Donald Trump izgubio je kontrolu nad američkim Kongresom, a republikanci su, suočeni s jednim od najtežih izbornih poraza posljednjih godina, za svojeg novog vođu izabrali čovjeka koji je godinama bio simbol najborbenijeg krila stranke. Jim Jordan, 62-godišnji kongresnik iz Ohija, bivši hrvač, sveučilišni trener i jedan od najglasnijih Trumpovih branitelja, od siječnja 2027. predvodit će republikansku manjinu u Zastupničkom domu. Njegov izbor govori mnogo o stanju Republikanske stranke nakon izbora na kojima su demokrati osvojili većinu u oba doma Kongresa. Umjesto političara poznatog po kompromisima i pregovorima, republikanci su se odlučili za čovjeka čija je karijera izgrađena na sukobima, žestokim kongresnim saslušanjima i gotovo bezuvjetnoj političkoj odanosti Donaldu Trumpu. Jordan je političar koji se najbolje snalazi kada ima protivnika. A od siječnja će ih imati mnogo više nego dosad.
Na zatvorenom stranačkom glasovanju održanom u utorak, 10. studenoga, Jordan je pobijedio Stevea Scalisea, dosadašnjeg vođu republikanske većine, sa 106 prema 73 glasa. Naslijedit će Mikea Johnsona, predsjednika Zastupničkog doma koji je nakon izbornog poraza objavio da se neće ponovno kandidirati za vodeću stranačku funkciju. Demokrati će u novom sazivu imati jednu od najvećih većina u posljednjih nekoliko desetljeća, a Jordan će biti čovjek zadužen za organiziranje republikanskog otpora njihovim zakonodavnim inicijativama i najavljenim istragama Trumpove administracije. Kako piše britanski The Guardian, Jordanov uspon predstavlja pobjedu političara čija je kandidatura za predsjednika Zastupničkog doma propala prije samo tri godine, nakon što su ga odbili podržati čak i brojni kolege iz vlastite stranke. Sada, nakon gubitka većine, upravo njemu povjeravaju njezinu budućnost.
Jordan je rođen 17. veljače 1964. u Troyu u saveznoj državi Ohio, a odrastao je u ruralnom dijelu te države. Njegova prva velika strast nije bila politika nego hrvanje. U srednjoj školi postao je četverostruki prvak Ohija, a zatim nastavio hrvačku karijeru na Sveučilištu Wisconsin-Madison, gdje je dvaput osvojio naslov prvaka NCAA divizije I. Kasnije je radio kao pomoćni trener hrvanja na Sveučilištu Ohio State. Sport je ostavio snažan trag u njegovu političkom nastupu. Poznat je po agresivnom ispitivanju svjedoka, brzom govoru, inzistiranju na ponavljanju pitanja i odbijanju uzmicanja pred političkim protivnicima. U Kongresu se često pojavljuje bez sakoa, zasukanih rukava, kao da je spreman za još jedan meč. Ta je pojava s vremenom postala njegov zaštitni znak.
Političku karijeru započeo je u parlamentu Ohija, gdje je služio u oba doma državnog zakonodavnog tijela, prije nego što je 2006. izabran u američki Zastupnički dom. U Washington je stigao početkom 2007., u trenutku kada su republikanci gubili kontrolu nad Kongresom, a nezadovoljstvo konzervativnog biračkog tijela postupno je raslo. Jordan je pripadao političkoj struji koja je smatrala da republikansko vodstvo prečesto popušta demokratima. Godine 2015. sudjelovao je u osnivanju House Freedom Caucusa, skupine izrazito konzervativnih kongresnika koja je postala poznata po spremnosti na sukob ne samo s demokratima nego i s vlastitim stranačkim vodstvom. Bio je njezin prvi predsjednik. Freedom Caucus godinama je koristio tijesne republikanske većine kako bi nametao svoje zahtjeve, blokirao kompromise i pritiskao stranačke čelnike. Jordan je u takvom okruženju postao jedan od najprepoznatljivijih predstavnika tvrde republikanske desnice.
Dolaskom Donalda Trumpa na predsjedničku dužnost 2017. njegova je karijera dobila novo ubrzanje. Jordan je prepoznao političku snagu pokreta MAGA i postao jedan od najistaknutijih Trumpovih saveznika u Kongresu. Tijekom prvog Trumpova mandata javno je napadao istrage o ruskom miješanju u američke izbore, dovodio u pitanje postupanje FBI-a i Ministarstva pravosuđa te optuživao demokrate da državne institucije koriste za politički progon predsjednika. Kada je protiv Trumpa pokrenut prvi postupak opoziva zbog pritiska na Ukrajinu, Jordan je sudjelovao u njegovoj obrani. Njegova televizijska pojavljivanja na kongresnim saslušanjima postala su nezaobilazan dio republikanske medijske strategije. Za pristaše je bio čovjek koji se ne boji političkog establišmenta. Za kritičare simbol politike u kojoj je važnije pobijediti u televizijskom sukobu nego utvrditi činjenice.
Jedna od najkontroverznijih epizoda Jordanove političke karijere dogodila se nakon predsjedničkih izbora 2020. godine. Iako je Joe Biden pobijedio Trumpa, Jordan je podržavao neutemeljene tvrdnje o masovnim izbornim prijevarama i sudjelovao u političkim pokušajima osporavanja rezultata. Kada su 6. siječnja 2021. Trumpove pristaše nasilno upale u Kapitol, pokušavajući spriječiti potvrdu Bidenove pobjede, Jordan se našao među republikanskim političarima čije su aktivnosti prije napada postale predmetom interesa kongresnog istražnog odbora. Odbor je utvrdio da je Jordan toga dana najmanje dvaput telefonski razgovarao s Trumpom i želio je ispitati njegovu ulogu u nastojanjima da se ponište izborni rezultati.
Jordan je odbio postupiti prema sudskom pozivu kongresnog odbora iz 2022., tvrdeći da je zahtjev neprimjeren i politički motiviran. Odbor je njegov slučaj proslijedio etičkom odboru Zastupničkog doma, ali protiv Jordana nisu izrečene disciplinske mjere. Ta je epizoda postala osobito neugodna kada je sam Jordan, kao predsjednik Odbora za pravosuđe Zastupničkog doma, počeo zahtijevati dokumente i svjedočenja dužnosnika Bidenove administracije. Demokrati su ga optuživali za dvostruke kriterije: odbio je surađivati s kongresnom istragom kada se ona odnosila na njega i Trumpa, a istodobno je inzistirao na širokim istražnim ovlastima vlastitog odbora.
Nakon što su republikanci na izborima 2022. ponovno osvojili Zastupnički dom, Jordan je u siječnju 2023. preuzeo predsjedanje moćnim Odborom za pravosuđe. Pokrenuo je niz istraga Bidenove administracije, uključujući postupanje Ministarstva pravosuđa, FBI-a i drugih saveznih institucija. Posebno se isticao u istragama Huntera Bidena, sina tadašnjeg predsjednika, te tvrdnjama da su savezne institucije zloupotrebljavale svoje ovlasti protiv konzervativaca i političkih protivnika demokrata. Republikanci su tvrdili da njihova saslušanja otkrivaju politički pritisak na državne institucije i tehnološke kompanije, dok su demokrati ocjenjivali da je riječ o stranački motiviranim istragama. Kada se Trump vratio u Bijelu kuću, Jordan je nastavio nadzirati rad pravosudnih institucija, sada ponajprije istražujući postupanje tužitelja koji su prethodno vodili postupke protiv Trumpa.
Seksualno zlostavljanje na sveučilištu
No najteža kontroverzija u Jordanovoj biografiji nema veze s Donaldom Trumpom, izborima ili Kongresom. Povezana je s godinama koje je proveo kao pomoćni trener hrvanja na Sveučilištu Ohio State. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih ondje je radio u vrijeme kada je sveučilišni liječnik Richard Strauss seksualno zlostavljao studente i mlade sportaše. Strauss, koji je umro 2005. godine, godinama je iskorištavao svoj položaj liječnika i pristup sportašima. Neovisna istraga koju je sveučilište objavilo 2019. utvrdila je da je zlostavljao najmanje 177 muškaraca tijekom svojeg rada od 1978. do 1998. godine. Istražitelji su zaključili da su pojedini sveučilišni dužnosnici još od 1979. znali za pritužbe na njegovo ponašanje, ali nisu poduzeli odgovarajuće mjere kako bi ga zaustavili. Sveučilište se poslije javno ispričalo žrtvama i pristalo na višemilijunske nagodbe.
Jordan se našao u središtu kontroverzije nakon što su pojedini bivši hrvači i zaposlenici ustvrdili da je, kao pomoćni trener, morao znati što se događa. Neki su tvrdili da su sportaši među sobom otvoreno razgovarali o Straussovu ponašanju i da su pritužbe bile poznate ljudima uključenima u sveučilišni sportski program. Jordan je te tvrdnje uporno odbacivao. Izjavio je da nikada nije znao za seksualno zlostavljanje te je optužbe opisivao kao politički motivirane. Nekoliko bivših sportaša i trenera javno ga je branilo. Važno je razlikovati nalaze službene istrage, koja je potvrdila dugogodišnje zlostavljanje i institucionalne propuste, od optužbi o Jordanovu osobnom znanju i odgovornosti, koje on poriče. Unatoč tome, slučaj se godinama vraća u javnost svaki put kada Jordan dobije važniju političku funkciju. Kako podsjeća The Guardian, upravo je ta afera jedna od najtežih kontroverzija koje prate novog republikanskog čelnika.
Čovjek koji nije uspio osvojiti Kongres, ali sada vodi republikance
Jordan je već jednom bio nadomak jedne od najvažnijih funkcija u američkoj politici. U listopadu 2023., nakon što su pobunjeni republikanci srušili predsjednika Zastupničkog doma Kevina McCarthyja, pokušao je postati njegov nasljednik. Kandidaturu je podržao Donald Trump, ali to nije bilo dovoljno. Jordan nije uspio pridobiti potrebnu većinu čak ni među vlastitim stranačkim kolegama. U tri kruga glasovanja njegova je potpora slabila, a dio umjerenijih republikanaca odbijao je prihvatiti političara kojeg su smatrali previše konfrontacijskim. Republikanci su na kraju izabrali Mikea Johnsona. Tri godine poslije Jordan je dobio priliku ponovno preuzeti vodstvo, ali u bitno drukčijim okolnostima: sada ne dolazi na čelo republikanske većine, nego manjine koja se priprema za dvije godine političkih sukoba s demokratima.
Njegov izbor posebno je zanimljiv zbog načina na koji je gradio karijeru. Premda je gotovo dva desetljeća proveo u Kongresu, Jordan nije poznat po velikom broju samostalno donesenih zakona. Mnogo je prepoznatljiviji po političkim istragama, pritiscima na državne institucije i obračunima s protivnicima. Zagovara smanjenje poreza, stroža ograničenja pobačaja, oštriju imigracijsku politiku i smanjivanje uloge savezne države. Upravo će te pozicije sada predstavljati u Kongresu u kojem će demokrati imati znatno veću zakonodavnu moć. Njegov zadatak neće biti samo sprječavati demokratske inicijative nego i držati na okupu republikance koji nakon izbornog poraza traže objašnjenje što je pošlo po zlu.
Nova demokratska većina već je najavila niz istraga Trumpove administracije, uključujući moguće provjere predsjednikovih poslovnih interesa, njegovih suradnika i odluka izvršne vlasti. Jordan, koji je godinama predvodio republikanske istrage Bidenove administracije, sada će se naći s druge strane istražnog postupka. Republikanci od njega očekuju da bude politički štit predsjedniku, ali njegova stvarna moć bit će ograničena činjenicom da demokrati kontroliraju Zastupnički dom. U tome se krije i paradoks njegova uspona. Čovjek koji je izgradio reputaciju na napadima i kongresnim istragama sada će pokušati obraniti predsjednika od istih mehanizama koje je sam toliko često koristio.
Izbor Jima Jordana otkriva i smjer u kojem republikanci namjeravaju krenuti nakon poraza. Dok je dio stranke pozivao na preispitivanje strategije i priznanje političkih pogrešaka, većina republikanskih kongresnika odlučila je povjerenje dati jednom od najprepoznatljivijih predstavnika Trumpova političkog pokreta. Jordan je nakon izbora poručio da će se republikanci boriti protiv demokratskih prijedloga i zagovarati manje uplitanja države u živote Amerikanaca. Demokrati su njegov izbor protumačili kao dokaz da republikanci nisu izvukli pouke iz izbornog poraza. Za Trumpa je, međutim, važnije nešto drugo: u Kongresu u kojem više neće imati većinu dobio je političara koji je u gotovo svakoj velikoj krizi njegove karijere stajao na njegovoj strani.
*Uz pomoć AI
