Zlatna krv čini se nešto je poput plemićke plave krvi, no iako ona ima kraljevsko mjesto u medicinskom sustavu, njezini nositelji nisu vezani uz kraljevsko podrijetlo. Zlatna krv zapravo je nadimak za najrjeđi tip krvi s negativnim Rh faktorom, tzv. Rh-ništa.
Taj je tip toliko rijedak da na svijetu ljudi s tim tipom krvi ima samo 43, a do 1961. godine kada je prvi puta dijagnosticiran, liječnici su mislili kako će embriji sa tim tipom umrijeti u maternici. Kako bi saznali odgovor na pitanje zašto je ona toliko rijetka i zašto je tako opasno živjeti s njom moramo se prošetati kroz prošlost.
U davno vrijeme naših predaka o krvi se znalo jako malo, te toliko dovoljno da nam bude jasno da je bolje da je unutar našeg organizma, nego izvan njega. No to im nije smetalo da izvode niz različitih teorija o tome što krv zapravo jest, a koje su varirale od vremena do kultura. Tako su liječnici iz vremena Shakespearea vjerovali kako je krv jedna od četiri tjelesne tekućine.
Uvjerenje još iz razdoblja grčkih liječnika tvrdilo je kako te tekućine određuju nečiju osobnost. Krv (lat. sanguis) se smatrala vrućom i vlažnom, i postala dio karaktera sangvinika. Što je više krvi osoba imala u svom organizmu to je bila strastvenija, karizmatičnija i impulzivnija. Za tinejdžere se vjerovalo kako imaju obilje krvi, a za muškarce da imaju više krvi od žena, piše Big Think.
Dovelo je to do niza loših medicinskih savjeta. Najslavniji među njima bio je onaj liječnika Galena iz Pergama, koji je vjerovao u misao "kada sumnjaš, pusti krv". Proglasio je krv dominantnom tjelesnom tekućinom a puštanje krvi izvrsnim način balansiranja tijela.
Običaj puštanja krvi bio je dio uobičajene prakse i daleko u 19. stoljeću, a otkriće William Harveyja iz 1628. godine o optoku krvi, jedno do velikih medicinskih, otkrića dovelo je do razvoja moderne hematologije. Ubrzo su uslijedili i prvi pokušaji transfuzije krvi, no neuspješni sve do onog kojeg je izveo britanski liječnik Richard Lower 1665. godine. Njegov operacija bila je izvedena između pasa, a uspješnost je potaknula i liječnike poput Jean-Baptiste Denisa na pokušaj transfuzije krvi sa životinja na ljude, nazvanoj "xenotransfusion". Nakon smrti pacijenata ta je praksa zabranjena.
Prva uspješna transfuzija krvi izvedena je 1818. godine, s čime je uspješno britanski liječnik James Blundell spriječio krvarenje nakon poroda. Unatoč tehnici i nekim uspješnim primjerima, niz je pacijenata i godinama nakon toga umirao prilikom transfuzije iz misterioznih razloga.
Austrijski liječnik Karl Landsteiner počeo je raditi 1901. godine na klasifikaciji krvnih grupa. Istraživao je rad fiziologa Leonarda Landoisa koji je pokazao kako se krvne stanice skupljaju kada se iz jedne životinje uvedu u drugu. Landsteiner je pomislio kako bi se slično moglo dogoditi i ljudskim transfuzijama, što bi objasnilo zašto su transfuzije bile nedosljedne.
1909. godine klasificirao je A,B, AB i 0 krvne grupe, a za svoj reda nagrađen je i Nobelovom nagradom 1930. godine.
Krv se sastoji od krvne plazme, krvnih stanica - eritrocita, leukocita i krvnih pločica - trombocita.
Svaka komponenta ima ima svoju funkciju, no crvene krvne stanice odgovorne su za definiranje krvne grupe. Prisutnost ili odsutnost određenih antigena određuje krvni tip, krv krvne grupe A ima samo antigene A, tip B samo B, tip AB oboje, a tip O nijedne. Crvene krvne stanice sadrže i drugi antigen nazvan RhD protein. Kada je prisutan, smatra se da je tip krvi pozitivan, kada je odsutan, onda je tip negativan. Uobičajene kombinacije A, B i RhD antigena daju nam osam uobičajenih vrsta krvi (A +, A-, B +, B-, AB +, AB-, O + i O-).
Sustav funkcionira tako da imunološki sustav propušta krvne stanice, samo ako prepozna antigen. Ako ga ne prepoznaje, aktivira obrambene sustave tijela i uništava napadača. Iako je naš imunološki sustav jako oštar, oni nije baš jako bistar. Ako soba s krvnom grupom A primi transfuziju krvi tipa B, imunološki sistem neće novu supstancu prepoznati kao nužnost za spašavanje života.
Umjesto toga pomislit će kako je riječ o osvajačima i napasti. Zato se velik broj ljudi prilikom transfuzije razboljelo ili su umrlo prije nego ovog Landsteinerovg spasonosnog otkrića. Ljudi sa krvnom grupom 0 smatraju univerzalnim darivateljima. Njihovim krvnim stanicama nedostaje A, B, i RhD antigena pa ih ni imunološki sustav ne doživljava prijetnjom, i jednostavno ih pušta.
Podjela na osam vrsta krvi zapravo je pojednostavljena verzija, s obzirom na niz podjela unutar svakog tipa.
Ranije spomenuti RhD protein odnosi se samo na jedan od 61 potencijalnog proteina u Rh sistemu. Krv se smatra Rh negativnom ako joj nedostaju svi od 61 mogućeg antigena u Rh sistemu. Ovo ne samo da ju čini rijetkom, već i znači da ju može primiti bilo tko sa rijetkim tipom krvi unutar Rh sistema.
I upravo zato se naziva "zlatnom krvlju".
Ona je u medicini jako važna, no s njom je jako opasno živjeti. Ako osoba koja je nositelj Rh- faktora treba transfuziju krvi, možda će im biti teško pronaći donora. Oni koji ju imaju potiču se na darivanje krvi kao jedne vrste osiguranja za sebe same. No s tako malo potencijalnih donora na svijetu i limita u tom koliko često mogu dati krv, to bi mogao biti malo veći problem.
Oko krvnih grupa i dalje postoji niz misterioznih pitanja kao što je nepoznanica zašto su ljudi razvili A i B antigene. Neke teorije reći će kako su ovi antigeni nusprodukt raznih bolesti s kojima su se ljudi susretali tijekom prošlosti. No to ne možemo tvrditi sa sigurnošću.
U nedostatku pravo objašnjenje oko krvi se razvilo i niz mitova, a mi vam u nastavku predstavljamo neke od njih.
Utječe li krvna grupa na osobnost?
Japanska teorija osobnosti preko krvnih grupa oživljava ovu drevnu teoriju, po kojoj su oni koji imaju A krvnu grupu pomalo probirljivi, dok su oni s krvnom grupom B optimistični i rade po svome. No studija iz 2003. godine provedena nad 180 žena i isto toliko muškaraca nije pronašla poveznicu između krvne grupe i osobnosti.
Trebate li svoju dijetu temeljiti na krvnoj grupi?
Galen od Pergamona radio je upravo to. Uz puštanje krvi svojim je pacijentima savjetovao da jedu određenu vrstu hrane kako bi došlo do balansa u organizmu. Vino se tako primjerice smatralo vrućim i suhim piće pa se konzumacija savjetovala u slučaju prehlade.
Dijeta po krvnoj grupi autora Peter J. D'Adamo predlaže kako bi oni koji imaju krvnu grupu A trebali svoju prehranu bazirati na voću, povrću i cjelovitim žitaricama, te ne jesti meso. Oni s krvnom grupom B trebali bi jesti zeleno povrće, određene vrste mesa itd. Studija provedena na Sveučilištu u Torontu nad 1455 ispitanika nije pronašla dokaze koji bi potvrdili tu teoriju.
Postoji li poveznica krvne grupe i određenih bolesti?
Postoje dokazi kako određena krvna grupa može povećati rizike obolijevanja od određenih bolesti. Jedna je analiza pokazala kako krvna grupa 0 umanjuje rizik od moždanog ili srčanog udara, dok ga AB krvna grupa povećava. A oni koji imaju 0 grupu lakše mogu razviti čireve ili rak kože.
No ništa od ovoga nije sasvim uklesano u kamen, i ovisi o načinu života, količini vježbanja i načinu prehrane.
