U ožujku 1990. godine, "hrvatska šutnja" već je neko vrijeme bila okončana, državotvorni je pokret poprimio snagu bujice. Hajduk i Dinamo u Splitu su 18. ožujka igrali hrvatski derbi na Poljudu, cijeli je stadion klicao dr. Franji Tuđmanu. Gradski odbor HDZ-a Benkovac, koji je upravo bio osnovan, čekao je Tuđmana, koji je dolazio u etnički miješanu sredinu, u potencijalno vrlo zapaljivu atmosferu. Ispred hotela Asseria čekalo ga je desetak tisuća ljudi, masa kakva se u Benkovcu nikad nije okupila. Marko Babić, jedan od utemeljitelja HDZ-a, za 24sata se 2023. prisjetio kako se sve odvijalo.
Masovan skup u Benkovcu
"Kad se zamašnjak povijesti počeo vrtjeti, mi smo upali u sve to", kaže Babić pa objašnjava: "Mislim na stvaranje HDZ-a i hrvatske države. Benkovac je u to doba bio vrlo osjetljivo mjesto, u kojem je Srba bilo malo više nego Hrvata. Bilo je, govorim otprilike, nešto više od 50 posto Srba i nešto više od 40 posto Hrvata. Samo, omjer u zaposlenosti je bio obrnut. Srbi su držali 90 posto važnih funkcija, a Hrvati deset posto, pa je stvarati HDZ bilo vrlo teško". HDZ je Ivica Račan opisao kao stranku opasnih namjera. Međunacionalni odnosi bili su u silaznoj putanji manje-više u cijeloj Hrvatskoj, pa i u cijeloj Jugoslaviji. A Ravni kotari, Bukovica i drugi okolni krajevi poznati su po temperamentnom stanovništvu. Dovoljna je bila jedna iskra da plane požar. "Osnivač HDZ-a, dr. Franjo Tuđman, želio je doći u Benkovac, mada su ga mnogi odgovarali od toga", priča dalje Babić: "…čak su ga i u Zadru, gdje je došao prije, odgovarali od toga. U našem HDZ-u tad su bili Svemir Vrsaljko, pokojni Ivo Orlović, Miljenko Brkić Mete, Mile Marić, Toni Bakić… Mi smo bili sretni i nepokolebljivi. Dan ranije imali smo skupštinu temeljnog ogranka i pripreme za skup u Benkovcu."
Skup je bio masovan. U Benkovac su nagrnuli Hrvati iz svih okolnih krajeva, ali došlo je i ponešto Srba, s različitim namjerama. "Nismo očekivali onakvu situaciju", nastavlja Babić. "Znali smo da će odnosi biti nategnuti, slutili smo da će biti vrijeđanja, psovanja, možda čak i pljuvanja, ali potezanje pištolja... To nismo očekivali", kazuje Babić.
A upravo se to dogodilo. Tijekom Tuđmanova govora nastala je gužva. "Mi smo već prije toga imali skupove, koji su prolazili bez ispada i ekscesa", kazao je Željko Kučić Slobodnoj Dalmaciji.
Tad je bio redar na skupu.
'Tuđman je bio u šoku'
"Međutim, u Benkovcu je bilo nenormalno. Stajao sam točno ispred bine. Odjednom se s moje lijeve strane pojavio normalan čovjek od 50-ak godina, činilo se normalan, odijelo i kravata koje je nosio nisu odavali dojam da bi to mogao biti atentator. No u jednome momentu izvadio je iz džepa pištolj. Skočio sam na njega i bacio ga na pod te mu oteo pištolj. Držao ga je tako čvrsto da sam ga jedva uspio istrgnuti iz ruke."
Dok je Kučić otimao pištolj napadaču, Franjo Tuđman sklonio se u hotel Asseria, koji se nalazio iza bine. "Nakon što sam mu uzeo pištolj, otišao sam u hotel, gdje sam pištolj predao predsjedniku. On je zahvalio, zagrlili smo se, nastala je i fotografija. Svi smo bili u šoku, a osobito on."
"Mi smo," sjeća se Babić, "imali naše redarstvo koje je održavalo red, i koje je omelo tog Čubrila. Kasnije je ispalo da se zove Boško Čubrilović, ali mi ga znamo pod drugim imenom. On je iz Ceranja Donjih, Čubrilo je, oni su kasnije uzeli to prezime, kao i onaj Čubrilović iz Banje Luke, što je sudjelovao u sarajevskom atentatu. U trenutku kad je Čubrilo pokušao izvršiti atentat na Tuđmana, spriječen je od naših redara. Naravno, došlo je do velike gužve, do neviđene strke. On je oboren na pod, oduzet mu je pištolj, koji je kasnije na bini pokazao Petar Šale. Tek tad je milicija, koja je bila iza hotela, istrčala kako bi razdvojila sukobljene stane. U tom trenutku, za vrijeme njihova vrijeđanja, bacanja jaja, pivskih boca, koječega, dr. Tuđman se preselio u radno predsjedništvo. Sjedio je baš do mene. Na nas i na članove predsjedništva počela su dolijetati jaja, a mi smo digli lancun i štitili našeg predsjednika od tih predmeta koji su dolazili sa svih strana. I kad je to eskaliralo, mi smo se povukli u hotel. Bila je previđena zakuska, švedski stol, ali nikome od nas nije bilo do jela jer smo svi bili pod dojmom od tog pokušaja i od misli što bi se desilo…"
Tuđman pitao kako je čovjek
Marko Babić kaže da ga sjećanje dobro služi. Jedan mu je detalj ostao nezaboravan. "Kad smo bili unutra, dr. Tuđman mi je, gotovo zapovjednim glasom, kazao: 'Izađi i vidi što je bilo s onim čovjekom'. Kad sam se vratio i rekao Tuđmanu 'Živ je', on je odahnuo i kazao; 'Hvala dragom Bogu'…"
"Da se Čubriloviću nešto dogodilo, slijedila bi tko zna kakva reakcija", kaže Babić prisjećajući se da su ih neki lokalni Srbi zvali "benkovačkim ustašama". "Da se Tuđmanu nešto dogodilo, i tad bi se sve drugačije odvijalo. Bila je to benkovačka prekretnica", zaključuje Babić.
"Bili smo mladi, puni zanosa, elana, žedni i gladni neovisne hrvatske države", kaže on danas. "Danas više nitko od nas koji smo ostali živi ne znači ništa u HDZ-u. Mi smo relikt prošlosti. To što se dogodilo u Benkovcu prije 33 godine nadilazi općinski značaj, ili županijski, to je bio događaj s povijesnim konzekvencama. Pa ipak, sadašnji predsjednik HDZ-a nikad nas nije posjetio. Prethodni su bili, bio je Sanader, bio je i Karamarko, ovaj sadašnji nikad. Nas nitko ne zove na proslave, tako je to već godinama, a mi i dalje sanjamo svoj san o neovisnoj hrvatskoj državi. Taj san nije prestao. Tko zna hoćemo li ga dosanjati. Onda, u ono doba, znate, ja sam bio fanatik HDZ-a. Da mi je netko nešto rekao protiv stranke, ja bih mu oči iskopao. Danas sam malo sazrio, ali ta 1990. uvijek je u meni i nikad iz mene neće izaći", andrićevski sjetno zaključio je svoj monolog Marko Babić. Dodao je da je "taj Čubrilo bio možda i pijan, kasnije je nestao, živio je u Francuskoj, tko zna što je s njim bilo".
Kakav je bio pištolj?
Skup je nakon incidenta prekinut. O njemu su opširno izvijestili svi mediji u Jugoslaviji. Pištolj koji je Čubrilović držao u ruci je nestao. Jedni kažu da je bio plinski, drugi da je bio plinski, ali s pravim mecima, treći ne sumnjaju da je bila riječ o pravom pištolju.
Za vrijeme istrage je nestao. U službenom izvješću milicije pisalo je kako je to bio plinski pištolj s olovnim streljivom. Oni koji su ga držali, poput Šale, sigurni su da je bio pravi. Općinski sud u Zadru osudio je Čubrilovića na pet mjesec uvjetno. Uskoro je napustio Jugoslaviju. Portal Faktograf tvrdi kako atentata nije ni bilo.
"HDZ je u Benkovcu tog 18. ožujka 1990. održavao skup na kojem je govorio Franjo Tuđman", piše ovaj portal. "Uglavnom su ga došli slušati HDZ-ovi pristaše, ali okupio se i određeni broj Tuđmanovih protivnika koji su skup ometali raznim povicima i bacanjem stvari prema govornici. Za vrijeme skupa redari su presreli Boška Čubrilovića, hrvatskoga građanina srpske nacionalnosti, te kod njega pronašli plinski pištolj. Redar je Čubrilovića srušio na tlo, oduzeo mu pištolj i predao ga HDZ-ovcima, koji su iskoristili priliku da okupljene pristaše obavijeste kako je tim pištoljem pokušan atentat na Tuđmana. Iako Čubrilović iz pištolja - plinskog, a ne pravog - nije uopće zapucao. Uslijedio je nešto kasnije i sudski proces, u kojem je Čubrilović kažnjen s pet mjeseci uvjetnog zatvora s rokom kušnje od godinu dana. Proglašen je krivim zbog prijetnje redaru, a oslobođen dijela optužnice u kojem ga se teretilo za prekidanje javnog skupa. Nikakav atentat na sudu se nije spominjao.
Spor oko povijesne istine
Činjenice o tom događaju u međuvremenu su dobrim dijelom izblijedile, pa su mit o “atentatu” na Tuđmana mnogi građani počeli doživljavati kao faktualan događaj. Velik dio krivnje za takvu javnu percepciju imali su hrvatski mediji.
Priča o “atentatu” u Benkovcu jedan je od slučajeva kojim se u svom znanstvenom radu “Predizborna kampanja u Hrvatskoj 1990. u svjetlu hrvatskog i srpskog novinstva”, objavljenom 2008. godine, bavio Davor Pauković iz Centra za politološka istraživanja. On u svom radu konstatira kako je ovaj događaj “pridonio zaoštravanju međunacionalnih odnosa i utjecao na prisutnost nacionalnih tema u predizbornoj kampanji”. Oko povijesne istine, kao i obično, nema, dakle, sloge. No da je u Benkovcu toga dana netko stradao - a mogao je - nema sumnje da bi povijest krenula drugim smjerom…
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
hdz i srbi prijatelji