Više od tisuću izložaka doputovalo je iz jednog od najvećih i najvažnijih muzeja na svijetu, Ermitaža iz Sankt Peterburga, kako bi Zagreb bio domaćin jedinstvene izložbe o Katarini Velikoj, carici svih Rusa.
"Osim veličanstvenim carskim portretima i djelima slikarstva europskih škola, izložba obiluje skulpturom, grafikama, odjevnim predmetima carice i ostalih pripadnika dvora, predmetima umjetničkoga obrta (staklo, keramika, servisi, srebro, zlato), medaljama, oružjem, namještajem i dragocjenostima", stoji na stranici galerije, a izlošci prate život najpoznatije ruske carice od dolaska u Rusiju, preko puča kojeg je vodila, njezinog privatnog života do posljednjih godina vladavine.
"Najsjajnija zvijezda sjevera", kako ju je nazivao francuski filozof i pisac Voltaire, je i osnivačica muzeja Ermitaž koji je osmišljen jer vladarica, koja je voljela lijepu umjetnost, nije više imala gdje skladištiti umjetnine, dragulje, keramiku i druge vrednote koje je strastveno sakupljala.
Carica koja je, nakon što je pomogla svrgnuti vlastitog supruga Petra III, vladala je od 1762. do 1796. paralelno s drugim prosvijećenim apsolutistima te ere poput Friedricha Velikoga, Marije Terezije, Josipa II. i drugih. Intelektualka koja je snagom volje i željeznom disciplinom od 14. gutala knjige i učila, dopisivala se s Voltaireom i Diderotom, znala je da joj pozicija ovisi o njihovom mišljenju. Zaista je poticala ideje prosvjetiteljstva, jedino je smatrala da je Francuska revolucija, kao takva, bila malo pretjerano "oštra" prema aristokraciji.
Katarina je rođena kao Sofija von Anhalt-Zerbst kao kći relativno nevažnog njemačkog princa nedaleko Berlina. Rođena je u Szczecinu, u današnjoj Poljskoj, a već je kao 14-godišnjakinja otišla u Rusiju kao buduća mladenka budućeg cara Petra III, čija je teta Elizabeta, sestra njegove majke, vladala Rusijom. Upravo je Elizabeta "odabrala" Sofiju koja je pri dolasku u Rusiju prešla na pravoslavlje (iako je ocu obećala kako to nikada neće učiniti), mahnito učila Ruski (kojeg je odlično savladala iako je uvijek imala blagi naglasak) i čitala o ruskim običajima. I nakon udaje, zatočena u nesretnom braku, odlučila je približiti se ruskom narodu, nešto što je Petar odbijao.
On je rođen kao sin Charlesa Fredericka, vojvode Holstein-Gottorp i Ane Petrovne, kćeri Petra Velikog. Ruski je jedva natucao, a uvijek je, na užas carice Elizabete i Rusa, propagirao pro-prusku politiku. Radi njemačkog i ne-ruskog okruženja, mnogi i danas imaju problem s prihvaćanjem toga da je najveća ruska carica, i nasljednica (idejna) bila, de facto, Njemica.
"Petar I. je također bio velik vladar, no on se suviše liberalno odnosio prema strancima, suviše široko je otvorio državne kapije i dozvolio stranom utjecaju da se razmaše. Dozvolio je da se Rusija ponijemči. A tome je još više pomogla Ekatarina. I dalje, može li se dvor Aleksandra I. nazvati ruskim dvorom? Ne. Bio je to njemački dvor", rekao je, navodno, o zlatnom dobu prosvijećenog apsolutizma Staljin filmašu Ejzenštejnu.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
