Svako ubojstvo privlači pažnju, pa je upravo nevjerojatno koliko malo istraživanja se bavilo proučavanjem ženskih serijskih ubojica. Iako u tom rangu prednjače muškarci, žene koje su ubile više osoba nisu bile nimalo manje krvoločne.
Profesorica psihologije sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, Marissa Harrison, godinama je proučavala muške serijske ubojice, sve dok jedna studentica nije poželjela napisati rad na temu ženskih, kad je Harrison shvatila koliko se malo zna o njima. Čak i za one najgore među njima, rijeki su znali.
Točnije, malo ljudi je čulo za Belle Gunness koja je krajem 19. stoljeća ubila više od 25 ljudi (uključujući djecu i supruga), kao i Nannie Doss koja je u prvoj polovici 20. stoljeća ubila 11 ljudi, uključujući majku i unuka.
Jedno od najvećih prijašnjih istraživanja o ženama serijskim ubojicama bilo je ono kriminalista Erica Hickeyja iz Fresnoa, koji je intervjuirao 64 žene serijske ubojice u SAD-u. On je otkrio da je većina ubila između sedam i 10 žrtva, te da su žrtve češće bile članovi obitelji nego stranci. Uz to, u većini slučajeva motiv je bio novac, iako su ubojice najčešće bile iz srednjeg ili višeg staleža.
Druga istraživanja rađena su na manjem uzorku, a neke od informacija koje su otkrila bila su da su ove žene češće 'radil' tijekom duljeg razdoblja, da je 80 posto njih poznavalo svoje žrtve, te da su se često bavile nekim njegujućim zanimanjem.
Harrison se tako odlučila posvetiti ovoj temi s ciljem da otkrije što više toga. Prvi je bio da s mladom kolegicom dokumentira razloge, motive i povijest žena koje su ubile više puta, koristeći noviji uzorak. Koristile su pritom masovne medije, te su otkrile stranicu Murderpedia.org koja je sadržala sve bitne izvještaje te se pokazala 100 posto točnom.
Dobrostojeće žene ubijaju zbog novca
Istraživanjem su obuhvatile 64 profila ženskih serijskih ubojica koje su počinile zločine u SAD-u u razdoblju između 1821. i 2008. godine.
I ovaj put se pokazalo da su žene većinom bile iz srednje ili više srednje klase. 92 posto njih poznavalo je svoje žrtve i gotovo sve su bile bjelkinje. U većini slučajeva su otrovale žrtve, a osnovni motiv za ubojstva najčešće je bio novac.
Većina žena je završila koledž ili neki drugi oblik višeg obrazovanja. Bavile su se različitim poslovima, od toga da su bile vjeroučiteljice do prostitutki. Gotovo 40 posto ih je bilo zaposleno u zdravstvu (često su bile medicinske sestre), a 22 posto ih je imalo djecu ili radilo s djecom.
Većina je u nekom trenutku bila u braku, i to u prosjeku dva puta, iako su se neke udavale i po sedam puta. A kad pričamo o izgledu, većina je bila prosječnog ili iznad prosječnog izgleda, te su sve bile kršćanke.
Gotovo dvije trećine je bilo povezano sa svojim žrtvama, a trećina je ubila supružnike. 44 posto njih ubilo je i svoju biološku djecu, s tim da je više od pola svih žena ubilo djecu, a oko četvrtine ih je ubilo i starije ili nemoćne osobe, točnije one koji se baš nisu mogli braniti.
Žene su sakupljačice koje su okreću protiv najbližih
Iz evolucijske perspektive, dvije su važne činjenice izašle na vidjelo. Prva je da su serijske ubojice većinom ubijale zbog novca (za razliku od muškaraca koji su ubijali zbog seksa).
To se preklapa s evolucijskim psihološkim teorijama da se žene, zbog ograničenog broja jajnih stanica, brinu kako se na neki način osigurati, što uključuje i financijsko zbrinjavanje.
Drugo otkriće bilo je da muškarci serijske ubojice češće uhode i ubijaju strance, dok žene ubijaju poznate ljude. Iz toga proizlaze da su muškarci lovci, a žene sakupljačice, što nas vraća uvjetima u kojima su živjeli naši preci.
I dalje ne znamo zbog čega će neka žena postati serijski ubojica, jer čak ni snimke mozga ne ukazuju sa sigurnošću što je to što neke žene tjera da se okrenu protiv najbližih, pa čak i djece.
Upravo zato, možemo se samo nadati da ćemo, kreiranjem tipičnog profila, moći raditi daljnje analize koje bi s vremenom mogle pomoći i u prevenciji zločina, piše Business Insider.
