Centar Zagreba: Tu se stvarala radna snaga za obnovu SFRJ

Prilikom projektiranja moralo se tako voditi računa o programima i sadržajima koji će se odvijati u zgradi tijekom dana, ali i u večernjim satima. Stoga je poseban naglasak stavljen na rasvjetu. Tako se omogućilo osvjetljenje svake prostorije, pa zgrada djeluje prozračno, otvoreno i fleksibilno.

''Hodnici koji nemaju veze s direktnim osvjetljenjem još su dodatno osvijetljeni sa nadsvjetlima. Ideja je bila dovesti svjetlo u prostore u kojima ga ima manje. Bio je to zadatak koji je jako dosljedno izveden u zgradi u kojoj ima niz prostora koji nisu u doticaju s prozorima'', objašnjava Haničar Buljan.

Prozori koji se nalaze na vanjskim staklenim stijenama zgrade otvaraju se s gornje i donje stanje, te je tako održan sistem prozračivanja. Kroz sav namještaj i dizajne zgrade pokušala se prikazati suvremenost, pa su tako podovi bili od linoleuma, a namještaj uglavnom od bukovog drveta. Njezinu unutrašnjost karakterizira igra s crno bijelim tonovima koja joj daje dojam jednostavnosti.

Tijekom dana u većoj mjeri zgrada je imala obrazovni karakter, no u noćnim satima, kada je promatraču zbog posebne pažnje koja se pridavala rasvjeti, izgledala poput lebdeće kocke, preuzimala su ju kulturna događanja. Bilo je to mjesto okupljanja mladih generacija, ne samo radnika koji se školuju, već i generacije umjetnika, glazbenika.

Večernje sate u zgradi obilježilo je kino, a malo mlađim generacijama Zagrepčana ipak će najpoznatiji biti prostor kluba Boogalou, u kojem se odvijaju razni klupski programi i koncerti.

Kino dvorana imala je klub, nekada bife, ispod kojeg je bila galerija, te prostori za ulazak u kino u prizemlju. Kino je bilo otvoreno za sve, a terasa ispred ulaza služila je kao ljetna pozornica, ljetno kino. Upravo ti prostori kino dvorane, velike dvorane, bit će i prvi koji će doživjeti prijeko potrebnu obnovu. Kao i u većini drugih ovakvih starijih zgrada koje su zaštićeno kulturno dobro, obnova je jako zahtjevan proces koji se odrađuje u nekoliko faza, te uz pomno i pažljivo biranje materijala kako bi zadržala posebnost vremena u kojem je nastala.

''Krenuli smo s izradom tehničke dokumentacije za obnovu zgrade, a započeli od kino dvorane. Izrađen je idejni projekt uređenja sljedeći i poštivajući konzervatorsku studiju ai sad smo u fazi izrade glavnog projekta obnove tog dijela, koji se proteže na oko 3500 kvadrata prostora, što čini oko 25 posto ukupnog prostora. Kada se to završi pripremamo izradu tehničke dokumentacije za obnovu cijelog prostora. Vjerujemo da će se dvorana, koja je najviše uništena, obnoviti tijekom sljedeće dvije godine'', naglašava Šutalo.

Trgovi uništenja vidljivi su posebno na zidovima, s obzirom kako zgrada nema toplinsku ni hidroizolaciju. Zgradu je potrebno osuvremeniti u smislu energetske učinkovitosti i infrastrukture, te između ostalih, osigurati i pristup svim učiniocima, na svim katovima, i invalidima, što im sada nije omogućeno s obzirom kako zgrada nema lift. No problem u ovom slučaju, kao i u nizu drugih su izdašna financijska ulaganja.

''Teret obnove snosi vlasnik POU, ali mora pronaći sredstva jer toliko svojih nema. Želju za obnovom kino dvorane izrazio je Grad Zagreb, pa bi dvorana nakon toga trebala biti u funkciji gradskih potreba, tj. kazališnih gradskih potreba. Tako bi grad riješio svoju potrebu za još jednom kazališnom dvoranom gdje bi mogli se prezentirati svi gostujući kazalištarci. Bit će to suvremena kazališna dvorana'', kaže Šutalo.

Suvremenost je pojam koji je obilježio razvoj ove zgrade. Kao što je bilo i od njezinih početaka tako je i danas. Programi obrazovanja, s obzirom na potrebe današnjeg društva, u velikom mjeri su se izmijenili, pa nam je tako odlazak u prostore radionice za varenje, djelovao poput putovanja u prošlost.

''Dođite sljedeći tjedan kada nam počinju programi za zavarivače, pa ćete moći vidjeti što radimo'', govori nam jedan od mladih naučnika koji je uz starijeg kolegu pažljivo otvarao zvono crkve iz Topolovca staro više od 100 godina, koje je u prostore varionice stiglo zbog obnove.

''Zvono je puklo jer se nije okrenuo sistem. Naime svakih 10 do 15 godina moraju se okrenuti batovi, kako ne bi udarali uvijek na isto mjesto i tako ga oštetili'', govori nam majstor kojeg smo samo nakratko prekinuli u njegovom radu.

Dijelovi zgrade pregrađeni su kako bi se prostor prilagodio potrebama novih zakupaca, u većini slučajeva poslovnih škola. Kako pišu Zrinka Paladino i Ivana Haničar Buljan u tekstu ''Od Moše do Boogalooa'', građevinu je obilježilo i niz bespravnih zahvata, za potrebe ugostiteljskih objekata i sl. No naglašavaju autorice, edukacija i kultura moraju biti u prednosti pred sadržajima drugih namjena.

Očuvanje ove zgrade, u kojoj se i danas nastavlja tradicija organizacije oko 190 seminarskih programa godišnje, s oko 15.00 polaznika, jedan je od ključnih ciljeva njezinih današnjih stanara i upravitelja.

Prostori po kojima smo se imali priliku prošetati, 57 godina nakon službenog otvorenja, poznati su svima nama po nekim drugačijim uspomenama. Neki će se sjetiti klupa u kojima su sjedili za vrijeme predavanja, drugi koncerata, izložbi ili sajmova koje su ovdje imali priliku posjetiti. Vjerujemo kako će zgrada svoj život nastaviti i u ovim vremenima nove tehnologije, i tako svoju bezvremensku suvremenost pokazati i u 21. stoljeću.

Izrađena sa funkcionalnim rješenjima koja nadilaze trenutak u kojem su nastala, ova zgrada svoju primjenu zasigurno može imati i u kreiranju budućnosti Hrvatske u kojoj 40 posto stanovništva ima završenu samo osnovnu školu. I oblikovati neku novu radnu snagu koja će nositi razvoj nekog novog, drugačijeg društva.