Kost u penisu može biti duga kao prst majmuna. Kod morža, može biti duga do 60 centimera, dok se kod ljudi nepovratno izgubila, zbunjujući znanstvenike.
Iako su i ljudi nekoć u penisu imali kost, ta je karakteristika kroz evoluciju nestala te se ljudsko spolovilo danas sastoji isključivo od spužvastog tkiva koje "otvrdne" uslijed pojačanog dovoda krvi kroz krvne žile, a čiji okidač je spolno uzbuđenje.
No, zašto je došlo do gubitka kosti u penisu?
Kost poznata pod nativom baculum kod sisavaca i primata iskače diljem svijeta, a u svojim duljinama se razlikuje toliko da se smatra i najraznovrsnijom kosti. Potaknuti izvanrednim razlikama u dužini kosti penisa u životinjskom carstvu, znanstvenici sa Sveučilušta London su krenuli rekonstruirati evolucijsku priču o njoj.
Otkrili su kako je penis kost evoluirala kod sisavaca prije 95 milijuna godina, a bila je prisutna kod prvih primata koji su se pojavili prije oko 50 milijuna godina. Od tog trenutka nadalje kost u penisu je postala veća kod nekih, a manja kod drugih životinja. Primjerice makaki majmun kao životinja koja teži samo 10 kilograma ima iznimno dug baculum za svoju veličinu, s kosti duljine 5 centimetara.
- Kost u penisu je dulja kod onih vrsta u kojem se radi o tzv. produljenoj penetraciji - kaže voditelj studije, Kit Opie.
Običnim rječnikom, to označava seks koji traje dulje od tri minute, a čija je strategija otjerati konkurenciju drugih mužjaka kod oplodnje ženke. Kost penisa koja se oslanja na sam vrh organa, a ne na njegov korijen, pruža strukturalnu podršku mužjacima u duljoj penetraciji.
Kod čimpanzi, ta kost nije dulja od normalnog ljudskog nokta, a njena duljina odgovara i trajanju samog čina od svega nekoliko sekundi. Kod čimpanzi, ženka se pari sa svim mužjacima, kako stariji pripadnici grupe ne bi poželjeli ubiti potomstvo (misleći da su oni možda očevi).
Kost kod ljudi je nestala kad se promijenio ljudski seks
Za pretpostaviti je kako su se i ljudi nekoć razmnožavali te oplođivali drugačije, kao što se mijenao i obrazac broja seksualnih partnera. Sa sužavanjem broja partnera i posljedično monogamijom, nije postojala potreba za strahom od konkurencije, kao ni za dugotrajnim seksualnim činovima.
Znanstvenici smatraju tvrde kako se kost u penisu razvila kako bi se spriječilo stvaranje 'čepa za parenje', odnosno, ljepljive izlučevine koji su neki mužjaci odlagali u ženkin genitalni trakt kako bi blokirali i spriječili druge mužjake u mogućoj oplodnji 'njihove ženke'.
Pretpostavljamo kako je kost u penisu zapravo otklanjala i probijala "čep kojeg su postavili prethodni mužjaci', tvrdi profesor Kingsley sa Sveučilišta Stanford. Vjeruje se kako je nestanak kosti povezan s promjenama u udvaranju ženki. S vremenom gubitak kosti doveo je do lakše kopulacije sa ženom i povezano je sa stvaranjem jače povezanosti između parova kao i do razvoja veće brige očeva nad svojim potomstvom.
