Kada je dubajska princeza Latifa Al Maktoum pobjegla iz svoje domovine u veljači 2018. godine i ukrcala se na jahtu čiji je vlasnik francuski bogataš, njezin je otac, šejk Mohammed bin Rashid Al Maktoum odmah sastavio ekipu čiji je posao da ju se vrati kući, što su nekoliko dana kasnije uspješno i postigli.
Sve bi to vjerojatno ostalo tajno da nema 39-minutnog videa 33-godišnje princeze koji je snimila i pustila u javnost prije no što je uhvaćena.
"Nije dobra stvar ako gledate ovaj video. To znači ili da sam mrtva ili da sam u jako lošoj situaciji", rekla je pokušavajući si, vjerojatno, spasiti život.
Njezina ju je obitelj, nakon što im je vraćena, stavila na lijekove i u kućni pritvor. No, njezin finalni čin slobode zaslužuje pažnju, piše Foreign Policy. Zajedno s detaljima njezinog neuspješnog bijega video nudi uvid u tajne živote arapskih princeza i drugih privilegiranih žena te se fokusira na nevjerojatnu razliku između njihovih imidža koji su besprijekorni, te stvarnosti koja je mnogo okrutnija.
Većina je žena u arapskom svijetu na neki način zakinuta. Tradicionalne obitelji, ovisno o tome iz kojeg plemena dolaze, nevjerojatno su restriktivne. Od toga za koga se mogu udati, koliko imaju slobode izvan kuće, mogu li koristiti društvene medije, putovati, raditi, školovati se, do toga tko može i smije vidjeti njihova lica. U Saudijskoj Arabiji muški skrbnik, otac, brat ili suprug, o ženi donosi odluke od njezinog rođenja do smrti.
To nije samo u obiteljskom domu, već i u javnim institucijama. Donedavno su fakulteti u UAE ženama branili da nose mobitele s kamerom. Kampus za žene je okružen zidom sa bodljikavom žicom i zaštitarima na ulazu. Sveučilište je strogo segregirano, a žene kampus mogu napustiti s nekim drugim samo ako to odobri muški skrbnik.
"Koristi se druga terminologija, ali taj skrbnički sustav je i ovdje, samo nije ekstreman kao u Saudijskoj Arabiji", kaže Hiba Zayadin, iz institucije Human Rights Watch. U Emiratima, kaže, recimo ne postoji zločin silovanja u braku, a žene koje rade bez dozvole svojih muževa su "neposlušne".
Kako bi zaobišle te restrikcije mnoge žene riskiraju. Koriste lažna imena na internetu, pokrivaju lica kako bi u javnosti sakrile identitet, sakrivaju mobitele od obitelji i imaju elaborirane načine kako napustiti kuću. Kazna je sukladna "zločinu". Ako je pronađu s muškarcem, to može uključivati bičevanje, zatvor ili ubojstvo iz časti.
U Saudijskoj Arabiji pritvorni centar imena Dar Al Reaya zloglasan je radi mučenja, bacanja u samicu i drugih kazni radi "nemoralnog ponašanja". U dobi od devet godina saudijska je aktivistica Amani al-Ahmadi u školi upozorena da "zločeste djevojke" završe upravo tamo.
Žene koje se, barem iz daleka, čine privilegiranima - bilo jer su iz kraljevskih obitelji ili politički moćnih familija - na neki način imaju najgoru sudbinu.
"Njima je nepodnošljivo. One vide žene iz drugih kultura, i imaju sve preduvjete da žive drugačije ali to se ne događa", kaže aktivistkinja Hala al-Dosari.
One vide medije koji prikazuju život žena na zapadu, i često imaju i kontakta s njima. Neke strankinje rade u palačama, neke upoznaju na putovanjima ili obiteljskim imanjima van granica.
To su samo onda podsjetnici na život kojeg one ne mogu imati. Za mnoge od njih bogatstvo nije dovoljna nadoknada za nemogućnost donošenja odluka o vlastitom životu.
Tu je problem i nevjerojatno licemjerje. Mnoge privilegirane arapske obitelji vole se pokazati kao liberalne i svjetovne. Princeza Latifa, primjerice, kći je jednog od liberalnijih vladara Perzijskog zaljeva, čije supruga i kćeri često šeću nepokrivene glave. On je otvoreno govorio i protiv nasilja u obitelji te za veću zaštitu maloljetnika u državi.
Nije onda neobično saznanje da pokušaji bijega od strane princeza nisu ništa novo. Ovo čak nije niti prvi pokušaj princeze Latife. Godine 2002., kada je imala 16 godina, pokušala je prijeći u Oman, ali je uhvaćena, zatočena, mučena i odbili su joj pružiti medicinsku pomoć.
U videu objašnjava kako ju je na bijeg ponukao propali pokušaj bijega njezine sestre, princeze Shamse, koja je onda godine provela zatočena u palači.
Problem je, naglašava Foreign Policy, veći od Dubaija. Yahya Assiri, šef grupacije koja se u Londonu bori za prava žena u arapskom svijetu, imena ALQST, kaže kako su ga 2013. kontaktirale četiri kćeri pokojnog kralja Saudijske Arabije, Abdulaha, koje su bile zainteresirane za bijeg izvan zemlje. Nakon što je Abdulahov polubrat, Salman, preuzeo vlast, Assiri je izgubio kontakt s dvije djevojke i njihovom majkom koja im je htjela pomoći.
"Zadnje smo pitali jesmo li uspjeli pomoći, no nismo dobili odgovor", kaže Assiri.
Usprkos nestanku djevojaka javljaju mu se druge princeze iz kraljevske obitelji koje traže pomoć. Najveći je problem što njihovi skrbnici imaju njihove putovnice, a bez njih jako teško mogu napustiti zemlju.
Iako princeza Latifa nije uspjela, to nije demotiviralo niz drugih žena iz regije da bježe, te iza sebe ostave i bogatstvo i luksuz. Prošli je mjesec Rahaf Mohammed, kći guvernera pokrajine Sulaimi na sjeveru SA, dobila azil u Kanadi. Iz pritvora je neprekidno tvitala sve dok Kanada nije intervenirala. Mohammed je imala sreće, objašnjava Zayadin, jer iza svake uspješne priče ima desetak neuspješnih za koje se nikada niti ne sazna.
Kao i princeza Latifa, Mohammed je pobjegla jer se suočila s restrikcijama kretanja, obrazovanja, zdravstva i nije mogla prijaviti obiteljsko nasilje. Mohammed je rečeno kako ne smije ošišati kosu na kratko jer muškarci koji traže žene preferiraju dugu kosu, a ona se svejedno ošišala. Kao odgovor, njezina ju je obitelj stavila pod kućni pritvor dok joj kosa nije narasla.
"Imala sam novac ali nisam imala slobodu. Nisam htjela novac, već mir", rekla je iz Kanade, a njezina je se obitelj odrekla kako bi se oslobodili sramote koju je nanijela obitelji.
Slučajevi princeze Latife i Mohammed privlače loš publicitet diljem svijeta, no pomažu šovinistima interno. Mohammedina je priča odmah postala politička tema u Saudijskoj Arabiji. Uklapa se u narativ da strane vlade koriste Saudijke kako bi promovirale svoje anti-Saudijske agende.
Mediji dodatno ističu kako je Mohammed htjela u potpunosti napustiti svoju religiju, što je zločin koji se kažnjava smrću. Konzervativci u SA sretni su što je država čvrsta sa ženama. Sviđa im se, recimo, i aplikacija Absher koja kontrolira žene i šalje muškarcima poruku ako žele napustiti državu.
Ono što je jasno jest da su te priče potresle regiju, i mnogi su dodatno zategnuli uzde kako ne bi ostali bez kćeri. U Kanadi, mnogi su kontaktirali Mohammed je kontaktirana od strane prijateljica i drugih žena iz regije koje kažu kako su im oduzete putovnice i rečeno im je kako više nikada neće putovati. Kažu da ih je strah.
"I treba ih biti strah. Ako im želite pomoći morate ih u potpunosti maknuti iz regije, nema druge opcije", kaže Mohammed.
