Zdravstveno stanje Ratka Mladića, bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina, drastično se pogoršalo. Prema riječima njegova sina Darka Mladića, koji se poziva na izvještaje liječnika iz Haagea, očuva još samo nekoliko tjedana života. Obitelj je, kako tvrdi, obaviještena da mu se ukida dio terapije jer se smatra da nema više učinka te da je ušao u terminalnu fazu bolesti. Posljednje informacije govore da je Mladić vezan za krevet, da jedva govori da postoji visok rizik od najgoreg ishoda. Njegova supruga i sin otputovali su u Haag kako bi ga posjetili u, kako kažu, njegovim posljednjim danima, dok istovremeno ne odustaju od borbe za njegovo prebacivanje u Srbiju.
Borba za život ili pravna taktika?
Drama oko zdravlja osuđenog ratnog zločinca kulminirala je posljednjih tjedana, a obitelj tvrdi da je u potpunom mraku oko toga što se događa. Darko Mladić izjavio je za Radio-televiziju Republike Srbije kako su od haških liječnika dobili pisani izvještaj u kojem stoji da Mladiću prekida dio terapije jer je neučinkovita te da on "doslovno umire". Obitelj je posebno zabrinut jer im, kako kažu, nije pojašnjeno o kojoj je terapiji riječ, zašto se ukida, niti koji je liječnički konzilij donio odluku.
- Rekli smo nam da mu je preostalo vrijeme izmjereno u nekoliko tjedana, ali mi se nadamo da će Tribunal postupiti kao u slučaju mnogih drugih prije mog oca i dopustiti mu prebacivanje u Srbiju, kako bi obitelj mogla biti s njim svaki dan u njegovim posljednjim danima - izjavio je Darko Mladić za RTS.
Zahtjev za Mladićevo prebacivanje nije novost. Njegovi odvjetnici, uz potporu Vlade Srbije koja je ponudila jamstva, godinama traže njegovo privremeno puštanje ili premještaj na liječenje iz humanitarnih razloga. U posljednjem podnesku naveli su kako je Mladić dugo bio vezan za krevet ili invalidsku kolicu, a da je nakon nedavnog poziva sa sinom, tijekom kojeg je pretrpio sumnjivi moždani udar, gotovo potpuno izgubio moć govora. Dva liječnika procijenila su njegovo stanje kao izuzetno ozbiljno, s visokim rizikom od neposredne smrti. Međutim, udruženja žrtava i preživjelih oštro se protive bilo kakvoj ideji puštanja, smatrajući je "pravnom taktikom", a ne humanitarnim zahtjevom, te podsjećaju sud da je Mladićeva obrana slične pokušaje podnosila godinama. Međunarodni sud u Haagu dosljedno je odbio te zahtjeve, uključujući i onaj iz srpnja 2025., uz obrazloženje da njegovo stanje ne zadovoljava kriterije "akutne terminalne bolesti" i da se u pritvoru primi svu potrebnu i adekvatnu medicinsku skrb. Sutkinja Graciela Gatti Santana zatražila je novu neovisnu procjenu njegovog zdravstvenog stanja.
Život u 'zlatnom kavezu' Scheveningena
Od uhićenja 2011. godine, Ratko Mladić boravi u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda (UNDU) u Scheveningenu, predgrađu Haaga. Riječ je o zatvoru s visokim sigurnosnim standardima koji se nalazi unutar nizozemskog zatvorskog kompleksa, ali ima vlastitu upravu. Zatvorenici, među kojima su se nalazili i Slobodan Milošević te Radovan Karadžić, borave u osobnim ćelijama s vlastitim sanitarnim čvorom.
Na raspolaganju su im zajedničke prostorije, knjižnica, teretana te mogućnost sudjelovanja u sportskim i umjetničkim aktivnostima. Omogućen im je pristup televizijskim programima i tisku iz matičnih zemalja, no pristup internetu nije zabranjen. Posebna pažnja posvećena je zdravstvenoj skrbi. Pritvorska jedinica ima vlastitu medicinsku ustanovu s liječnikom opće prakse i pomoćnim osobljem, koja pruža osnovnu i hitnu medicinsku pomoć. S obzirom na visoku prosječnu dob pritvorenika, paradoksalno, mnogima se zdravstveno stanje po dolasku čak i poboljšava zbog redovite i kvalitetne skrbi.
U slučaju potrebe za specijalističkim pregledima ili zahvatima, zatvorenici se prevoze u najbolje nizozemske bolnice. Upravo je ta činjenica ključni argument suda prilikom odbijanja zahtjeva za puštanje - da Mladić prima sveobuhvatnu njegu te da ne postoji tretman koji bi mu bio dostupan negdje drugdje, a da mu već nije omogućen u Nizozemskoj.
Put od mladog oficira do Krvnika Bosne
Rođen 1942. godine u selu Božanovići kod Kalinovika, u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Ratko Mladić odrastao je u sjeni Drugog svjetskog rata. Njegov otac Neđo, pripadnik jugoslavenskih partizana, poginuo je 1945. u napadu na narodno selo ustaškog poglavnika Ante Pavelića, točno na Ratkov treći rođendan. Nakon osnovne škole, Mladić je radio kao limar u Sarajevu prije nego što je 1961. upisao Vojnoindustrijsku školu u Zemunu. Vojnu akademiju završio je 1965. i iste godine postao član Saveza komunista Jugoslavije, u kojem je ostao sve do raspada.
Karijeru u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) započeo je u Skoplju kao najmlađi vojnik u svojoj jedinici. Brzo je napredovao, dokazujući se kao sposoban časnik. U rujnu 1976. završio je Komandno-štabnu akademiju u Beogradu s najvišom ocjenom. Do kraja 1980-ih postao je pukovnik, a 1991. imenovan je zamjenikom zapovjednika u Prištini u vrijeme rastućih napetosti na Kosovu. Pravi uspon, koji će ga odvesti na optuženičku klupu, započeo je s raspadom Jugoslavije. U lipnju 1991. preuzeo je zapovjedništvo nad 9. korpusom JNA u Kninu, vodeći operacije protiv hrvatskih snaga. U svibnju 1992., mjeseca dana nakon proglašenja neovisnosti Bosne i Hercegovine, postavljen je za zapovjednika Glavnog štaba novoosnovane Vojske Republike Srpske (VRS), na položaju koji je upravljao najstrašnijim zločinima u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici
Mladićevo ime neraskidivo je vezano za dva najmračnija poglavlja rata u Bosni i Hercegovini. Već 2. svibnja 1992. njegove snage blokirale su Sarajevo, prekinuvši opskrbu vodom, strujom i hranom. Tako je započela najduža opsada jednog grada u modernoj povijesti ratovanja. Tijekom gotovo četiri godine, stanovnici Sarajeva bili su izloženi nemilosrdnom granatiranju i snajperskoj vatri, a više od 10.000 duša, uključujući stotine djece, smješteno je u hladan grob. Mladić je bio arhitekt te kampanje terora.
Ne, zločin koji je postao sinonim za njegovo ime dogodio se u srpnju 1995. u Srebrenici, UN-ovoj "zaštićenoj zoni". Nakon što su njegove trupe pregazile enklavu, naredio je sustavno odvajanje i pogubljenje bošnjačkih muškaraca i dječaka. U danima koji su uslijedili, ubijeno je više od 8.000 ljudi, a njihova tijela bačena su u masovne grobnice. Taj pokolj Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravomoćno je okarakterizirao kao genocid, a Mladić je, kao vrhovni zapovjednik, proglašen najodgovornijim. Njegov nadimak "Krvnik Bosne" postao je globalno poznat, a snimke iz Srebrenice na kojima "poklanja život" civilima dok njegovi vojnici pripremaju masakr ostale su kao jezično svjedočanstvo njegove dvojnosti i okrutnosti.
Šesnaest godina bijega i konačna pravda
Nakon što ga je ICTY u srpnju 1995. optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, Mladić je nestao. Punih šesnaest godina uspješno je izmicao pravdi. U početku se skrivao uz pomoć srbijanskih i bosanskosrpskih sigurnosnih snaga, a neko je vrijeme čak slobodno živio u Beogradu. Nakon uhićenja Slobodana Miloševića 2001. godine, Mladić se potpuno povukao u ilegalu.
Njegovo skrivanje postalo je najveća prepreka Srbiji na putu prema Europskoj uniji, koja je njegovo uhićenje postavila kao ključni uvjet za nastavak pregovora. U godinama koje su slijedile, kružile su razne glasine – da je viđen na nogometnoj utakmici u Beogradu, da se skriva u svom ratnom bunkeru kod Han Pijeska, pa čak iu Moskvi ili Grčkoj. Za informaciju koja bi dovela do njegova uhićenja nuđena je nagrada koja je narasla na deset milijuna eura. Konačno, 26. svibnja 2011., uhićen je u ranim jutarnjim satima u kući svog rođaka u selu Lazarevo u Srbiji. Prilikom uhićenja koristio je lažno ime Milorad Komadić. Izručen je u Haagu, a suđenje mu je započelo u svibnju 2012. U studenom 2017. proglašen je krivim po deset od jedanaest točaka optužnice i osuđen na doživotni zatvor, što je žalbeno vijeće potvrdilo u lipnju 2021. godine.
Očev pištolj i obiteljska tragedija
Dok je Mladić sijao smrt Bosnom, u njegovoj obitelji dogodila se tragedija koja ga je, tvrde mnogi, duboko obilježila. U ožujku 1994. godine, njegova 23-godišnjakinja Ana Mladić, studentica medicine, pronađena je mrtva u obiteljskoj kući u Beogradu. Počinila je samoubojstvo očevim omiljenim pištoljem, onim koji je dobio kao najbolji u klasi na vojnoj akademiji. Motiv nikada nije sa sigurnošću utvrđen, ali nagađanja su se kretala u dva glavna smjera.
Prema jednoj teoriji, Ana je bila pod golemim psihološkim pritiskom nakon što je u medijima ili tijekom posjeta Moskvi saznala za razmjere zločina koje je njezin otac počinio u Bosni i nije se mogla nositi s tim saznanjem. Druga teorija govori da je bila u vezi s mladićem koji je poginuo na ratištu, a za njegovu je smrt krivila oca koji se navodno protivio njihovoj vezi. Sam Ratko Mladić nikada nije prihvatio da je njegova kći počela samoubojstvo. Do kraja je tvrdio da je ubijen, odbacujući bilo kakvu pomisao da bi si ona, njegova mezimica, oduzela život zbog njegovih djela.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
sin krvnika sranceka tudjlera zivi i dan danas u ZG, zlocinacka obitelj, pa i oni ce svejedno kad tad vrisnut
nitko nije ostao pa nece ni on...kraj price
Neka crkne jer je to zaslužio. Koliko je samo obitelji zavio u crno, smeće najobičnije