Prijateljima njihove djece one su obične mame iz predgrađa.
Zapravo, one su supruge braći blizancima i oni su gotovo jedini odgovorni za ogromni porast tržišta narkotika u Sjedinjenim Državama tijekom posljednja dva desetljeća. Od 1998. do 2008. godine, njihovi muževi, Pedro i Margarito Flores, Jr., postali su veliki trgovci i vlastoručno su gradili krijumčarske puteve preko meksičke granice, dramatično povećavajući količinu kokaina, heroina, metamfetamina i marihuane koja je prolazila do Sjedinjenih Država.
Godine 2008., na vrhuncu zločinačkog pothvata, Peter i Junior, donijeli su tešku odluku o suradnji sa saveznim vlastima, postali su doušnici. To je bila obiteljska odluka, koju su donijeli jedne noći dok su sjedili za kuhinjskim stolom, a učinili su to kako bi djecu zaštitili od strahota nedavnih meksičkih ratova za droge, mučenja, ubojstava i uništenja previše obitelji i zajednica. "Morali smo zaustaviti ciklus zločina u koji su naši muževi rođeni; nismo htjeli da naša djeca to vide kao svoju budućnost. Nismo nikada koristile droge, a naši muževi nisu - i nikada nisu bili - ponosni na svoj svakodnevni rad. Učinili su to samo zato što je to bio jedini život koji su ikad poznavali. U njihovoj obitelji droge nisu bile samo normalne i prihvaćene, bilo je to trgovina koju ih je otac naučio. Čak i u Americi - navodnoj zemlji prilika - kada ste siromašni, neobrazovani, često se smatra da je droga jedini put", pišu one u nedavno objavljenoj knjizi Cartel Wives.
Nakon što su Peter i Junior postali doušnici i izvijestili američku državnu odvjetnicu o svakoj pojedinosti svoje kriminalne karijere, gotovo su čitavo vrijeme 2008. godine potajno snimali razgovore s najvišim članovima kartela u Meksiku, uključujući zloglasnog Joaquína "El Chapa" Guzmána. Njihova suradnja pomogla je s optužnicama protiv šezdeset devet važnih krijumčara, od arhitekata tunela graničnih prijelaza do šefova nekoliko kartela, koji su praktički vodili Meksiko. Osim toga, pomagali su u jedanaest optužnica koje su zahvatile više od stotinu ljudi. Danas, svi ti ljudi nisu u zatvoru, ali sa svjedočenjem njihovih muževa uskoro će biti.
Život nakon kartela nikako nije lagodan. "Godine 2015. Peter i Junior su osuđeni za svoje zločine i poslani u zatvore za štićenje svjedoka, a mi smo se skrivali. Sada živimo po tajnim mjestima s našom malom djecom, posjećujemo muževe vikendom i praznicima, a lažemo svojim prijateljima i susjedima o tome tko smo. Dok sjedimo u redu s automobilom čekajući da pokupimo našu djecu, pitamo se je li vrijeme za promjenu telefonskih brojeva po drugi put u tom mjesecu, brinemo se hoće li nam se svjedočenje nad muževima protiv šefova kartela obiti o glavu. Hoće li poslati ubojice da nas prate i ubiju. Pokušavamo što je moguće više razmišljati o dalekoj budućnosti kada će naše obitelji biti ponovno ujedinjene, pod budnim okom američkih vlasti", kažu one.
Čak i ako nikada niste dirali drogu, promijenit će vaš život. Iako to možda niste svjesni, narkotici su oko vas i oni mijenjaju sami svijet u kojem živimo. Blagajnica nevina izgleda u trgovini u vašoj četvrti možda krije kilogram kokaina iza pulta, ili slatka, tiha dama kraj koje sjediš u zrakoplovu može imati balon pun heroina u trbuhu. Nasmiješeni roditelj koji vas pozdravlja može se potajno boriti protiv ovisnosti o lijekovima protiv bolova. "Naši muževi skrivali su milijun dolara kokaina i heroina u luksuznoj kućici pored ulice gdje se nalazi Harpo Studios i učinili isto kod kuće u Calabasu, nekoliko kilometara od mjesta gdje žive Kardashiani. Ipak, nitko od susjeda nije sumnjao u nešto. Ili pogledajte nas. Mi govorimo ljudima da smo samo domaćice odvojene od muževa, ali istina, bili smo dobri prijatelji s plaćenim ubojicama", pričaju dvije anonimne autorice.
"Mnogo je toga moguće kriviti za širenje droge u ovoj zemlji, ali istina je da su Peter i Junior Flores iza nje. Dok smo ih poznavale kao nježne i blage muškarce koji nam nisu pružali ništa osim ljubavi i poštovanja, zakon ih zna kao najznačajnije doušnike u povijesti SAD-a.
"U osam dugih godina šutjeli smo jer smo zauvijek se pozdravili s Meksikom, vraćajući se u Chicago i prema novoj i nepoznatoj budućnosti. Sada se možemo međusobno povjeriti, ali sigurno ne možemo ništa reći našim susjedima ili obiteljima. Razmotrili smo davati intervjue novinarima, ali smo htjeli zadržati sve dok ne budemo mogli ispričati sve naše priče, bez prekida. Želimo da čujete što su naše obitelji prolazile vlastitim riječima", kažu one.
Ne pišemo ovu knjigu da postanemo bogati. Bili smo bogatiji od naših najluđih snova, a istina je da nam to ne nedostaje. Da smo željeli da naši životi ostanu isti, molili bismo muževe da ostanu u Meksiku, gdje smo vozili luksuzne automobile, živjeli u skupim stanovima, odmarali se na plaži u Puerto Vallarta kad god smo htjeli i imali više novca nego što su naše obitelji ikada sanjale. Ali to je bio prljavi novac, krvavi novac. Iz različitih razloga zaljubili smo se u kriminalce, a mi nismo ovdje da to opravdamo, ali želimo vam reći kako i zašto se to dogodilo, pišu one u nedavno objavljenoj knjizi
