Više od desetljeća obitelj Sneddon pokušava shvatiti kako je, gdje i zašto nestao njihov sin David koji je nestao dok je putovao jugozapadnom Kinom 2004. godine.
Kineski su autoriteti rekli kako se tada 24-godišnji mladić vjerojatno utopio u jednoj od rijeka ili pao niz klisuru dok je planinario. Roditelji, a i prijatelj koji je s njime jedno vrijeme putovao, imaju neke druge zaključke.
Ili da je u kineskom zatvoru ili da su ga, pak, oteli sjevernokorejski agenti.
Choi Sung-yong, čelni čovjek Udruge obitelji otetih Južnokoreanaca kaže kako mu njegovi izvori u Pjongjangu kažu kako Sneddon, koji danas ima 38, podučava engleski niti manje niti više negoli Kim Jong Una.
"Naravno da želim da se vrati, nema riječi kojima mogu opisati koliko mi nedostaje", kaže njegova mlađa sestra Jenny Sneddon Reuel, njih su dvoje 10. i 11. dijete u obitelji od 11.
David je posljednji puta viđen 14. kolovoza 2004. u koreanskom kafiću u gradu Shangri-La u provinciji Yunnan, kraj mjanmarske granice. Upravo je završio s pješačenjem po planinama i trebao se vratiti u hostel po svoje stvari te nastaviti proputovanje kroz Kinu.
Sneddon je studirao mandarinski kineski pri Brigham Young sveučilištu u Utahu te je odlučio s prijateljem Georgeom Baileyjem otići u Peking raditi na jeziku prije početka nove studentske godine. Već je tečno govorio korejski, kojeg je naučio tijekom dvogodišnjeg putovanja u Južnu Koreju, i planirao je postati odvjetnik, tvrdi njegova obitelj.
Nakon završetka ljetne škole Sheddon i Bailey nekoliko su dana zajedno putovali prije nego što su se 9. kolovoza razdvojili po različitim rutama.
"To je posljednji put da sam ga vidio", rekao je Bailey.
Prijatelja se prisjeća kao avanturistički raspoloženog, zabavnog i otvorenog momka. Tijekom njihovog boravka u Kini, nije bilo nikakve naznake opasnosti, dapače, dvojac se osjećao jako sigurno.
Sneddonovi su od njega posljednji puta čuli 11. kolovoza. Sa njima je redovito komunicirao, pišući nekoliko mailova tjedno. Zato su se i zabrinuli kada se prestao javljati, a panika je krenula kada se nije našao sa bratom Michaelom u Seulu, u Južnoj Koreji, 26. kolovoza.
Policija je pronašla njegov ruksak u hostelu jer je on na pješačenje nosio samo četkicu za zube, Mormonovu knjigu i vodič. Sa njegovog računa nije podignuto ništa novaca, a tijelo nikada nije nađeno. Niti jedno objašnjenje nije zadovoljilo njegove roditelje, Roya i Kathleen.
Svi su ga tražili, prošli sve turističke punkteve, ali on kao da ga je odnio vjetar. Jedan od njegove braće rekao je da bi ga "utješilo i da pronađemo samo njegovu majicu ili bilo što".
"Ne vjerujemo da je mrtav", rekla je Kathleen za Newsweek.
Kako je vrijeme prolazilo, Sneddoni su počeli zaista vjerovati da sa svime time nešto ima Sjeverna Koreja. Kontaktirala ih je jedna osoba koja je tvrdila da je David u Sjevernoj Koreji. Čak im je rečeno kako je viđen u Pjongjangu.
Nestao je jedva mjesec dana nakon što je Pjongjang pustio Charlesa Jenkinsa, američkog vojnika koji je tijekom Korejskog rata pobjegao na sjever i bio jedan od nekoliko Amerikanaca u zatvorenoj zemlji.
Već spomenuta Udruga obitelji oteti Južnokoreanaca kaže kako su vidjeli povjerljive dokumente koji kažu kako je petero agenata u spomenutoj kineskoj provinciji otelo američkog studenta.
Sjeverna je Koreja 2002. otvoreno priznala pred tadašnjim japanskim premijerom Junichirom Koizumijem kako već desetljećima postoji program otmice stranaca (prvenstveno građana Japana i Južne Koreje) kako bi se zadovoljile potrebe Sjeverne Koreje.
Guardian je to nazvao "nevjerojatnim priznanjem jednog od najbizarnijih zločina koje je ikada napravila država".
Sneddoni su, čak, upoznali neke od onih koji su nakon godina i godina pušteni iz Sjeverne Koreje i još su i više uvjereni da im je sin tamo.
Kina se, po dobrom starom običaju, ne želi miješati. Oni samo žele da Sjeverna Koreja sama hvata svoje bjegunce pa makar to značilo da ponekada pokupe još nekog, poput naivnog turista koji priča korejski i američki je student.
Roditelji su, razumljivo, očajni. Znaju da nema šanse da Sjeverna Koreja kaže "da, imamo ga, ali vam ga ne damo".
Ali, nada umire posljednja i čak se uzdaju u neortodoksni pristup američkog predsjednika Donalda Trumpa koji se ovih dana u Hanoju sastao s liderom Sjeverne Koreje.
"Možda postoji šansa da Trump pita za Davida", kažu. U diskusiju se uključio i njegov nekadašnji cimer Bailey koji također apelira da Trump pita za Davida.
"Više od ičega bih to volio. Jasno mi je da je nuklearno razoružanje važnije, ali ako se u isto vrijeme može izvući Davida, to bi bilo fantastično", kaže Bailey koji godinama koristi društvene mreže kako bi pomogao obitelji da se David ne zaboravi.
"Imam grižnju savjesti što se meni ništa nije dogodilo, ali osjećam da je živ, želimo ga natrag", kaže Bailey.
