Izrael 27. listopada izlazi na prve parlamentarne izbore nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. Gadi Eisenkot, bivši načelnik glavnog stožera, čiji je sin poginuo u Gazi, postao je glavni izazivač premijera Benjamina Netanyahua. Među sugovornicima koje smo susreli tijekom sedmodnevnog boravka u Izraelu čuje se snažan zahtjev za Netanyahuovim odlaskom, ali ankete pokazuju da put do nove vlade ostaje neizvjestan.
- Vrijeme je da Netanyahu ode - govori nam žena koju smo upoznali u Tel Avivu i koja ne okoliša. Ima vlastiti bar i, kaže, vlasnica je i zemljišta na kojem se nalazi. Ta joj neovisnost daje slobodu. Smatra da je Bibi ostario, da ga je vrijeme pregazilo i da je zemlja spremna za mlađe vodstvo. Ali njezin prigovor nije samo u godinama. Govori o Hamasovim masakrima u kibucima uz granicu, festivalu Nova i ljudima koji su 7. listopada satima čekali vojsku. Izrael nakon tog jutra, kaže, više nije i neće biti isti.
- Zašto je pomoć toliko kasnila? Objašnjeno nam je da je bio šabat, blagdan Sukot, i zbog toga odsutnost vojnika. Spominje se i to da je tijekom noći operativac Shin Beta primijetio čak 700 puta veću Hamasovu komunikacijsku aktivnost i upozorio nadređene. Taj broj nije bilo moguće neovisno potvrditi. Ali pitanje koje postavlja ostaje: ako su postojali znakovi opasnosti, zašto ljudi nisu bili zaštićeni - pita se ona.
Tijekom sedam dana u Izraelu, na poziv izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, o izborima smo razgovarali s običnim ljudima u Jeruzalemu, Tel Avivu te kibucima na sjeveru i jugu zemlje. Razgovor bi se često vratio na isto jutro i na isto ime: Netanyahu. Među našim sugovornicima prevladavala je želja da ode. Nisu govorili samo o političkim programima. Govorili su o povjerenju u državu koja je trebala doći kad su je trebali.
Ipak, čak i oni koji ga žele vidjeti izvan vlasti upozoravaju da ishod nije lako predvidjeti. Bibi je izuzetno vješt u sastavljanju koalicija. Tu su misao ponavljali uz ljutnju, kao upozorenje da je jedno željeti njegov odlazak, a drugo osigurati većinu koja će ga smijeniti. Naši razgovori nisu anketa svih Izraelaca, ali otkrivaju koliko se politička rasprava nakon 7. listopada pretvorila u osobnu.
Upravo se tu otvara prostor Gadiju Eisenkotu. Bivši general i načelnik glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga od 2015. do 2019. danas predvodi Yashar, stranku čije ime na hebrejskom znači “ravan” ili “pošten”. Eisenkot je vojnu karijeru počeo 1978. Iz vojske je otišao nakon 41 godine službe. Za birače kojima je sigurnost temeljno političko pitanje to je važna biografija: Netanyahuovu tvrdnju da jedini može zaštititi Izrael osporava čovjek koji je vodio njegovu vojsku.
No Eisenkotovu javnu sliku danas snažnije obilježava osobni gubitak. Njegov sin Gal Meir Eisenkot, 25-godišnji rezervist, poginuo je 7. prosinca 2023. u borbama u sjevernom dijelu Pojasa Gaze. Već sljedećeg dana poginuo je i njegov 19-godišnji nećak Maor Cohen Eisenkot.
Razgovori o izborima u Izraelu stalno se vraćaju na sate tijekom kojih su stanovnici napadnutih zajednica čekali pomoć. Objašnjenje da je bio šabat i blagdan Sukot, zbog čega dio vojnika nije bio na položajima, nije dovoljno Izraelcima za razumijevanje razmjera katastrofe. Napad se dogodio na Simhat Toru, u blagdanskom razdoblju povezanom sa Sukotom, ali istrage su utvrdile mnogo širi slom procjene, pripravnosti i zapovijedanja.
Shin Bet, izraelska unutarnja sigurnosna služba, također je u vlastitoj istrazi priznao da je propustio spriječiti napad i pogrešno procijenio Hamasove namjere. Objavljeni nalazi pokazuju da su tijekom noći uočeni neuobičajeni signali, uključujući aktivnost Hamasove komunikacijske mreže. Upozorenja su razmatrana, ali odgovor je bio oblikovan pretpostavkom o mogućem ograničenom upadu, a ne masovnom napadu kakav je uslijedio.
U Jeruzalemu smo o tome razgovarali s Odedom Ailamom, bivšim čelnikom protuterorističkog odjela Mossada i istraživačem Jerusalem Center for Security and Foreign Affairsa. Njegov odgovor ne svodi se na jedan propušteni signal. Govori o aroganciji sustava koji je vjerovao da razumije Hamas, o pogrešnoj procjeni da je stanje stabilno i o manjku snaga spremnih odgovoriti na stvarni razmjer napada.
Ailam upozorava da se obavještajni posao ne može prepustiti tehnologiji.
- Vjerovali smo da je Hamas spreman na kompromis i da je situacija stabilna. Pokazalo se da je to bila pogrešna procjena, u kombinaciji s nedostatkom vojnika i ljudi na terenu. U obavještajnom poslu ne morate uvijek regrutirati nekoga tko je blizak vodstvu organizacije koju pratite. Ponekad je dovoljan čovjek koji prodaje pite i koji vam kaže: ‘Dobio sam vrlo neobičnu narudžbu. Za idući tjedan trebam ispeći dvije tisuće pita’. Ili mehaničar od kojeg se traži da napravi neuobičajene preinake na Toyoti. Takve informacije mogu biti važni tragovi. Ne možete se osloniti samo na tehnologiju. Trebaju vam ljudski izvori, a zatim netko tko će sve te informacije povezati i razumjeti što one znače. Upravo je tu bio veliki propust Shin Beta i IDF-a 7. listopada. Ali čak i ako nemate obavještajni izvor koji će vas upozoriti, vojska mora biti spremna na napad preko granice. Glavni stožer morao je reći: ‘Razumijemo procjenu Shin Beta, ali moramo biti spremni i na mogućnost da je pogrešna, jer bi posljedice bile katastrofalne’. Napad nije trajao nekoliko minuta. Trajao je satima. Kako je moguće da toliko dugo nismo uspjeli uspostaviti kontrolu? To je bio golem šok za cijeli vojni vrh, usporediv s onim u Jomkipurskom ratu. Prema mojoj procjeni, IDF je u tom trenutku imao tek oko 30 posto potrebne snage - rekao je Oded Ailam, bivši čelnik protuterorističkog odjela Mossada.
Ali ni nedostatak izvora, nastavlja Ailam, ne opravdava nepripremljenu obranu. Vojska je morala računati s napadom na granici i kad obavještajna procjena nije upozoravala na takav scenarij. Govori o satima tijekom kojih su napadači djelovali, a sustav nije uspostavio kontrolu. Prema njegovoj procjeni, IDF je u tom trenutku raspolagao tek s oko 30 posto potrebne snage. Šok za vojni vrh uspoređuje s Jomkipurskim ratom.
Za građane koji traže Netanyahuov odlazak, pitanje odgovornosti ne završava na vojsci i Shin Betu. Tko je oblikovao politiku prema Hamasu? Tko je jamčio da ona funkcionira? I zašto bi političko vodstvo bilo izuzeto od preispitivanja koje se traži od sigurnosnog sustava?
Na kući ubijene peteročlane obitelji vidjeli smo grafit: “Krv ove obitelji je na tvojim rukama, Netanyahu”. Majka, otac i troje djece više nisu živi. Na njihovoj kući ostala je poruka upućena premijeru. Taj prizor daje težinu razgovorima o odgovornosti koju brojke iz anketa ne mogu prenijeti. Natpis govori o bijesu i osjećaju napuštenosti ljudi koji od države očekuju odgovore.
Ipak, politička slika ostaje složenija. Prema anketi Kana objavljenoj 27. rujna, koju je Jerusalem Post prenio dan poslije, Eisenkotov Yashar dobiva 23 mandata, a Netanyahuov Likud 21. Bennettova lista B’Yachad dobiva 11, Demokrati Yaira Golana i Yisrael Beiteinu Avigdora Liebermana po devet, Ben-Gvirova Otzma Yehudit sedam, a zajednička lista Religijskog cionizma i Zehuta šest.
U istoj anketi Netanyahuov blok i oporbeni blok imaju po 52 mandata. Arapske liste zajedno dobivaju 12, a Rezervisti četiri. Za parlamentarnu većinu potreban je 61 mandat. U izravnoj usporedbi poželjnog premijera Netanyahu ima 39 posto, a Eisenkot 38 posto potpore. To su rezultati jedne ankete, a ne konačna prognoza.
Bennett i Lapid u svojem savezu okupljaju različite političke tradicije. Lieberman pripada tvrđoj sigurnosnoj desnici, a Golanovi Demokrati zagovaraju drukčiji pristup palestinskom pitanju. S druge strane, Netanyahuova računica uključuje krajnju desnicu te ultraortodoksne partnere Shas i Ujedinjeni judaizam Tore.
Posebno je osjetljiva uloga arapskih stranaka. Ra’am, na čelu s Mansourom Abbasom, u navedenoj anketi dobiva pet mandata, a Zajednička lista sedam. Njihova potpora ili suzdržanost mogu postati presudne za nastanak alternativne vlasti. No izraelska se oporba pritom suočava s političkim otporom uključivanju arapskih lista i s pitanjem može li takav aranžman biti održiv.
Situaciju dodatno komplicira odluka Središnjeg izbornog povjerenstva o isključivanju tih dviju lista, koja je predmet sudskog preispitivanja. Prema informacijama dostupnima 30. rujna, žalbeni postupak je dio izborne neizvjesnosti. Taj spor istodobno otvara pitanje političke zastupljenosti arapskih građana i može promijeniti računicu mandata.
Zbog toga Netanyahuov ostanak ne ovisi samo o snazi Likuda. Ovisi i o tome hoće li njegovi protivnici moći surađivati. Ako nitko ne uspije sastaviti novu vladu, nastaje prostor za nastavak privremene vlasti i novu političku krizu. To je mogući scenarij, a ne unaprijed poznat ishod.
U razgovorima se pojavljuje i strah od onoga što dolazi. Dio naših sugovornika smatra da će Netanyahu učiniti sve da ostane na vlasti. Međunarodni ugled zemlje, optužbe za genocid nad Palestincima u Gazi i osjećaj izolacije pripisuju njegovu vodstvu. Za njih su sigurnosni slom kod kuće i pogoršanje položaja u svijetu dijelovi iste političke priče.
Oded Ailam na međunarodnu raspravu gleda drukčije. Na Zapadu se, smatra, sve češće polazi od pretpostavke da je snažan kriv, a slab pravedan. Takav obrazac, upozorava, ne objašnjava Bliski istok. Govori o kampanji dehumanizacije Izraela i kritizira dijelove akademske rasprave, uključujući onu na Harvardu i Oxfordu, u kojima se, prema njegovu mišljenju, mijenja način na koji se govori o masakru 7. listopada.
Izrael se, kaže, prikazuje kao kolonijalna sila, a optužbe za genocid pojavile su se dok zemlja još nije bila prebrojila sve svoje mrtve. To je njegova ocjena međunarodne reakcije. Ne uklanja pitanja o stradanju palestinskih civila, ali pokazuje osjećaj koji se provlači kroz izraelske razgovore: moguće je biti ljut na vlast i istodobno uvjeren da vanjski svijet ne razumije iskustvo vaše zemlje. Promjena premijera zato ne bi automatski značila potpuno drukčiju regionalnu politiku.
U Jeruzalemu smo razgovarali i s Khaledom Abu Toamehom, novinarom i stručnjakom za palestinsku politiku koji čini arapsku manjinu u Izraelu. Ni on ne želi predviđati pobjednika izraelskih izbora: naglašava da će presudna biti sposobnost sastavljanja koalicije. Istodobno upozorava da međunarodni mediji premalo prate palestinske izborne pripreme. Njegova je poruka da pozornost posvećena izraelskim radikalnim političarima mora biti praćena jednako ozbiljnim pitanjima o Hamasovu političkom sudjelovanju. Upozorava na razgovore u Kairu o savezu koji bi uključio Mohammeda Dahlana, Hamas, Narodnu frontu za oslobođenje Palestine i druge skupine. Takvo povezivanje smatra suprotnim deradikalizaciji. Za Eisenkota će 27. listopada biti test može li sigurnosno iskustvo, osobni kredibilitet i zahtjev za odgovornošću pretvoriti u političku većinu. Njegova biografija daje mu snažan odgovor na Netanyahuovu kampanju, vodio je vojsku, sudjelovao u ratnom odlučivanju i izgubio sina u ratu koji je obilježio ovu generaciju Izraelaca.
Zato će se odgovor na pitanje je li završilo Netanyahuovo doba tražiti i nakon zatvaranja birališta. Eisenkot može osvojiti prvo mjesto. Da bi postao premijer, morat će pokazati da može okupiti ljude koji se slažu oko potrebe za promjenom, ali se još ne slažu oko toga kako zemlju nakon te promjene voditi. A ono o čemu svi govore su i mogući ponovljeni izbori već u ožujku 2027.
