Elsa Koditschek živjela je u otmjenom dijelu Beča, kada su nacisti, koji su dvije godine ranije pripojili Austriju, zaplijenili njezin dom 1940. godine. Njemački časnik, vođa SS-odreda uskoro se u njega i uselio.
Židovskoj gospođi Koditschek bilo je dopušteno ostati u stanu na katu, kao podstanarki u vlastitoj kući. Ostala je tu oko godinu dana, sve dok nije stigaao proglas o deportaciji koji je najavio mračnu i neizvjesnu budućnost. Stoga je ubrzo napustila kuću i u njoj ostavila sve svoje osobne stvari, uključujući i jedinu vrijednu umjetničku sliku koju je ikad kupila - krajolik Egona Schielea.
Godinama se skrivala po tuđim stanovima, uglavnom kod nežidovskih prijatelja, a o tome je svjedočila u desecima pisama napisanih tijekom i poslije rata. No, postala je toliko očajna zbog neprestanih bježanja i sakrivanja da je odlučila kako će joj trajno utočište ipak biti njezina vlastita kuća koju su joj oteli nacisti. Jedne noći tajno se ušuljala u vlastitu kuću i počela živjeti sa sustanarom koji je s obitelji živio na katu.
Iz svojeg tajnog skloništa pratila je časnika SS-a Herberta Gerbinga i promatrala kroz prozor dok je sjedio u vrtu sa svojom obitelji. Nisu ni slutili da im se u kući skriva Židovka dok je Gerbing organizirao deportacije njezinih sunarodnjaka širom Europe.
"Tko bi pomislio da ću se naći pod istim krovom s časnikom SS-a?", napisala je kasnije u pismu svom sinu, Paulu, koji se nekoliko godina prije početka rata preselio u New York.
Schieleovu sliku je gospođa Koditschek u konačnici prodala tijekom rata da bi zaradila bar malo novca za preživljavanje, a nakon toga slika je nekoliko puta mijenjala vlasnike.
No, njezina pisma pisana rukopisom na ljuskama luka, koja su pronađena uredno zapakirana u podrumu njezinog rođaka desetljećima kasnije su pomogla istraživačima u Sotheby'su da slože mozaik ove jedinstvene priče i otkriju porijeklo slike i njezinu prvu vlasnicu. Kad se ove jeseni u New Yorku na dražbi pojavi i ova Schieleova slika, njezina vrijednost popet će se na vrtoglavih 12 do 18 milijuna dolara, a svotu će podijeliti sadašnji vlasnici, kao i nasljednici hrabre Else Koditschek.
"Tako je neobično imati žrtvu nacističke krađe ili eksproprijacije koja je sve zabilježila", rekao je ovih dana Lucian Simmons, svjetski šef restitucije u aukcijskoj kući Sotheby's. "Obično pokušavate u takvim situacijama povezati činjenice ih u logičnu priču, ali one su vrlo često jako, jako udaljene i nemoguće je pronaći međusobnu vezu. Ovaj put to smo uspjeli."
Spominjanje slike Schielea u pismima poduprlo je otkriće gospodina Simmonsa, koji je saznao za obitelj 2014. godine, nakon što je samostalno istraživanje pokazalo da je važna slika izgubljena tijekom rata. Slijedili su višegodišnji pregovori s trenutnim vlasnicima Schiela, Europljani koji su ga kupili 1950-ih, što je dovelo do sporazuma koji će uslijediti nakon prodaje slike "Grad u sumraku (Mali grad II) koju je umjetnik naslikao 1913. godine.
"To je važna slika s prekrasnim revolucionarnim apstraktnim oblikom", rekao je gospodin Simmons.
No, možda je od slike značajnija priča koja ju prati - o ženi koja se vratila živjeti u kuću iz koje je bila protjerana i u kojoj je dočekala kraj rata, skrivena samo nekoliko desetaka centimetara ispod svojih progonitelja. Gospođa Koditschek preživjela je rat i ispričala mnoge zanimljive činjenice u pismima koja je slala sinu koji je umro 1974. godine. Međutim, on je rijetko raspravljao o tim iskustvima i svakom detalju, tako da su rođaci tek nedavno počeli otkrivati povijest i život gospođe Koditschek proučavajući korespondenciju.
Steven Luckert, povjesničar s Memorijalnim muzejom Sjedinjenih Država u Washingtonu, izjavio je da se iskustva gospođe Koditschek izdvaja čak i među zapanjujućim pričama o Židovima koji su preživjeli rat i skrivali se u gradovima koje su okupirali nacisti:
"Činjenica da živi u istoj kući kao netko tko je bio zadužen za deportacije čini ga još izvanrednijim", rekao je.
Gospođa Koditschek, udovica bankara, poslala je svojega sina i kćer na sigurno prije nego što je Europa postala zahvaćena ratom. Ali ona je ostala u Beču, živeći u trokatnoj kući koju je njezin muž izgradio 1911. Živjela je na prvom katu, ispod svoje sustanarke Sylvie Kosminski, koju su zvali "teta Sylvia" iako nije bila rođakinja.
Kad su nacist i njegova obitelj preuzeli prvi kat, gospođa Koditschek se preselila u stan koji je dijelila s tetom Sylvijom, koja je sa sobom donijela, vjeruje obitelj Koditschek, Schieleovu sliku.
Pisma ne upućuju na to da je gospođa Koditschek bila osobito prestrašena činjenicom da živi s nacistima. Povremeno je s njim i razgovarala o stanju u kući. Opisivala je svoju državu kao građansku, čak i nakon što je primila "zloslutno pismo" u kojem je pisalo da se mora pojaviti u školi iz koje će ih deportirati u okupiranu Poljsku. Kad je upitala časnika da li bi joj mogao pomoći i odgoditi putovanje, odgovorio je da to ne može učiniti, napisala je u pismu. Ali je zato krasno oslikao mogući život u Lodzu i ponudio joj je savjet sugerirajući joj da sa sobom nosi što manje stvari.
"To je stvarno bio koristan savjet jer je sva prtljaga većine Židova bila opljačkana i prije no što su stigli na odredište", napisala je gospođa Koditschek.
Čini se, na temelju njezinih pisama, da je gospođa Koditschek imala spoznaje da Gerbing ima veliku ulogu u deportaciji Židova. Yad Vashem, Izraelski centar za sjećanje na holokaust, opisao ga je kao ključnog čimbenika u izvršenju tih politika i rekao da je "sudjelovao u napadima i uhićenju, a za koje se izvještava da su bili izuzetno brutalni, i da su obično zarobljenici bili teško ranjeni."
Kad je gospođa Koditschek pobjegla, živjela je s obitelji po imenu Heinz i gotovo cijelo vrijeme provodila sakrivena u stanu. Često se skrivala satima iza ormarića u njihovom stanu. Usamljeničke sate provodila je usavršavajući engleski i igrajući šah sama protiv sebe.
Ali njezin život je 1943. poremetio jedan događaj. Gospodina Heinza jednog dana dopratili su kući "neki čudni ljudi" koji su počeli pretraživati stan. Pobjegla je kroz odškrinuta vrata.
"Kao da sam imala čarobni plašt nevidljivosti jer me ljudi u uniformama nisu primijetili", napisala je dodavši kako su ju, te noći kad je lutala ulicama "ljudi gledali kao da sam duh iz drugog vremena."
Pod velom tame, gospođa Koditschek se susrela s tetom Sylvijom, a onda su se vratile u njezin dom. Sljedeće dvije godine živjela je tajni život, skrivajući se kad god bi netko zazvonio na vrata.
Gerbing nije često bio doma, napisala je. Povjesničari su zabilježili da je imao ulogu u deportacijama u Parizu, Slovačkoj i Solunu. Kad je bio odsutan, primijetila je gospođa Koditschek, židovski radnici, obilježeni značkom, unosili bi opljačkane stvari u kuću - namještaj, klavir, odjeću...
"Gdje god otputuje, u Grčku, u Francusku, u Slovačku, šalje velike kutije natrag s robom iz svake zemlje".
"Ako je u kući bilo nešto što je trebalo popraviti", napisala je, "ponovno bi došli Židovi."
Ostalo je nejasno je li i 'teta Sylvia' također bila Židovka ili ne, pa je to Elsi Koditschek olakšalo preživljavanje. Ipak, Ted Koditschek, njezin unuk i profesor povijesti na Sveučilištu Missouri, izjavio je u intervjuu kako je korespondencija neprocjenjiv resurs za obitelj. "To je poput Rosetta Stonea za malu skupinu ljudi", rekao je, dodajući, "Još uvijek postoje mnoga pitanja koja su neodgovorena i sigurno će tako i ostati."
Nije jasno kako je Schiele prodan, ali u Sotheby'su su otkrili da se to dogodilo između 1941. i 1943. Iz pisama se saznalo da je teta Sylvia koja je Elsu Koditschek opskrbljivala hranom, jednog dana došla Heinzu i rekla da joj treba novac, te da bi rado prodala sliku.
U pismu poslije rata, gospođa Koditschek je sinu napisala:"Teta Sylvia je prodala i vaš mikroskop, kao i Schielea i dvije Rugendasove slike", dodavši kako je teta Sylvia u dva navrata vraćala njezine dugove.
Sotheby's, koji će zaraditi proviziju od prodaje slike, pregovarao je s nekoliko nasljednika koji su izgubili umjetnine tijekom holokausta i sadašnjih vlasnika o složenim pitanjima vlasništva, etike i međunarodnim zakonima. Aukcijska kuća nije otkrila ime trenutnih vlasnika Schiela, koji su željeli ostati anonimni.
Gospođa Koditschek još je bila u svojoj kući 1944. godine kada su saveznici bombardirali Beč i 1945. kada je čula glasine da je g. Gerbinga ubio mafijaš u Pragu. Nikad se nije vratio s tog putovanja, a ruska je vojska ušla u Beč te godine.
Na kraju, gospođa Koditschek odselila je u Švicarsku i umrla u Bernu 1961. godine.
Većina Židova koji su otpremljeni u Lodz, završili su u logorima smrti. Predratno židovsko stanovništvo od 250.000 smanjilo se do kraja rata na svega 1.000 ljudi, piše New York Times.
