U poruci koja je 12. srpnja 1955. godine stajala na vratima zatvora Holloway u Londonu pisalo je: "Kazna zakona određena Ruth Ellis, proglašenoj krivom za ubojstvo, bit će izvršena sutra u 9 sati ujutro".
Te noći ispred zatvora okupilo se 500-ak ljudi koje je policija rastjerala. Unutar zatvora bila je Ruth Ellis koju su dva puta te večeri posjetili njezini roditelji. Dan nakon toga je obješena, a njezino pogubljenje izazvalo je niz rasprava je li smrtna kazna etična u slučaju žena, ili bilo koga, i trebaju li postojati različiti stupnjevi kazni za ubojstvo.
Ruth Ellis rođena je 6. listopada 1929. godine. Sa 14 godina napustila je školu i u Londonu počela raditi ako konobarica. Veći dio njezine životne priče bio je poput neke priče iz života poznatih i slavnih. Niz tračeva koji su kružili o njoj spominjali su i one s kojima je u vezi, a bilo je tu glasina o mnogobrojnim trudnoćama i pobačaju, i o obožavateljima koji su joj divljenje pokazivali skupocjenim poklonima.
Sa 17 godina zatrudnjela je u kratkoj vezi sa oženjenim kanadskim vojnikom. Rodila je sina, i godinu dana odgajala ga sama, prije nego ga je poslala svojoj majci na brigu. Radila je kao model, goli model, i hostesa u noćnom klubu prije nego se udala za 41-godišnjeg stomatologa. Bilo je to 1950. godine. Njezin suprug navodno je bio alkoholičar, nasilan i posesivan zbog svoje mlade supruge. Ostavljala ga je nekoliko puta i stalno mu se vraćala.
1953. godine postala je menadžerica kluba u kojem je radila i tada je upoznala David Blakelyja. On je bio bogati vozač trkaćih automobila, koji je volio piti, i bio je playboy koji je u to vrijeme bio zaručen za drugu ženu. Sve su to bili pokazatelji kako bi priča mogla imati tragičan kraj.
Njihova afera najblaže rečeno bila je burna s nizom ljubomornih ispada, zlostavljanja, pa čak i prošnje. Pričalo se kako je ona zatrudnjela u vezi s njim, no pobacila nakon što ju je udario u trbuh. Druge pak glasine pričale su kako je Blakely spavao sa njezinim prijateljicama.
Svjedoci tog događaja kažu kako je nakon posljednjeg hitca stajala iznad njega potpuno hipnotizirana. Okrenula se prema njegovom prijatelju Clive Gunnellu, kako stoji u izvješću, i upitala ga: "Hoćeš li nazvati policiju?"
Ubrzo je uhićena a zločin je detaljno priznala. Suđenje je započelo 20. lipnja 1955. godine.
"Kada ste ispalili hitac iz blizine u njega što ste planirali napraviti?", pitali su je tužitelji.
"Bilo je to očito, da mi je namjera bila ubiti ga", odgovorila im je.
Pokopana je u neoznačeni grob unutra zidina zatvora.
Reakcija javnosti bila je velika. Povećao se broj onih koji su podržavali ukidanje smrtne kazne, kao i onih koji su sudjelovali u raspravi o ovoj temi, a između ostalog i o tome treba li postojati razlika između različitih stupnjeva ubojstva. U članku objavljenom u Daily Mirroru na dan pogubljenja pisalo je: Ona jedna stvar koja donosi dostojanstvo čovječanstvu i uzdiže nas iznad životinja njoj je bila uskraćena - sažaljenje i nada u konačno otkupljenje.
Desetljećima nakon njena pogubljenja otkriveno je kako joj je pištolj nabavio jedan njezin poznanik Desmond Cussen koji ju je i toga dana dovezao na mjesto zločina. Po pričama njezine sestre porota nije bila upoznata s tim da ju je otac silovao dok je bila djevojčica i da je bila ovisna o antidepresivima. A nisu ni u potpunosti bili svjesni Blakelyjeve sklonosti nasilju.
Smrtna kazna ukinuta je deset godina kasnije, no u tom razdoblju ni jedna žena više nije bila osuđena na smrt. Tako je Ruth Ellis u povijesnim knjigama zapisana kao posljednja pogubljena žena u Velikoj Britaniji.