"Čuj, 'tulumi' su ti nekaj posebno. Kolima pokupimo 'mačke' i onda u stan, jasno ak su starci na vikendu. Igramo 'tratinčicu', na 'flašu', Hay King George. Hay King George ti je nekaj specijalno. Sjedne se oko stola, zavrti se flaša i onaj prema kome je okrenut grlić izvodi scenu svlačenja. Pobjednik je onaj tko ostane obučen."
Nera je primijetila da je sada u modi muški striptiz i to uz muziku Raya Charlesa.
"To ti je ravnopravnost. Zašto da samo djevojke to čine?"
Bosonogi mladić, na pitanje jesu li "tulumi" i ponoćne seanse sve što rade, odgovara:
"Ne, poslije 21 sat odlazimo iz 'Opere', svratimo se u Tavernu, Korčulu, čoporativno lunjamo gradom. Kad nam dosadi, kolima skočimo u Zagorje. Sad je vrlo moderno ići u Sutlanske toplice. Tam je nekakva špilja, pa se kupamo. Kako? Goli, naravno. Kad je dobra 'škvadra', kaj se imaš sramiti. Ne, omjer nije 1:1. 'Mačkih' ima manje, ali to ne smeta, zar ne, dečki?", otkrio mu je Bonči.
Za revolucionarnost su mu rekli: "Mi smo papifisti. Niš nas ne dira. Nismo izopćeni iz društva i ne mrzimo ga, samo neka svatko gleda svoj posao." Za demokraciju je Crni rekao da to za njega znači "da sjedne gdje mu se prohtije, recimo na sredinu ulice i da na njega nitko ne obraća pažnju". Poput pravog vremeplova zvučao je odgovor jedne od djevojaka kakvi im se muškarci sviđaju:
"Lijepa ružnoća, znaš kaj je to? To je Belmondo, Eddie Constantine. Volimo grube tipove koji su opet u ljubavi nježni, ali, za ime božje, papučare ne. Od naših nam se sviđaju Relja Bašić, Bekim Fehmiu i Lado Leskovar."
Rekli su da se od "ispraznosti života" brane tako što puno putuju. Crni s nekom njegovom ekipom u Beograd, ostali na more, u Sloveniju, u Italiju. Pri kraju su s određenim užitkom stali filozofirati; opisali su se rekavši da su oni "i egzistencijalisti i hedonisti i epikurejci", da su "sve, ali ujedno i jedno veliko ništa".
"Da mi vladamo, bio bi mir, nitko se ni na koga ne bi osvrtao, sve bi bilo dopušteno, a to bi ipak bilo loše. Kod nas nema dinamike, a čovjek treba da bude dinamičan, nama je dosadno, a i to je loše. Prema tome, ne predstavljamo zaista ništa što bi bilo vrijedno spomena. Onim pubertetskim glupanima, koji u nama gledaju idole, okrećemo leđa. Zbilja nas iznenađuje to što oni u našoj ništici vide nešto. Savjetujemo im neka idu do vraga!"
Zanimljivo je da novinar već tada koristi sintagmu "zlatna omladina", što je današnja "zlatna mladež".
"To su, slobodno ih mogu nazvati, mala djeca velikih roditelja. Djevojčice i mladići od 15 do 23 godina. Mladež koja želi 'love do krova', uspjeti u društvu linijom manjeg otpora, a ne na osnovu zalaganja, koja želi piti na tuđi račun i voziti ludo ulicama", mogu njegove riječi djelovati i aktualno.
S tim što je on tada istaknuo da je riječ o vrlo malom dijelu mladih, dok se pola stoljeća poslije takav film vrti kroz sve slojeve društva. On im predbacuje to što je za njih "beat" mrtav, pa se oduševljavaju Otisom Reddingom, Wilsonom Picketom i Percyjem Sledgeom, dok im je Šerfezi
"narodni" pjevač. Među njima svaki treći ili četvrti ima kola ("Tko ima kola, ima sve!" - Nera), piše dalje, te im očito jako predbacuje to što su sveli "emancipaciju na ravnopravnost u svlačenju". Opisuje ih kao srednjoškolce i studente koji to zapravo nisu, čiji je raspon kretanja od kafića, preko tuluma do plesnjaka i kartanja, odnosno kina. Odgovor zašto su takvi I. Podunajec traži u, možda, protestu protiv društva koje za njih nije oslobodilo mjesto, možda u tome što da i ne razumiju kopiraju odrasle i njihov život linije manjeg otpora. U svakom slučaju prepoznao je obijest bogatih klinaca kao bitan element.
"Činjenica je, međutim, da taj dio mlade generacije, koji ima mnogo veću slobodu od svih prijašnjih, ne može živjeti izdvojeno od društva, čiji je i sam dio. Oni se žale na pomanjkanje klubova s džuboksom, u kojima se puši, pleše, pije, ili sluša muzika, sportskih terena za mlade, za
tenis, ili mini-golf..."
Za kraj je napisao i ovo: "Mladići odlaze na Zapad i vraćaju se obogaćeni "novim tekovinama zapadne kulture", a djevojke putuju u Italiju, Francusku, Englesku, gdje rade kao manekenke, vodiči, statisti i strpljivo čekaju svoga "princa", ne na konju, nego s debelom čekovnom knjižicom."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A po čemu je današnja zlatna hdz mladež bolja od ovih iz 70-tih? ovi današnji su sto puta gori i objesniji, uživaju u opljačkanom novcu koje su njihovi roditelju pokrali Hrvatskoj sirotinji a sirotinju istjerali u Irsku i njemačku, a ... prikaži još! s time su i sebi zapečatili sudbinu, nema više tko raditi za njih neće više tako moći, možda će i oni zasukati rukave, možda će i oni najprije uloviti ribu ako je hoće pojesti.