže Geraldine Fagan, autorica knjige "Vjerovanje u Rusiju, vjerska politika nakon komunizma". Dodala je: "Ne miješaju se u politiku, no to je već samo po sebi politička devijacija." Rekla je i to da ideja javnih vjerskih aktivnosti sasvim izvan kontrole crkve pali alarme i crkve i tajnih službi. Uz to sumnjivo je i to što je sjedište Jehovinih svjedoka u SAD-u, te što se tamo tiska velika većina materijala.
Sivak je tako ušao u zakonsku noćnu moru. Nevolje su mu počele kad su tajni agenti, pretvarajući se da su vjernici, snimili obred iz 2010. u čijoj je organizaciji i on sudjelovao. Optužili su ga da je širio mržnju i podcjenjivao ljudsko dostojanstvo građana. Sudili su mu za ekstremizam skupa s drugim starješinom, Vjaćeslavom Stepanovim (40). Tužitelj se na sudu uopće nije bavio ekstremizmom, nego dokazivanjem na manjkavo domoljublje Jehovinih svjedoka.
"Oni ne poštuju državu, narušavaju svaki oblik građanstva i promoviraju destrukciju nacionalne i državne sigurnosti", govorio je tužitelj. Naravno da je sud presudio da oni nisu krivi za ekstremizam. Ali se svejedno dogodilo da je Sivak, pokušavajući mijenjati novac, doznao da ga se vodi na listi "terorista i ekstremista". Njemu i Stepanovu uskoro prijeti novo suđenje za ekstremizam. "Slijedi novi val represije", kaže Stepanov. Mnogo toga podsjeća na progone iz sovjetskih vremena.
Predsjedavajući Jehovinih svjedoka u Rusiji Vasilij Kalin prisjeća se da je njegova cijela obitelj bila deportirana u Sibir kad je bio dijete. "Tužno je i za osudu što mojoj djeci i unucima sada prijeti slična sudbina. Nisam očekivao da bi smo u modernoj Rusiji mogli doživjeti vjerski progon", kaže on. U Rusiji, kao i u mnogim zemljama, obilaženje Jehovinih svjedoka od vrata do vrata mnogima je iritantno. Njihovi teološki nazori uznemirujući su nekim kršćanima srednje struje.
Kritizira ih se i zbog toga što tvrde da Biblija zabranjuje transfuziju krvi. Ali apsolutno nikad nitko ne može ih optužiti da promoviraju nasilje. Aleksander Verhovski iz Centra za informacije i analize koji prati ekstremizam u Rusiji kaže da su oni dobra meta jer su pacifisti, er se ne mogu radikalizirati što god im se učinilo.
"Zato ih se može koristiti za odašiljanje poruke", kaže on. A poruka je, čini se, da se svi imaju slagati s Putinovim programom ili riskirati da ih se označi ekstremistima. Zbog specifičnog tumačenja definicije ekstremizma u zakonima, u jednom trenutku je na udar došla i pravoslavna crkva. No, nakon toga su 2015. parlamentarci izglasali zakon po kojem se Kuran, Biblija, te judaistički i budistički spisi ne smatraju ekstremističkim tekstovima.
