Rugali su mu se da je "klasičar", "ostatak nekog drugog vremena", "dosadan", pa čak i "luđak". Njegova je pomaknuta klasika rođena kada je izmislio "smanjeno muško odijelo", i to nije metafora, već doslovno. Duge hlače zamijenile su hlače do gležnja i kratke hlače. Prvo su mu se rugali, a onda shvatili da dobiva nagradu za nagradom, pozive na modne revije i zarađuje milijune dolara.
"Ako hoćete sportsku odjeću ili "streetwear", onda ne dolazite k meni", opisao je svoj rad Thom Browne koji je uvjeren kako i milenijalci, među kojima najstariji uskoro imaju 40 godina, žele dati novac za modu koja je više od "samo trenda".
I ne samo to, čitav je poslovi koncept i uspon ka vrhu Thom Browna zapravo jedna potpuno netipična modna priča.
"Dio je problema što moda voli mit čuda od djeteta (Marc Jacob, Wang, Tom Ford). Priču o iskorištavanju trenutka genijalnosti i milijuna obožavatelja na društvenim mrežama. Thom Browne se nikako ne uklapa u taj narativ - on ne samo da ne koristi društvene mreže, nego nije niti "dječak", ima 53 godine", pisao je prije nekog vremena The New York Times koji je sada pak objavio članak u kojem secira kako je gospodin čijim su se kratkim hlačama od odijela smijali svi postao ne samo milijunaš nego i priznato ime industrije.
"Jako je rijetko da je brend toliko veći nego što se na prvi pogled čini, inače je obrnuto", kaže Kenneth Suslow, jedan od Brownovih poslovnih partnera koji je kupio veliki udio u kompaniji. Dodatno, uvjeren je kako će se prodaja u sljedećih pet godina utrostručiti.
Browne, za čije su "odijelo koje se smanjilo u pranju", jedan je od onih koje sladokusci na revijama rado prate, vjerojatno zato što jednaku pažnju posvećuje tome kako će izgledati pista - kao plesnjak pedesetih, teniski teren ili klizalište, ružičnjak, mafijaški sprovod...kao i sama kolekcija.
I dalje ustraje u tome da kategorički odbija napraviti Instagram na kojem bi obožavatelji mogli pratiti njegov zasigurno glamurozan život. Njegova društvena mreža je zapravo profil njegovog psa, Hectora, prema čijem je liku napravljen niz torbica i modnih asesoara njegovog brenda. Time pokazuje da ima smisla za humor.
Dućani su mu maleni, intimni, a u njih često donosi komade namještaja iz svog njujorškog stana. U dućanima, ili njegovom stanu, se komadi i fotografiraju. Njegov ured, opisuje svoje iskustvo novinar New York Timesa, nema čak niti logo.
"Malo je kao da dolazite zubaru, sve dok ne dođete na kat i ispred vas se stvori ured u sivom granitu, gdje svi imaju isti mac - i svi su gotovo jednako odjeveni. Browne, naime, želi da njegovi zaposlenici do u dlaku budu utjelovljenje brenda. To znači da na plaću dobivaju pozamašni "džeparac" za Thom Browne garderobu", napisao je novinar primijetivši kako "bi čovjek možda očekivao da se to sve stopi u jedno, ali u svijetu gdje je moda često postala samo stvar trenda i "jeftina" Browneova odjela čine da iskačete iz gomile, a ne da se u njoj utopite".
Jasno je da Browne nikada neće raditi "ružne" (ili lijepe) tenisice, redizajnirati Birkenstocksice ili smišljati bijeli t-shirt. Prošli je mjesec 85 posto svoje kompanije prodao talijanskoj Zegna grupi za 500 milijuna dolara, što je nešto više od tri milijarde kuna.
"Njegovo je vizionarstvo omogućilo da njeguje i sagradi nevjerojatno odanu klijentelu, a to je nešto što mi cijenimo", rekao Ermenegildo Zegna.
"Browneov rad zrači rezerviranom civiliziranošću koja je, čini se, jako potrebna u ovim vremenima. Cilja na ideje i izgled koji će "preživjeti" desetljeća. Ne želi doprinositi kakofoniji kaosa, već želi gospodski smanjiti zvuk", opisuje rad dizajnera koji je nakon godina posvećenih muškoj modi lansirao i fantastičnu žensku kolekciju.
Neki ga nazivaju najviše podcijenjenim dizajnerom na svijetu koji je, samo je jedna od anegdota u nizu, odbio šefovati u Gucciju kako bi osnovao vlastitu kompaniju.
To je, kaže New York Times, kao da odbiješ Yankeese da bi napravio vlastitu momčad. Ali trendove i društvene mreže na stranu, Thom Browneu se to višestruko isplatilo.
