Ne sjeća se prvog broda na kojem je počeo radni vijek u Uljaniku, ali se sjeća najvećih brodova koji su sedamdesetih godina prošlog stoljeća izašli iz brodogradilišta.
"Berge Istra,Berge Adria,Berge Brioni, to su bili ogromni brodovi i služili su za prijevoz rasutog tereta. Teško je ne zapamtiti ponos na licima radnika kada su ti brodovi "satkani" teškim znojem i radom zaplovili morem.Veličanstveno i jedinstveno - tako se to može opisati", rekao je. Radnik brodogradilišta je priznaje, u to vrijeme bio "gazda", jer je upravo zahvaljujući slozi radnika i dobroj organizaciji rada Uljanik puno gradio i izvozio.
"Kad se brod na vrijeme isporučio, radnici su dobivali dobar bonus a ako nije,dobivali su penale. U tom sam poslu prošao, od čistača hrđe pa sve do poslovođe. Prošao sam od dna do nekog vrha i to je jedini ispravan put, jer tada znaš cijeniti svakog radnika i svaki dobro obavljen posao. Htio sam završiti ekonomski fakultet da dobijem još bolji posao i završio sam ga do kraja, i to u tridesetima. Nije bilo žurbe,a nisam ni bio oženjen.Imao sam posao, dobru plaću, pristojan smještaj i svijet je bio moj. S jednom plaćom tehnologa u brodogradilištu u to vrijeme mogao si platiti stan, hranu i još pola plaće staviti u banku. Ali tko je stavljao novac u banku, za neko vrijeme on nije vrijedio gotovo ništa,jer je tada bila devalvacija novca, pa je gubio na vrijednosti.Zato je bilo važno potrošiti zaradu", ispričao je.
Prvo vozilo koje je kupio 1974. godine je bio dugo željeni Fićo. Stigao je iz Poreča, a kupio ga je gotovinom i to za 1,200.000 dinara. Puno životnih priča i uspomena ga vežu za pulsko brodogradilište,dobrih ali i onih tragičnih.
"Radilo se na farbanju u skladištu kod tankova. U jednom trenutku sam čuo da netko dolje pjeva. Sišao sam i šokirao se vidjevši radnika kako cijelog sebe maže tom otrovnom bojom. Malo je čovjek popio i počeo se mazati, pa smo ga nekolicina nas jedva izvukli, jer bi se u protivnom od otrovnih para ugušio. Odmah smo ga okupali i nakon par sati je došao sebi te otišao kući. To je bio sretni događaj a svjedočio sam i nesretnom. Bio sam na samom početku dolaska u pulsko brodogradilište. Ta tragedija mi se urezala u pamćenje. Znam da se zvao Ivo i da je toga dana išao bojiti dolje kod tankova. To su prostori u koje se jako teško uvući a i izaći. Nije bila pregledana prijenosna lampa, a guma na njoj je bila oštećena. Kako ju je vukao tijekom rada s bojom, došlo je do iskrenja žice s metalom i a zatim i do eksplozije. Čovjek je doslovce raznesen i dijelove tijela su kasnije skupljali po brodu. Užas!", kroz suze se prisjetio tragedije.
U brodogradilištu je ostao do 1975. godine, kad je u rodnoj Bosni dobio bolji posao, kao profesor u ekonomskoj školi. No došao je Domovinski rat, s njim i otkaz na tadašnjem poslu te je ponovno trebalo sakupiti preostalu snagu i volju, uzeti ženu i djecu te ovaj put kao izbjeglica doći u Hrvatsku, u Pulu. Tad je bilo puno teže naći posao, a i godine su već bile tu. U Hrvatsku je došao početkom 1993. godine, u veljači.
"Poznavao sam tu ljude i bilo je logično objašnjenje zašto sam došao u Pulu. Nisam odmah našao posao, tek krajem godine, u Uljaniku. Ovaj put sam dobio posao šefa radilišta u istoj kooperantskoj slovenskoj firmi. Godine 1996. bila je privatizacija i sva kooperantska poduzeća su se trebala privatizirati. Uljanik je tad zabranio izvoz opreme nekim tvrtkama dok se situacija ne riješi. Nisam se slagao s privatizacijom, nije mi sjelo pa me je Uljanik "otpravio" opet u Rijeku, u 3. maj, misleći da ću ubrzo sam dati otkaz. Nisam ga dao, pa su mi ga oni dali nekoliko mjeseci kasnije,kao poklon za Božić 1997. godine. Tu je moj put i moja veza s Uljanikom bila zauvijek gotova. Tražio sam novi posao mjesecima, a kako ga nisam uspio naći, otišao sam u prijevremenu mirovinu", sa sjetom je rekao.
Smeta mu, kaže, što se danas tako "maćehinski" odnosi prema radnicima u brodogradnji i što se uz kavu raspreda o nestajanju Uljanika i otkazima mnogim radnicima. "Privatizacija je donijela svoje. Tamo gdje su nekad radila dva ili tri radnika danas radi jedan. Plaće su male s obzirom na teški rad, ali se doista nadam da će to povijesno brodogradilište, koje je više od sto godina hranilo dobar dio bivše države, a danas i Hrvatsku, isploviti iz svih problema i nastaviti raditi u petoj brzini", rekao je na kraju Josip.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com