Ubojstvo najpoznatijeg talijanskog borca protiv mafije, suca Giovannija Falconea, koje se dogodilo prije 26 godina, kao i njegov život koji je prethodio ubojstvu, svako malo zagolicaju pažnju medija.
Brutalno ubojstvo dogodilo se usred bijela dana 23. svibnja 1992. godine. Na autocesti koja povezuje zračnu luku i Palermo, kod mjesta Capaci, postavljeno je 400 kilograma eksploziva koji je iza sebe ostavio pravi krater i odnio u smrt Falconea, njegovu suprugu i trojicu tjelohranitelja.
Većinu života Giovanni Falcone proveo je boreći se protiv mafije. Bio je jedan od glavnih organizatora čuvenog maxi procesa protiv mafije (tzv. Maxiprocesso) koji je završio s ukupno 474 optužnice za razne zločine: 360 mafijaša osuđeno je pritom za teški kriminal, a njih 110 na doživotnu robiju.
Navodno je stalno govorio da će ga to koštati života. Na kraju se pokazalo da je bio u pravu.
Rođen u siromašnom naselju u Palermu Falcone je još kao dijete gledao strahote koje je radila mafija, što ga je kasnije i navelo da se svim silama bori protiv nje. Sve je počelo još 60-tih godina kada je u Palermu ušao u trag novčanim transakcijama Cosa Nostre. Trag je vodio do lokalnih političara pa se već tada našao na njihovoj listi za odstrel.
Studij prava na Sveučilištu u Palermu Falcone je završio 1961. godine. Nakon toga jedno je kratko vrijeme radio u odvjetničkom uredu da bi 1964. godine postao sudac. Prvo se bavio slučajevima bankrota, da bi se 1980. godine pridružio Uredu tužitelja u Palermu.
Neposredno prije njegovog dolaska u ured, Cosa Nostra je izvršila atentat na suca Cesarea Terranovu i šefa policije Borisa Giuliana. Obojica su radili u Uredu tužitelja i bili glavni tužitelji na suđenju koje se protiv mafije vodilo za krijumčarenje droge. Pridruživši se Uredu, Falcone kao da je potpisao nalog za svoje ubojstvo, no njegova strast prema istraživanju mafije bila je veća od straha od smrti.
“Smrt mi je jednako važna kao gumb na jakni. Pravi sam Sicilijanac”, rekao je jednom prilikom.
Falconeovo radno mjesto nalazilo se u bunkeru ispod gradskog suda. Tu je sve bilo prepuno sigurnosnih kamera koje su bile smještene u hodnicima i sobama koje su okruživale ured. Jednako je bila zaštićena i njegova obiteljska kuća, a svuda kamo je išao pratila su ga vozila s naoružanim policajcima.
Skrivanje i život u tajnosti obilježili su sve aspekte njegovog života. Poduzimale su se maksimalne mjere zaštite, pa se Falcone i oženio u tajnosti, bez obitelji i prijatelja. Na vjenčanju je bio nazočan samo gradonačelnik pred kojim su se Falcone i njegova supruga zakleli na vječnu vjernost.
Uspjeh koji je postigao na poziciji tužitelja Falconeu je osigurao ulaz u neformalnu organizaciju "Antimafia Pool". Grupa se sastojala od izabranih detektiva koji su međusobno dijelili informacije, a sve kako bi tužitelji osmislili što bolju strategiju u borbi protiv mafije. Suci koji su bili članovi skupine potpisali su ugovore o tajnosti koji su štitili njih i njihove istrage od Cosa Nostre.
Rad ljudi uključenih u Antimafia Pool” rezultirao je najvećem sudskim procesom protiv Cosa Nostre. Zovu ga i jednim od najvećih suđenja u povijesti općenito. Čuveno maxi suđenje (tzv. Maxiprocesso) završilo je presudom protiv 474 člana mafije. Njih 360 optuženo je i završilo je u zatvoru.
Ukupno im je dosuđeno 2665 godina zatvora, ne računajući kazne doživotnog zatvora za glavne šefove mafije. Suđenje je važno i zato što je to prvi puta da je na sudu potvrđeno postojanje Cosa Nostre.
Proces koji je počeo 10. veljače 1986., a završio 16. prosinca 1987. vodio je Giovanni Falcone.
Ključni trenutak suđenja bio je iskaz Tommasa Buscette, prvog šefa mafije koji je postao doušnik. Buscetta je prvi upozorio Falconea da će ga njegov rat protiv mafije “proslaviti, ali i ubiti”.
Znalo se da su mafijaši Rosario Spatola i Salvatore Inzerillo sa Sicilije švercali heroin koji bi završio u New Yorku kod obitelji Gambino. Falcone se udružio s Rudyjem Giulianom, tadašnjim državnim odvjetnikom u južnom dijelu New Yorka. Njih dvojica su zajednički istražili poslovanje članova obitelji Gambino i Inzerillo. Uz Falconea, Giuliano je bio ključan u istrazi i otkrivanju 'kruga droge'. Ta je istraga bila poznata pod nazivom “Pizza Connection”.
Falconijevo djelovanje na Siciliji, i izvan nje, počelo je jako frustrirati mafiju. U lipnju 1989. policija je u blizini kuće koju je iznajmio na moru pronašla vreću puna dinamita.
Nakon tog pokušaja ubojstva Falcone je rekao svom kolegi: “Moj život je već isplaniran: suđeno mi je da će me jednoga dana ubiti mafija. Jedino ne znam kada će se to dogoditi.”
Taj dan nije morao dugo čekati. Nakon što je u siječnju 1992. na Vrhovnom Sudu pročitana optužnica, glavni šefovi Cosa Nostre odlučili su se osvetiti za svoj veliki gubitak.
Salvatore Riina, šef Cosa Nostre, taj je zadatak povjerio Giovanniju Brusci, poznatijem kao “lo scannacristiani” (ubojica ljudi).
Brutalno ubojstvo dogodilo se 23. svibnja 1992. godine na autocesti koja je vodila od aerodroma u Palermu do centra grada. Brusce je daljinskim upravljačem detonirao autobombe. Detonacija je odvalila dio autoceste i ubila Falconea, njegovu suprugu i trojicu tjelohranitelja.
Nakon ubojstva Riina je navodno održao proslavu na kojoj je održao i zdravicu kojom je proslavio Falconeovu smrt.
Aerodrom u Palermu s kojeg se Falcone vraćao u trenutku ubojstva, u njegovu čast nosi ime „Giovanni Falcone“. Falcone je posthumno nagrađen i nagradom Zaklade Train "Civil Courage Prize" u znak zahvale za njegove herojske odluke koje su ga odvele u smrt, ali ujedno i promijenile povijest.
