Dijelove tih originalnih gradskih bedema iz 13. stoljeća možemo vidjeti i danas skrivene u podrumu palače, kojeg gosti često posjećuj kako bi se u maloj vinoteci mogli upoznati sa autohtonim hrvatskim vinima. Smještena je tu i zbirka hladnog oružja iz razdoblja Seljačke bune koja se nalazila na Medvedgradu. Tu se nalazi i zdenac.
Dok hodamo prostorima razmišljamo o vremenima s kraja 19. stoljeća u koje su se u jako bogato opremljenim salonima okupljali mnogi. Onaj najmanji salon, djevojačka soba, služio je, kako kažu legende, i za posjete, a posebno posjete mladića, obožavatelja Klotilde.
Postoji niz priča o njezinom životu, i mnogim mladićima koji su ju posjećivali. U jednoj od njih spominje se i odvjetnik Dragutin pl. Gvozdanovića s kojim je, kako piše Večernji list, na užas svoje obitelji, živjela u izvanbračnoj vezi. Njemu je Klotilda ostavila na doživotno uživanje palaču Dverce.
Danas je palača Dverce impozantni spomenik u kojem je prikazano bogatstvo jedne trgovačke obitelji. Posebno se to može vidjeti u salonu s kornjačevinom, u kojem su stolovi i ormari napravljeni od oklopa kornjača.
Sama je palača zaštićeno kulturno dobro, u trajnom vlasništvu Grada Zagreba. Iako se u njoj organiziraju razna primanja, od raznih veleposlanstava, pa do predsjednice, premijera i gradonačelnika, voditeljici koja o ovaj kući brine već 28 godina, ipak u posebnom sjećanju ostaju ona primanja organizirana za vrijeme Domovinskog rata.
''Bio je to vrlo specifičan period u kojem smo nerijetko mogli vidjeti zadivljene poglede mnogih gostiju koji su posjećivali palaču. Bili su iznenađeni da imamo takav prostor u koji je utkana povijest i kulturna baština kojom ovaj 'mali' narod raspolaže. Oni tada nisu imali percepciju o tom blagu koje se ovdje nalazi'', naglašava.
Palača Dverce zatvorena je za javnost, pa se tako i o njezinom životu iza tih bedema malo zna. I naša domaćica, voditeljica objekta, većinu tih priča iz njezina života čula je od starijih kolega. Sjetit će se tako priče kako je u crvenom svečanom salonu počasni doktorat uručen Josipu Brozu Titu, ali i jedne vezane uz bogatstvo tepiha kojima obiluje ova plača, starih i nekoliko stotina godina. Onaj najstariji među njima, broji 430 godina, i nalazi se u posebnoj prostoriji kako bi se očuvao do uništenja.
Mir i spokoj odišu hodnicima palače, glavnim hodnikom na čijem zidu se nalaze portreti svih zagrebačkih gradonačelnika, koji su svaki na svoj načinostavili trag u ovom prostoru. U ovo božićno vrijeme voditeljica će posebnu pažnju posvetiti božićnom uređenju, posebno s obzirom kako je društveni život palače u ovom mjesecu jako aktivan i bogat, možda čak kao i u to staro doba.
Dok hoda prostorima i priča nam o bogatstvu lustera, ogledala, najljepših kamina, drevnih i skupocjenih tepiha, krećemo se polako, pazeći da ne hodam previše po tepisima i slučajno ne uništimo taj trag prošlost.
''Po tim tepisima, kako mi je objasnio jedan od naših gostiju, zapravo trebamo hodati, jer oni tako 'dišu', žive i dalje, a ne propadaju'', govori nam.
Promatramo pogled koji se kroz prozore otvara prema jugu grada, a ona nam priča kako je najljepši pogled onaj zimski, kada krovove kuća prekrije prvi snijeg. Pitamo ju koji joj je najljepši dio palače, u kojem najviše uživa. Pokazuje nam luster u zelenom salonu, i kaže kako upravo ispod njega provodi svoje trenutke odmora i mira.
Posebno svečano ovdje je bilo prilikom inauguracije predsjednice RH, no svima koji ovdje rade posebno drag događaj je obilježavanje dan grada Zagreba u svibnju. Tada se okupljaju mnogi, političari, uglednici, akademici, književnici, umjetnici, svi oni koji su svojim radom doprinijeli razvoju ovog grada, ponosnog vlasnika palače Dverce, koji tako i dalje živi bogatim društvenim životom poput onog u kojem je uživala i Klotilda.
I dok nas naša domaćica Valerija Šagovac Polan ispraća iz palače Dverce, ne možemo zaboraviti na sve priče koje nam je ispričala o ovom trajnom spomeniku na život jedne 'princeze' koje je voljela Zagrepčane, one obične ljude iz naroda, i sa veseljem ih pozivala na druženja svoju palaču. I njima na daljnje uživanje ostavila jednu od najljepših plača u gradu.