Unatoč njihovoj reputaciji strogih, učenih ljudi, ekonomisti se čestoigraju metaforama baš kao i književnici. Jedan od takvih primjera je 'ljudski kapital', kako ističe Deirdre McCloskey sa Sveučilišta Illinois.
No, za razliku od pjesnika, ekonomisti preferiraju kvantificirati njihove analogije - kako bi se utvrdilo jeste li 15% ili 20% više lijepi i ugodni.
U tom duhu, Svjetska banka ovog je tjedna predstavila novu mjeru ljudskog kapitala za 157 zemalja. Njegov indeks kombinira pet pokazatelja zdravlja i obrazovanja (uključujući šanse za smrt prije pete godine života u dobi između 15 i 60, šanse usporenog rasta, godina obrazovanja koje će prosječno dijete će završiti do 18. godine života, kao i bodove koje mogu očekivati na školskim testovima) kako bi se utvrdilo koliki će ljudski kapital sakupiti tijekom života osoba koja je rođena danas.
Slično je mjerenje za 195 država iz Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) objavljeno u Lancetu, medicinskom časopisu, u rujnu, piše Economist.
Oba indeksa pokušavaju odražavati kvalitetu obrazovanja, a ne samo količinu. Sve veći broj zemalja sada sudjeluje u inicijativama kao što je PISA, Program za međunarodnu procjenu učenika, koji je u 2015. godini ispitao učenike u 72 zemlje. Uz malo napora, ove se različite mjere mogu usporediti. To omogućava istraživačima da izračunaju koliko godina školovanja vrijedi u različitim dijelovima svijeta. Na primjer, Svjetska banka izračunava da je godina obrazovanja u Južnoj Africi vrijedna samo oko 60% koliko u Singapuru.
Ne iznenađuje da je povezanost između dva indeksa bliska. Amerika se nalazi na 24. mjestu na novom indeksu Svjetske banke, a 27. na IHME-u. Kina je na 46. Svjetske banke, a 44. na IHME-u. No, postoje i značajne razlike. Na indeksu banke, Bangladeš je bolji od Indije, Vijetnama bolje od Malezije, a Britanija je bolja od Francuske. Ništa od toga nije točno u ljestvici IHME-a.
Različite zemlje također stoje na vrhu dvije tablice. Singapur vodi ljestvicu banke. No, nalazi se tek na 13. u IHME indeksu, koji umjesto toga stavlja Finsku na vrh. Divergencija odražava dvije razlike u pristupu. Metoda Svjetske banke ignorira visoko obrazovanje (što je još prevladavajuće u Finskoj više nego li u Singapuru).
Indeksi nisu samo vježbe mjerenja. Oni su također motivacijski alati. Svjetska banka brine da vlade premalo ulažu u ljudski kapital jer rezultati dolaze vrlo sporo i bez pompe.
Oba indeksa su dizajnirana da budu budućnost, mjerenje ljudskog kapitala koji će se akumulirati ako novorođenče raste u zdravstvenim i obrazovnim uvjetima koji prevladavaju sada. Na primjer, odluka Francuske da započne obavezno školovanje u dobi od tri godine poboljšat će svoj status na ljestvicama čim se počnu upisivati prva djeca, što je mnogo prije no što će to osjetiti francusko gospodarstvo.
Indeks Svjetske banke nudi daljnji napredak u reformi. Koristi istraživanja o ekonomskim povratima na zdravlje i obrazovanje kako bi utvrdila komponente svog indeksa prema njihovom doprinosu produktivnosti. Ako zemlja udvostruči svoju ocjenu ljudskog kapitala, dugoročno bi trebala udvostručiti svoj BDP po osobi, u usporedbi sa scenarijem gdje je njezin rezultat ostao isti. Ta perspektiva bi trebala ojačati vladu.
Nažalost, preciznost indeksa još uvijek sputava nedostatak podataka i razumijevanje ekonomista. Na primjer, veza između zaostajanja i produktivnosti ostaje nejasna. Obuhvaćeno je samo 65% svjetskih poroda i tek 38% smrti. Mnoge zemlje neredovito ispituju svoje učenike, ako ih uopće testiraju. Ako se učenici ne ispituju do dobi od 15 godina, svaka reforma koja pomaže učenicima osnovnih škola neće poboljšati rangiranje zemlje sve dok ne postanu dovoljno stari da bi se testovi mogli provesti.
Svjetska banka sama je zabilježila te nedostatke u podacima. Očekuje se da će postojanje indeksa motivirati vlade da prikupljaju podatke kako bi indeks počeo pokazivati preciznije podatke. Kako kaže gđa McCloskey, Svjetska banka je izgradila elegantan sportski automobil a sad mora natjerati vlade da izgrade odgovarajuće ceste.
