Zamislite državu u kojoj sigurnosne službe mogu pratiti vaše kretanje gradom, analizirati snimke vašeg lica, povezati identitet s otiscima prstiju i drugim biometrijskim podacima te vas označiti kao potencijalnu prijetnju zbog političkih uvjerenja, etničkog podrijetla ili vjerske pripadnosti. U kojoj nije nužno počiniti kazneno djelo da biste privukli pozornost policije. Ponekad je dovoljno pripadati skupini koju vlast smatra nepouzdanom. Takva tehnologija već je važan dio kineskog sustava unutarnje sigurnosti, posebno u regijama Xinjiang, Tibet i Unutarnja Mongolija te u Hong Kongu. No nova istraga pokazuje da iza kamera i računalnih sustava postoji golema mreža državnih narudžbi, tehnoloških kompanija, dobavljača i posrednika, koja omogućuje neprekidno širenje nadzora.
Kako piše američki Newsweek, pozivajući se na novo istraživanje washingtonskog Centra za napredne obrambene studije (C4ADS), Kina je izgradila sofisticiran sustav digitalne kontrole koji se posebno koristi protiv skupina što ih Komunistička partija Kine smatra prijetnjom svojoj vlasti. Istraživači su analizirali 346.298 državnih i korporativnih zapisa o nabavi te izdvojili 1818 ugovora povezanih s tehnologijama digitalnog nadzora. Posebno su zanimljivi izrazi kojima kineske vlasti opisuju vlastite sigurnosne programe. U službenim dokumentima pojavljuju se formulacije poput eliminiranja nevidljivih prijetnji, otkrivanja nepouzdanih osoba, uklanjanja slijepih točaka i izgradnje neprobojnih zidova sigurnosti. Iza takvih birokratskih naziva nalaze se vrlo konkretni uređaji i postupci: kamere, algoritmi, baze osobnih podataka i sustavi za prepoznavanje pojedinaca. No jedan izraz posebno se izdvaja: pet otrova.
Tko su kineskih "pet otrova"?
Riječ je o stvarnoj kategoriji koja se koristi u kineskom sigurnosnom i političkom diskursu. Njome se označavaju skupine koje Komunistička partija smatra posebno opasnima za stabilnost države i vlastiti politički monopol. U tu kategoriju ubrajaju se Ujguri, Tibetanci, sljedbenici duhovnog pokreta Falun Gong, zagovornici demokracije u Kini te pristaše neovisnosti Tajvana. Riječ je o vrlo različitim skupinama koje ne dijele nužno iste ciljeve, ideologiju ili političke metode. Ono što ih povezuje jest činjenica da ih kineske vlasti smatraju potencijalnim izazovom državnom jedinstvu, političkoj kontroli ili ideološkom autoritetu Komunističke partije.
Ujguri su pretežno muslimanska turkijska etnička zajednica koja živi uglavnom u Xinjiangu, autonomnoj regiji na krajnjem zapadu Kine. Tibetanci imaju vlastiti jezik, kulturu i snažnu budističku tradiciju, a mnogi se protive ograničavanju svojih kulturnih i vjerskih prava. Falun Gong duhovni je pokret koji je kineska država zabranila 1999. godine, nakon čega su njegovi sljedbenici postali meta represije. Preostale dvije kategorije odnose se na političke ciljeve: zagovaranje demokratskih reformi i protivljenje kineskom zahtjevu da Tajvan bude pod vlašću Pekinga. Zajedničko im je to što sama pripadnost ili povezanost s takvim zajednicama može povećati rizik od državnog nadzora. Izvješće C4ADS-a upozorava da kategorija pet otrova predstavlja ideološku podlogu za ciljano praćenje pojedinih skupina stanovništva. No istraživanje pokazuje i da se mehanizmi nadzora šire izvan tih pet kategorija, osobito među etničkim Mongolima i stanovništvom Hong Konga.
Kineski sustav nadzora tijekom posljednjih desetljeća značajno se promijenio. Nekada se uvelike oslanjao na klasične metode policijskog praćenja, doušnike i videonadzor. Danas se sve veća važnost pridaje automatskoj analizi podataka. Suvremene kamere mogu biti povezane sa softverom za prepoznavanje lica, a policijske baze sadrže biometrijske podatke koji omogućuju identifikaciju ljudi neovisno o njihovu imenu ili dokumentima. U nekim projektima prikupljaju se otisci prstiju, dlanova i stopala, a istraživači su pronašli i dokumentaciju povezanu s prikupljanjem DNK podataka. Takav sustav omogućuje sigurnosnim službama da istodobno prate velik broj ljudi i međusobno povezuju informacije iz različitih izvora. Umjetna inteligencija može analizirati videosnimke i izdvajati osobe ili obrasce ponašanja za koje je programirana da ih prepozna kao sumnjive. Međutim, kritičari upozoravaju da algoritam ne može pouzdano utvrditi predstavlja li netko stvarnu sigurnosnu prijetnju samo na temelju svojeg kretanja, izgleda ili društvenih kontakata. Posebno zabrinjava mogućnost da se takvi sustavi koriste za selektivno praćenje etničkih i vjerskih manjina. Ako se određena skupina unaprijed smatra sigurnosnim problemom, tehnologija može dodatno proširiti i automatizirati takav oblik diskriminacije.
Kineske vlasti svoje programe predstavljaju kao sredstvo borbe protiv kriminala, terorizma i separatizma. Organizacije za ljudska prava upozoravaju, međutim, da se sigurnosno zakonodavstvo i nadzor koriste i za ograničavanje slobode izražavanja, vjere i političkog djelovanja. Posebno mjesto u istraživanju zauzima Xinjiang, golema regija na zapadu Kine u kojoj žive milijuni Ujgura i pripadnika drugih manjinskih zajednica. Tijekom posljednjeg desetljeća Xinjiang je postao međunarodno poznat po masovnim pritvaranjima Ujgura, ograničenjima vjerskih sloboda i snažnoj prisutnosti policijskog aparata. Kina tvrdi da su njezine mjere bile potrebne za borbu protiv ekstremizma i terorizma, dok su Ujedinjeni narodi i brojne organizacije za ljudska prava upozorili na teška kršenja ljudskih prava. Važnu ulogu u regiji ima Xinjiang Production and Construction Corps, poznat i kao Bingtuan. Riječ je o neobičnoj organizaciji koja objedinjuje obilježja paravojne strukture, državnog poduzeća i teritorijalne uprave. Bingtuan upravlja velikim gospodarskim sustavom, raspolaže vlastitim administrativnim strukturama i ima važnu ulogu u održavanju kineske kontrole nad tom regijom. Prema podacima koje prenosi Newsweek, ta organizacija kontrolira više od deset posto stanovništva Xinjianga i približno 15 posto njegova teritorija. Organizacija Uyghur Human Rights Project opisuje je kao svojevrsnu državu unutar države te je povezuje s prisilnim radom, sustavom internacijskih logora i represijom nad ujgurskim stanovništvom. Upravo u Xinjiangu istraživači su pronašli brojne državne ugovore za tehnologiju biometrijskog nadzora. Prema izvješću C4ADS-a, identificirano je 135 ugovora u kojima se spominju sustavi za prikupljanje biometrijskih podataka. Kineska tvrtka Uniview, koja je pod američkim sankcijama, pojavljuje se u 54 ugovora povezana s nadzorom, često posredovanjem drugih dobavljača. To pokazuje jednu od važnih značajki kineskog sustava: država ne mora uvijek izravno kupovati tehnologiju od velikog proizvođača. U posao se uključuju distributeri i posrednici, čime je teže pratiti konačnu odgovornost za opremu koja se koristi u nadzoru stanovništva.
Tibet: Pod nadzorom i budistički samostani
Tibet predstavlja još jedan primjer intenzivnog sigurnosnog nadzora. Kineske vlasti desetljećima nastoje kontrolirati politički, kulturni i vjerski život regije, a budistički samostani nalaze se među ustanovama koje posebno pozorno prate. U državnim dokumentima pojavljuju se programi koji određuju političke i ideološke standarde za redovnike i redovnice, kao i sustavi čiji je cilj sprječavanje djelovanja organizacija koje vlasti smatraju separatističkima. Istraživači upozoravaju da moderne tehnologije dodatno proširuju mogućnosti nadzora.
U rujnu 2026. organizacija Tibet Watch objavila je zasebno izvješće o korištenju dronova za nadzor tibetanskih područja. Analizom službenih dokumenata o javnoj nabavi pokazala je da su policijske službe nabavljale bespilotne letjelice za područja na kojima su ranije održavani prosvjedi, vjerska okupljanja ili pokušaji bijega iz zemlje. U isto vrijeme vlasti su ograničavale neovisno upravljanje dronovima, čime se dodatno povećavala razlika između mogućnosti državnog praćenja stanovništva i mogućnosti građana da dokumentiraju postupanje vlasti.
Hong Kong: I zapadne kompanije zarađuju na nadzoru
Jedan od posebno zanimljivih nalaza istraživanja odnosi se na Hong Kong. Nekadašnja britanska kolonija desetljećima je uživala znatno šire političke i građanske slobode od kontinentalne Kine. Međutim, nakon masovnih prodemokratskih prosvjeda 2019. godine i uvođenja zakona o nacionalnoj sigurnosti 2020., političko okruženje snažno se promijenilo. Peking tvrdi da su novi zakoni potrebni za očuvanje stabilnosti, dok ih kritičari smatraju instrumentom gušenja političke oporbe. Nova analiza pokazuje da se tehnološka infrastruktura nadzora u Hong Kongu razvija uz sudjelovanje ne samo kineskih nego i zapadnih kompanija. Prema Newsweeku, francuska tehnološka grupa Thales preko svoje podružnice Thales DIS Hong Kong Limited dobila je ugovore vrijedne više od deset milijuna američkih dolara tijekom 2021. i 2023. godine. Riječ je o sustavima identifikacije na temelju otisaka dlanova i prstiju za potrebe hongkonške policije. Novinarka Newsweeka Didi Kirsten Tatlow zatražila je komentar kompanije o njezinoj politici poslovanja s državama optuženima za represiju, ali do objave teksta nije dobila odgovor.
Zašto američke sankcije ne zaustavljaju kineski sustav?
Možda najvažnije otkriće istraživanja nije sama činjenica da Kina nadzire stanovništvo. O tome se već godinama piše. Ključna je spoznaja koliko se promijenila industrija koja omogućuje takav nadzor. U ranijim fazama razvoja kineskih sigurnosnih sustava važnu ulogu imale su zapadne tehnologije, komponente i poslovna partnerstva. Međutim, kineske kompanije postupno su razvile vlastitu proizvodnju kamera, softvera i sustava umjetne inteligencije. Danas među velikim proizvođačima nadzorne opreme dominiraju domaće tvrtke poput Hikvisiona i Univiewa. Sjedinjene Države uvele su sankcije i ograničenja poslovanja pojedinim kineskim tehnološkim kompanijama zbog njihove navodne povezanosti s kršenjem ljudskih prava. No izvješće C4ADS-a pokazuje da takve mjere ne moraju spriječiti nabavu njihove opreme. Razlog je relativno jednostavan: proizvođač može prodavati opremu posredniku, koji je zatim isporučuje krajnjem korisniku. U takvom lancu kupnje nije uvijek jednostavno utvrditi tko je zapravo proizveo određeni uređaj, tko ga financira i gdje će završiti. Istraživači su pronašli primjere u kojima su proizvodi sankcioniranih kompanija isporučivani preko distributera koji sami nisu bili obuhvaćeni istim mjerama. Istodobno, zapadne komponente i tehnologije i dalje se pojavljuju u širim dobavnim lancima kineske industrije nadzora. To otvara neugodno pitanje za zapadne vlade: koliko su učinkovite sankcije protiv pojedinih proizvođača ako se cijeli sustav može nastaviti opskrbljivati preko drugih tvrtki? Autori izvješća zato smatraju da bi se sankcijska politika trebala više usmjeriti na distributere, krajnje korisnike i financijske veze koje omogućuju nastavak takvih poslova.
Što to znači za ostatak svijeta?
Kineski sustav digitalnog nadzora nije samo unutarnje političko pitanje. Tehnologije razvijene za potrebe kineskih sigurnosnih službi izvoze se u brojne države, a kineske vlasti sve aktivnije promiču vlastite modele digitalne infrastrukture i državnog upravljanja. Videonadzor može imati legitimnu ulogu u javnoj sigurnosti, a biometrijski sustavi mogu se koristiti za identifikaciju i sprječavanje kriminala. Presudno je, međutim, tko kontrolira prikupljene podatke, prema kojim se pravilima koriste i postoji li neovisna zaštita građana od zlouporabe. Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost prekogranične represije, odnosno praćenja, zastrašivanja ili pritiska na političke protivnike koji žive izvan matične države. Organizacije za ljudska prava već godinama upozoravaju na takve slučajeve povezane s kineskim disidentima i pripadnicima manjinskih zajednica u inozemstvu.
*Uz pomoć AI
