Otok površine 20 kilometara na kojem stačno živi, prema službenom popisu stanovništva iz 2016. godine 8193 stanovnika. I još tri takva, vrlo mala otoka u Hormuškom tjesnacu ključne su, slabe točke Irana. Za usporedbu, vjerojatno najvažniji otok Hark tek je nešto veći od našeg Žirja - koje ima površinu 15 četvornih kilometara. Preostala tri otoka, Abu Musa, Veliki i Mali Tunb početna su točka dugogodišnjeg neprijateljstva Ujedinjenih Arapskih Emirata i Irana koje je eskaliralo slanjem dronova na Dubai nakon što su napali Izrael i Amerika.
Dubai je u međuvremenu do daljnjega zabranio male dronove, paraglajdere, ultralake letjelice - sve što bi moglo nalikovati stalnoj prijetnji koja dolazi iz Irana preko granice, piše Corriere della Sera. Najnovija izvješća izvještavaju o 262 napada balističkim raketama, osam krstarećih raketa i preko 1470 kamikaza dronova. Šest osoba je poginulo, a 122 je ozlijeđeno. Rafinerija Ruwais u Abu Dhabiju, jedna od najvećih na svijetu, pogođena je i zatvorena.
UAE: Konfederacija sedam državica
Ujedinjeni Arapski Emirati, konfederacija sedam mini-država, među glavnim su metama Irana. Odmazda koja je djelomično bila očekivana, ali nadilazi sva očekivanja, testirajući štit sastavljen od zapadne, ponegdje ruske, a moguće čak i izraelske opreme - iako još nije operativan. Prema vlastima, ovi sustavi uspješno obavljaju svoju misiju s visokom stopom presretanja, ali ne mogu, kao ni drugdje, zaustaviti čitav roj projektila koje neprijatelj svakodnevno ispaljuje. Odnos između ove mreže monarhija i Irana započeo je na klimav način.
Emirati se još nisu bili 'rodili' kada je 1971. vojska tadašnjeg perzijskog šaha okupirala Abu Musu, Veliki i Mali Tunb, tri rijetko naseljena otoka koja dominiraju Hormuškim tjesnacem. Zemljišta na koja polažu pravo oba naroda, strateške geografske lokacije koje su bile izvor neriješenog spora. Četvrti otočić, Hark, možda je i najvažnije među njima jer na njemui je ključna infrastruktura za izvoz nafte. On od davnina pripada Iranu, s tim da ga je u kratkom periodu kontrolirala Dutch East India Company (oko 1753.-1766.). Prije samo godinu dana, Teheran je ponovio: o tim otocima se ne može pregovarati. A njihova važnost eksponencijalno je rasla paralelno s trenutnom krizom. Taj sukob postao je širi spor koji se odnosi na više pitanja.
Zašto Iran napada baš Dubai?
Emirati su vrijedan "atlantski" saveznik . Amerikanci i Francuzi imaju baze i mjesta za iskrcavanje, obavještajne agencije blisko surađuju, a ideje i procjene se dijele. Iran je u strahu i sumnjičav , još više ako bi pribjegao nuklearnom oružju: strahovi su ponovno rasplamsani bombardiranjima posljednjih dana, koja su ne samo dovela u pitanje sigurnost građana i milijuna stranih radnika, već su i uzdrmala globalno ekonomsko središte poput Dubaija.
Emirati su se, poput Bahreina, "otvorili" Izraelu, što je povećalo odbojnost ajatolaha. Jer je Abu Dhabi, predvođen Mohammedom bin Zayedom, predsjednikom Konfederacije, otvorio zanimljive puteve za Tel Aviv na Rogu Afrike, posebno u Somalilandu, entitetu koji gleda na drugo veliko pomorsko središte: Bab el Mandeb, vrata Crvenog mora.
Ove inicijative dio su strategije koja proširuje prinčeve na Cirenaiku i Sudan. Za Teheran - ali i za druge sunitske prinčeve - potezi UAE-a predstavljaju nož u leđa, jer bi pogodovali agendi "Velikog Izraela". Ove sukobe pogoršava tragedija u Gazi: Emirati su oduvijek bili neprijateljski raspoloženi prema Hamasu, financirali su barem jedan naoružani klan u Pojasu Gaze i obećali novac za izgradnju izbjegličkog sela koje sigurno neće biti pod kontrolom islamističke frakcije. Rivalstva su potom eskalirala u rat u Jemenu, gdje su Emirati prvo sudjelovali u operaciji protiv proiranskih Huta uz Saudijce, a potom su sponzorirali jednu od lokalnih skupina, STC. Pokret koji je nekoć bio jak, a sada je u poteškoćama, omogućio je Emiratima da osiguraju vojne položaje na nekoliko otoka u Crvenom moru.
Očite političke udaljenosti između Teherana i UAE smanjile su se u ime poslovanja. Gotovo 500.000 Iranaca živi u konfederaciji, od kojih mnogi vode tvrtke s izravnim i neizravnim vezama s režimom. Tisuću puteva novca, trgovine, legitimne trgovine i oružja teku kroz Dubai. Ovdje su također dostupni prečaci za zaobilaženje sankcija i embarga, dok je trgovina svim vrstama robe oduvijek bila intenzivna između dvije obale. Emirati, kad bi htjeli, mogli bi odgovoriti. Samo, i oni bi platili cijenu, piše Corriere.
Najslabija točka Irana: Otok Hark
Postoji međutim spomenuta slaba točka kad je Iran u pitanju. Sićušni koraljni otok u sjevernom Zaljevu jedna je od najosjetljivijih meta Irana i jedna od najlakših za pogoditi, ali do sada je ostala netaknuta u američkoj i izraelskoj bombardiračkoj kampanji. Otok Kharg, dug nekoliko kilometara i oko 25 kilometara od iranske obale, služi od 1960-ih, kada ga je izgradila američka naftna tvrtka Amoco, kao glavni izvozni terminal sirove nafte u zemlji, sposoban za utovar do 7 milijuna barela nafte dnevno, piše Financial Review.
Čak devet od deset barela nafte koje Iran proda u inozemstvu utovaruje se upravo na otoku Hark. Terminal ima kapacitet od sedam milijuna barela sirove nafte dnevno. Zbog plitke obale, Hark je jedino mjesto gdje ogromni tankeri mogu pristati uz duge gatove kako bi preuzeli naftu koja podmorskim cjevovodima stiže s najvećih iranskih polja. To ga čini najlakšom, ali i najopasnijom metom u regiji, piše Finacial Review.
Uništavanje ove infrastrukture predstavljalo bi potpuni kolaps iranskih prihoda te bi izazvalo neviđeni slom na globalnim energetskim tržištima, no trump ga ne dira. Razlog? Ne želi uništiti temelj razvoja iranske ekonomije jednom kad Amerika zbaci aktualnu vlast, a vjeruje da će se to uskoro dogoditi.
"Ekonomija Irana jednostavno će propasti bez ovog otoka. SAD i Izrael svjesni su da bi udar na Hark natjerao Iran da cilja naftnu infrastrukturu susjednih arapskih zemalja, što bi dovelo do eskalacije koju nitko ne želi", rekao je Richard Nephew, bivši američki izaslanik za Iran.
